Rodom ste iz Županje, a već dugi niz godina živite u Župi. Kako ste se odlučili upravo za ovaj kraj?

Nismo baš planirali da ćemo ovdje živjeti, ali tako je na kraju ipak ispalo. Tada mlade jako nas je privlačilo more. Preko osamnaest godina smo živjeli na Pelješcu. Dogodila nam se ta nesreća, jedan čovjek je zapalio učiteljski stan u kojem smo živjeli tako da smo ostali ustvari na putu. Suprug Franjo je dobio posao profesora tjelesnog u OŠ Župa, doselili smo se i ostali u Župi.

Odakle je zapravo sve započelo i koliko se već bavite rukotvorinama?

Vesti sam počela još kao mala djevojčica. Mama, kao prava Slavonka bi mi rekla da probam barem jedan cvjetić, jednu kućicu i tako sam ja to jako zavoljela. Puno smo radili ručno, najviše sam se bavila punim vezom, a poslije sam prešla na mašinu. Radim na jednoj Singerici, staroj preko sto godina. Dobila sam je na poklon od časne sestre koja je čuvala mog najmlađeg sina. S obzirom da je ona radila svećeničke odore, puno mi je pomogla u samim počecima.

Na Vašoj Facebook stranici „Ručni radovi Višnje Herman“može se vidjeti dio Vaših radova.Što sve izrađujete i kako se može doći do vaših radova?

Vezem radove s različitim motivima. Tu se mogu pronaći radovi na temu sakralnih motiva: anđeli, križići i molitve. Vezem i mnoštvo radova s motivima župskog nakita poput naušnica, kolarina, konavoskog nakita, oltarnike. . Izrađujem i stolnjake, slike, boce, prigodne stvari za krizme, pričesti i košuljice za krštenje. Naravno, svima sam na raspolaganju putem svoje Facebook stranice.

Ima tu i Slavonije i Dalmacije. Gdje najviše pronalazite inspiraciju?

Najviše motiva ipak pronalazim u Slavoniji. Volim ostaviti i neki svoj pečat, nešto dodam ili promijenim. U razvijanju ideja koristim se i internetom. Usvojila sam i lokalne motive pa u posljednje vrijeme izrađujem dosta radova povezanih uz tradiciju Župe i dubrovačkog podneblja. Veliki dio radova inspiriran je i sakralnim motivima.

Rekli ste da zaista uživate u svom hobiju. Ima li neki motiv ili rad koji vas posebno veseli, kojega bi možda istaknuli?

U svemu zaista uživam, to me opušta i u svoj rad ulažem puno ljubavi. Teško mi je nešto posebno izdvojiti, ali u posljednje vrijeme me najviše vesele ovi mali anđeli koje vezem. Uz ove male radove izradila sam i mnoštvo oltarnika za crkve. Upravo radim na jednoj garnituri za crkvu Velike Gospe u Postranju. Izradila sam kompletne oltarnike za crkvu Sv. Ilara u Mlinima, Svetog Ivana u Platu, Gospu od Obrane na Dupcu. Dio mojih radova je pošao za Zagreb, Ston, Kunu pelješku, Knin, Split a jedna garnitura i izvan Hrvatske, u Rim. Dala sam i zavjet Sv. Antunu da ću svake godine dok budem mogla vesti, pokloniti jedan oltarnik za neki njegov oltar. Ove godine oltarnik za Sv. Antuna šaljem na Korčulu.

Jeste li razmišljali da ovaj svoj hobi pretvorite u posao?

Moram priznati da nisam razmišljala u tom smjeru. Dugi niz godina sam član župske udruge društva umjetnika „Bruno Bulić“. Par godina sam bila i predsjednica udruge. Najveći nam je problem prostor, ni sastanak nemamo gdje održati. Voljeli bismo to riješiti, dobrodošao bi nam i neki banak na župskoj placi. Mislim da imamo što ponuditi i turistima, pregršt autohtonih suvenira. Nadam se da ćemo i mi, samostalni kreativci, nešto postići po tom pitanju.

U mirovini ste, ali svoj kreativni angažman rado dijelite s mladima. Gdje mogu ponešto naučiti od Vas?

Na zamolbu profesorice Tanje Galjuf počela sam volontirati u OŠ Župa dubrovačka. Srijedom ih učim vesti, najviše punjeni vez. Nema nas puno, dolazi mi sedam, osam cura i tako se družimo i vezemo. Trenutačno vezemo slova glagoljice, izrađujemo torbice gdje uz vez učimo i to staro hrvatsko pismo.

Vaši radovi traže i mnoštvo materijala, platna, konca... Gdje to sve nabavljate?

Konac uglavnom nabavljam iz Slavonije. Ostale materijale, okvire i mikrofibru kupujem u Dubrovniku, svukuda pomalo. Moram priznati da materijali i nisu baš jeftini, radovi traže i ulaganja.

Možemo li u skorijoj budućnosti očekivati i neku samostalnu izložbu Vaših radova?

Nekoliko puta smo izlagali u zgradi Blagajne, imali smo i kućicu ispred Spione. Kao što sam već spomenula i prostor nam je problem pa o samostalnoj izložbi još nisam razmišljala.

Ovaj vikend "Na kavi" smo popričali s prvom župskom i dubrovačkom triatlonkom Madom Žeravicom.

Počela si trčanjem, atletikom prije samo nekoliko godina. Kako je uopće započela tvoja sportska priča?

Moj ulazak u svijet sporta se dogodio sasvim spontano. Nikad se nisam bavila nečim tipičnim, pa ni kroz školovanje ni nakon njega. Krenula sam prije nešto više od tri i pol godine s trčanjem zahvaljujući mom psu Bestu. On je moj vjerni pratitelj i s njime sam najprije krenula u šetnje, a potom i trčati po brdima, po Župi, Šumetu...nekim dijelovima koje nikad prije nisam ni doživjela nego na taj način.

Svaki dan mi je bio izazov da napravim nešto novo po pitanju svoje kondicije. Kasnije sam doznala da u gradu postoji i trkačka liga.Pošla sam k njima i tad pretrčala 8 km. Cilj mi je bio da to uspijem pretrčati, nikad nisam radila mjerenja ni slično. Kad su mi rekli da sam dobra i da bi trebala dolaziti i dalje to me potaklo da budem sve bolja i bolja bez obzira što nisam tad imala neke stručne treninge.

Trenutno se baviš triatlonom. Možeš li čitatelje malo upoznati sa sportom kojim se baviš, jer mislim da je triatlon na našim prostorima još uvijek nešto novo, prilično nepoznato?

Triatlon jest i dalje nepoznat. Nisam ni ja iskreno znala baš što je triatlon (smijeh) dok se nisam počela njime baviti. Možemo reći da sam jedan dobar ambasador za ovo područje, što se triatlona tiče. Nažalost, prije nisam čula za taj sport, bez obzira što se primjerice moji kolege iz Splita bave tim preko desetak godina.

Triatlon je sport koji se radi u tri discipline, jedna za drugom. Prva disciplina je plivanje, zatim biciklizam i na kraju trčanje. Postoje razni triatloni; Sprint, Olimpijski, Dugi triatlon – koji sam završila dva puta i Ironman.

Od disciplina koje si nabrojala možeš li možda izdvojiti koja ti je onako najdraža, a koja najzahtjevnija?

Kad je trening, od gusta je sve za radit. Prvo što gledam na samoj trci su vremenske prilike. Biciklizam tu nekako najviše gledam kao zahtjevan i ovisan o vremenu ako je kišovito. Ako je ipak bura, plivanje je otežano gdje sam npr. u Istri imala pravi izazov.

Uz triatlon radiš i kao Wellness terapeut. Koliko energije i vremena posvećuješ treninzima, je li ti teško kombinirati posao i sport?

Posao mi je također jedna velika ljubav. Srećom, radim kao privatnik u hotelu i evo već nekoliko godina to uspijevam. Teško jest, posebno kroz sezonu kad radim svaki dan, bez slobodnog dana. Ujutro se dižem oko pet i treniram, zatim odlazim na posao koji je isto fizički naporan. Ima dana kada je zaista zahtjevno, ali eto tijelo navikne na to, i to je dio treninga. Teško je pronaći vremena za sebe i prijatelje, ali imam veliku podršku i razumijevanje od njih.

Svaka aktivnost zahtijeva i određena ulaganja. Imaš li ti ili tvoj klub financijsku podršku lokalne zajednice?

Član sam Atletskog kluba Dubrovnik. Od njih sam dobila potporu kad sam išla na svoj prvi Dugi triatlon. To mi je zaista bila velika želja da idem i završim. Sama pristupnica i sudjelovanje je dosta skupo. Član sam i Upravnog odbora Triatlon kluba Dubrovnik, tako se većinom financiramo sami. Nemamo nikakvu podršku, ali se borimo sami. Voljela bih da se lokalna zajednica malo pobliže upozna s tim sportom i pruži podršku.

Tvoj trening često prate objave na društvenim mrežama, većinom su to prekrasne i atraktivne fotografije krajolika župskih mjesta i detalja, vremenskih prilika i neprilika. Tu se vidi još jedan tvoj talent.

Mogu reći da imam oko za detalje. Često mi neki lijepi prizor privuče pozornost pa prekidam trening da bih snimila lijepu fotografiju. Možda ne bih trebala stalno prekidati, ali mi je teško odoljeti. Kad vozim bicikl često fotografiram pogled na Župu, skrivena mjesta i kuteve. Kad napravim dobru fotografiju i to je dio adrenalina. S te strane shvaćam i fotografe, kako se oni zapravo adrenalinski dižu s dobrim fotografijama. Drago mi je to podijeliti s ljudima, posebno starijim.

Je li župa dobro mjesto za treniranje sporta kojim se baviš, prema već spomenutim objavama na društvenim mrežama gdje nije teško primijetiti da uživaš u onome što radiš?

Župa je baš idealna. I što se tiče plivanja, evo baš sam i danas plivala, trčanje uz more, po brdima... Imamo toliko prednosti da meni ljudi koji su iz stranih zemalja toliko zavide. Oni ne mogu vjerovati gdje ja živim i kako to sve koristim. Imam sreće da se bavim sportom gdje sve discipline mogu trenirati i povezati tu gdje živim. Vjerujem da će se to razviti u budućnosti. Imamo veliki potencijal i nadam se da ćemo to iskoristiti.

Kakvi su ti daljnji planovi i jesi li razmišljala da se nakon aktivnog bavljenja sportom okušaš u trenerskim ili sličnim vodama?

Živim dan po dan, radim to što radim i uživam u tome. Nisam baš razmišljala o nekoj budućnosti ni što ću raditi. Možda me život odvede u tom smjeru, da budem nekome podrška. Dosta ljudi me i pita da pokrenem nešto po tom pitanju, posebno za djecu. To gledam kao jednu veliku ulogu i smatram da je potreban netko još stručniji. Odličan je osjećaj kako djeca reagiraju na mene, znaju tko sam, čime se bavim i lijepo ih je motivirati.

Na prošlim lokalnim izborima si se i politički angažirala kroz jednu nezavisnu listu. Kako si zadovoljna postignutim i možemo li očekivati tvoj daljnji angažman na tom području?

S obzirom da sam svaki dan na treninzima, manje sam aktivna. Svakako dajem podršku svojoj listi. Najviše sam se angažirala upravo po pitanju sporta u Župi jer smatram da imamo ogroman potencijal i novčana sredstva da nešto omogućimo mladima, ljudima starije dobi...Mislim da naša Općina može stvoriti te pogodnosti i za djecu i ljude starije dobi. Vjerujem da možemo bolje i da će doći do nekog pomaka.

Što bi na kraju poručila našim čitateljima u vezi bavljenja sportom općenito i zdravog načina života?

Poručila bih im da ne čekaju nekog drugog da ih povuče u to. Trebaju sami sa sobom donijeti odluku, vidjeti što im odgovara, nakon čega se najbolje osjećaju. Je li to neka šetnja ili bilo koja druga aktivnost. Kad vide što im odgovara nek se jednostavno upute na ta vrata i pitaju što da rade i kako dalje.

Vedran Mezei, u Župi te mnogi znaju po bavljenju glazbom, nastupima na Puntiželi, hotelskim taracama... Nedavno je izašla tvoja prva knjiga. Koliko je njezin izlazak iznenadio tvoju okolinu?

Dosta mi je ljudi reklo da im je to iznenađenje, da nisu znali niti očekivali takvo što. Ustvari, nisam imao ni potrebu da u neformalnim razgovorima naglašavam kako pišem knjigu. Naravno, meni bliski ljudi i prijatelji su bili upoznati s mojim planovima.

Naslov knjige je „Tu sam! - 7 priča na putu do odredišta“. Možeš li nam to malo pojasniti?

Iz naslova se može vidjeti da se knjiga sastoji od sedam različitih priča koje govore o neobičnim događajima u životu običnih ljudi, kako to i piše u opisu na poleđini knjige. Iako ove priče svojom radnjom vode u razne krajeve svijeta, zapravo se radi o nekoj vrsti osobnog putovanja.

Naslov bi se najbolje mogao objasniti stihom iz jedne pjesme J. Lennona: život je ono što ti se događa dok si zauzet stvaranjem drugih planova. Zato je za mene naslov, kao i cijela knjiga, podsjetnik da manje stvaram takve planove, a da što više budem - tu. Djeca nam u tome mogu biti jako dobri učitelji jer oni svemu prilaze neposredno i otvorenog srca. I jedan od likova iz knjige govori o ovoj temi: „Sve ono što sam kao roditelj naučio svoje dijete činilo mi se nevažno nasuprot tome što je moja kćer u meni upravo osvijestila. “Mogu reći da sam se više puta našao baš u takvoj situaciji…

Odakle si crpio inspiraciju za svoje priče? Jesu li one izmišljene ili su ipak povezane s nekim istinitim životnim događajima odnosno iskustvima?

Jesu, one su dijelom i autobiografske iako je zapravo riječ o fikciji. Tako mi je npr. naslov za prvu priču „Pogledaj kako trava pleše“ dala moja mlađa kćer Helena. Priča „Od favele do Ipaneme“ je inspirirana istinitim događajem u SAD-u iz 1987. g, dok je priča „I, što si odlučio?“ dijelom inspirirana gđom Agnes Furey, jednom predivnom i hrabrom ženom s Floride. Ovo su samo neki od primjera, ali toga u knjizi ima još…

U opisu knjige stoji da se u njoj često isprepliću dva elementa: putovanje i glazba. Na koji način i zbog čega?

To je istina, ali i glazba i putovanje su ovdje samo popratni elementi. Što se tiče glazbe, Victor Hugo je to lijepo opisao; "Glazba izražava ono što ne možemo reći o onome što je nemoguće prešutjeti". Kroz cijelu se knjigu u službi radnje isprepliću različite pjesme. Na zadnjim stranicama nalazi se popis tih pjesama i imena njihovih autora i izvođača, pa bi se tako moglo reći da ova knjiga ima i svoj „soundtrack“.

Jesi li uz izražavanje glazbom svojom knjigom uspio reći nešto više?

Nadam se da jesam i da tako knjiga može biti čitateljima još zanimljivija. Naprimjer u priči „Od favele do Ipaneme“ spominje se čuveni bossa nova klasik The Girl From Ipanema. Dok glavni likovi prolaze jednom od najpoznatijih plaža u Brazilu, njihov vodič im priča o toj pjesmi: „Djevojka s Ipaneme uistinu postoji. Pjesmu je nadahnula cura koja je u ono doba imala samo sedamnaest godina … Prvi put je čula pjesmu preko radija u svojoj sobi i nije imala pojma da pjesma govori o njoj. Kad su autori konačno otkrili tko je djevojka s Ipaneme, ona je postala jako poznata… Čak se i u dva navrata slikala za Playboy…“ Ali i glazba i putovanje su samo podloga za glavnu radnju. U ovoj priči tema je vezana za oprost i snagu koju takav čin ima u međuljudskim odnosima. Sam naslov jest metafora koja se najbolje prepoznaje u ovim dijelu: „Nakon svega, barem sam naučio koliko je dug put od osude do suosjećanja. I kad ga jednom pređeš, shvatiš da je svaki korak bio vrijedan truda!“

Možeš li istaknuti neko mjesto ili grad koje ti se posebno sviđa, putovanje koje ti je bilo najveća inspiracija za pisanje?

Teško je to reći. Svako mjesto je posebno na svoj način. U predgovoru sam napisao kako volim putovati zbog osjećaja koji me prati na povratku; ili mi je drago što se vraćam ili jedva čekam opet otići. Ali mi nikad nije svejedno! Ne mislim da sam previše putovao, barem ne onoliko koliko bih htio, ali sam većinu tih putovanja neizravno pretočio u ovu knjigu. Vjerujem da nas svako putovanje na neki način obogaćuje, nauči nas da prihvaćamo različitosti i da u tome vidimo ljepotu. Sviđa mi se što je rekao Wayne Dyer: kada živiš na okruglom planetu onda ne možeš birati strane. Ali što više putuješ, to više cijeniš mjesto odakle dolaziš. Barem je takvo moje iskustvo. Čini mi se da često nismo ni svjesni koliko nam je dobro tu gdje živimo i trudim se ne uzimati ovu blagodat  „zdravo za gotovo“. Možda će zvuči djetinjasto, ali meni je pogled s prozora mog dnevnog boravka (koji gleda na porat u Srebrenom i na otok Bobaru) najdraži kutak svijeta. Za to su sigurno krivi i ljudi s kojima svakodnevno dijelim taj pogled, ali jedno s drugim je nedjeljivo.

Knjiga je izdana na engleskom jeziku. Zbog čega je tome tako i možemo li uskoro očekivati hrvatsko izdanje?

Knjiga je prevedena i objavljena na engleskom zato što je danas prilično jednostavno samostalno izdati knjigu ako je napisana na nekom od „svjetskih“ jezika. Zato mislim da objavljivanje knjige u današnje vrijeme samo po sebi nije neki veliki pothvat. Ono što meni pričinja zadovoljstvo i što mi je na neki način priznanje za rad, jest činjenica da su mi oko nastajanja i izdavanja knjige pomogli ljudi koje izrazito cijenim. Tako je lekturu odradila profesorica Marija Matana Bazdan, prijevod na engleski jezik Vesna Čelebić, a lekturu engleske verzije teksta Mary O'Hara Smith. Knjigu sam pisao dvije godine, a na prijevodu smo radili otprilike isto toliko. I na kraju, da bi knjiga dobila svoj konačni izgled, pobrinuo se grafički dizajner, moj brat Ivica Mezei.

Koliko je meni poznato, izdanje na hrvatskom jeziku nije moguće napraviti na ovaj način pa je potrebno ići putem tradicionalnog izdavaštva. Nadam se da će se u skorije vrijeme i to posložiti te da će knjiga biti objavljena na jeziku na kojem je i napisana. To je moja velika želja i trenutno radim na tome da je ostvarim.

Kome je namijenjena tvoja knjiga? Zamišljaš li možda profil čitatelja svojih priča, te hoće li oni shvatiti tvoje priče na način na koji si ih ti zamislio i napisao?

Kada sam počeo pisati knjigu, pisao sam je za sebe, kao neku vrstu podsjetnika ili putokaza i tada nisam znao hoće li biti objavljena. Težio sam da to bude knjiga koju bih i sam kao čitatelj volio pročitati. Sve poruke iz knjige su na neki način odraz mojih razmišljanja i ja iza njih stojim. Što se tiče publike, to nije lako predvidjeti. Mislim da knjiga ne bi bila previše zanimljiva djeci ili tinejdžerima, a vjerujem da bi svi ostali u njoj mogli pronaći nešto zanimljivo. Smatram da je bilo koja vrsta umjetnosti, pa tako i književna, uvijek podložna subjektivnom tumačenju i s toga ne očekujem da će čitatelji shvatiti ove priče na istovjetan način na kojih sam ih ja zamislio. Sviđa mi se engleski izraz „a thought-provoking book“, knjiga koja svojim sadržajem navodi na razmišljanje, koja vas može potaknuti da počnete drugačije gledati na svijet. A ako uz sve to u sebi krije i zanimljivu radnju i ne ostavlja vas na miru dok je ne pročitate do kraja, onda je to pun pogodak. Naravno, ne tvrdim da je baš ovo jedna od takvih knjiga. Bilo bi neprimjereno da ja o tome previše govorim, pa neka ostane na čitateljima da prosuđuju…

Kakve su prve reakcije nakon izdavanja, je li krenula prodaja knjige?

- Reakcije su odlične, stvarno sam ugodno iznenađen. Nisam očekivao toliku podršku i ohrabrenje i to sa svih strana. Evo, i ovaj naš razgovor za Župčicu ide u prilog tome. U zadnje vrijeme dobivam na mobitel poruke ili slike svoje knjige kojima me prijatelji i poznanici obavještavaju da su je naručili ili dobili. Znam da moji bliski prijatelji to rade isključivo da bi me podržali, čak i ako ih takve teme ne zanimaju ili inače ne čitaju često. Ali iznenađen sam podrškom onih koje i ne poznajem toliko dobro i ovo iskustvo mi skoro svaki dan pokazuje koliko je zapravo puno dobronamjernih ljudi koji su vam na različite načine spremni pomoći. Mogu slobodno reći da mi je ova knjige donijela i neka nova prijateljstva, a to su vrijednosti koje se ne mogu mjeriti nikakvim brojevima ili prodajom. Sve me to još više veseli jer se radi o knjizi na engleskom jeziku, pa zbog toga nisam ni očekivao da će kod nas postojati bilo kakav interes za njom.

Što se tiče prodaje i marketinga na Amazonu, gdje je knjiga i objavljena, to je i za mene nešto novo, nešto s čim se tek trebam bolje upoznati. Moram priznati da mi nije previše privlačna ideja samopromocije, ali valjda je u današnje vrijeme ona neophodna ako se želite bilo čime samostalno baviti – zaključio je Vedran, te svima koje zanima nešto više o knjizi poručio da posjete njegovu web stranicu.

- Božić nam dolazi, osmijeh na lice stavi - poruka je organizatora sutrašnje humanitarne akcije za Vita župljana župe Svete Marije Magdalene koji skupa sa Mladima i Skautima pozivaju sve Župljane da još jednom akcijom pozivaju da uljepšate Božić obitelji Laco!  Akcija će se održati u sklopu Adventa u Župi sutra, 23. prosinca od 14:00 sati.

- Očekuju vas kolači i ručni radovi naših župljana i skauta. Svi prilozi su humanitarnog karaktera - poručuju organizatori.

Prema podacima koje je u podne objavilo Državno izborno povjerenstvo u Župi dubrovačkoj je do 11:30 sati glasovalo 844 ili 11,26 posto  od ukupnog broja od 7.496 upisanih birača. Najveći odaziv je zabilježen na Donjem Brgatu 16,92 posto, dok je do 11:30 sati najmanja izlaznost u Mlinima 9,18 posto.

U usporedbi s Predsjedničkim izborima odaziv je nešto veći jer je u prosinu 2014. u Župi dubrovačkoj do 11 sati je glasovalo 824 građana ili 11,11 posto.

Župa dubrovačka i na ovim izborima bilježi jedan od najmanjih postotaka izlaznosti u Županiji, manje birača je tijekom jutra glasovalo jedino u Pojezerju, te na Lastovu.  Na nivou Dubrovačko neretvanske županije izlaznost je 14,39 posto što je za 1,6 posto više nego u istom periodu na izborima 2014.godine. Na državnom nivou do 11:30 sati na izbore je izašlo 15,75 posto građana, 2,56 posto više nego na prošlim Predsjedničkim izborima.

Na parketu župske školske sportske dvorane na Mljekari sinoć je odigrana humanitarna utakmica između prvoligaša dubrovačkog Squarea MNK Čibače kojoj je ovo bio prvi nastup pred domaćom publikom u Župi.

Utakmica je okupila oko stotinu gledatelja, te je od ulaznica i donacija u kutijama za obitelj Laco prikupljeno 5.730 kuna.

Trenutno drugoplasirana momčad prve Hrvatske malonogometne lige u Župu je stigla u kombiniranom sastavu, predvođena prvotimcem Markom Kurajom, ali je i takva bila prejaka za novog županijskog ligaša i slavila s 6:0.

MNK Čibača je nastupila u sastavu; Marko Kriste, Juraj Joković, Josip Vidić, Ivan Radić, Romano Jarak, Stijepo Jarak, Božo Raguž, Domagoj Prkut, Kristijan Prkut, Tomislav Puljiz, Miljenko Meštrović, Leo Pušić, Marko Grgurević i Ante Burum.

za Square su igrali; Niko Zrilić, Haron Džanković, Marko Kuraja, Antonio Konsuo, Josip Nebergoj i  Matej Perović.

Večer subote drugog vikenda župskog Adventa bilo je rezervirano za Zlatana Zuhrića - Zuhru i njegov Stand Up Show. Kiša koja je cijelog dana prijetila sinoćnjem programu pred Zuhrin nastup je stala, pa je zabavljač koji iza sebe ima cijeli niz duhovitih i zabavnih projekata okupljenoj publici oko kućica donio osmijeh na lice.

Zuhra je do sada vodio, gostovao i glumio u više hrvatskih serija i emisija te filmova, a jedna od najpoznatijih uloga je uloga Aljoše u “Večernjoj školi” Željka Pervana

Građani Hrvatske danas izlaze  na svoje sedme predsjedničke izbore na kojima odlučuju  tko će u idućih pet godina biti na čelu države. Birati mogu između 11 kandidata, a hrvatski predsjednik bira se većinskim izbornim sustavom, dakle treba dobiti većinu glasova svih birača koji su glasovali. Do 19 sati kada se zatvaraju birališta traje izborna šutnja.

Na području Općine Župa dubrovačka određena su sljedeća biračka mjesta:

1. Biračko mjesto broj
1. MARTINOVIĆI
OSNOVNA ŠKOLA U MARTINOVIĆIMA,
MARTINOVIĆI 50

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

BUIĆI: BUIĆI, ČORIĆI, JOZEF,  PUT RADOVINE,
GRBAVAC: DONJE SELO, GORNJE SELO,
MAKOŠE: BIJELIĆI, LAPAČINE, MAKOŠE, VARDARI,
MARTINOVIĆI: ANIŠ, MARTINOVIĆI

2. Biračko mjesto broj
2. DONJI BRGAT
DOM NA DONJEM BRGATU,
PUT KRALJA TOMISLAVA 32

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

DONJI BRGAT: BRGLE, LOPATINE, KRAJ SELA, PODMIRJE, PUT KRALJA TOMISLAVA, ZAKUCANOVAC,
GORNJI BRGAT: BRATITOVO, KOD CRKVE, PUT HRVATSKIH BRANITELJA, ZA SUTVAROM, PERANOVIĆI

3. Biračko mjesto broj
3. PETRAČA
NOVA OSNOVNA ŠKOLA „ŽUPA DUBROVAČKA“ U PETRAČI
PUT DR. ANTE STARČEVIĆA 84

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

ČELOPECI: BRNJINE, LAZINE, NA RIJECI, ROVANJ, ZAKULA,
BUIĆI: ZAGRUDA,PUT DR. JOSIPA LUČIĆA
MANDALJENA: POD MANDALJENOM, PUT DON ANTUNA KRILETIĆA, PUT DR. JOSIPA LUČIĆA, PUT DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA, PUT KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA, PUT OKLADA, PUT ZRINSKOG FRANKOPANA,
PETRAČA: BALETIĆI, PETRAČA, POD PETRAČOM, PUT DR. JOSIPA LUČIĆA, PUT DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA, PUT KROZ BELOVO, PUT OKLADA, PUT ZA PETRAČU, UZ GLAVIČINU, KOD SV. LUKE

4. Biračko mjesto broj
4. ČIBAČA
PROSTORIJE NK ŽUPA DUBROVAČKA U ČIBAČI,
PUT DR. ANTE STARČEVIĆA 98

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

ČIBAČA: AUGUSTA ŠENOE, DON MARINA BEUSANA, DON STJEPANA BATINOVIĆA,
DR. JURAJA NJAVRA, DUBAC, ĐURIĆI, GORICA, GORNJA ČIBAČA,
KNEZA DOMAGOJA, KRSTINE, MIŠIĆI, NA RIJECI,NA RUDINI, ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA,
SIMA SAVINOVIĆA, TOMISLAVA MACANA, PUT DR. ANTE STARČEVIĆA,
PUT DRAGOVOLJACA DOMOVINSKOG RATA, PUT PERA KOJAKOVIĆA, PUT SV. ILIJE,
PUT SV. LUKE, RUĐERA BOŠKOVIĆA, ŽITKOVIĆI

5. Biračko mjesto broj
5. SREBRENO
PROSTORIJE OPĆINE ŽUPA DUBROVAČKA U SREBRENOM,
VUKOVARSKA 48

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

BRAŠINA: KOD SV. LUKE, POD BRAŠINOM, PUT BANA JOSIMA JELAČIĆA,
PUT BRAĆE RADIĆA, PUT BRUNA BUŠIĆA, PUT DR. ANTE STARČEVIĆA,
PUT VINKA NIKOLIĆA, UZ GLAVIČINO,
KUPARI: BLATO, DR. EDUARDA MILOSLAVIĆA, KUPARI, KUPARSKO POLJE,
POD PETRAČOM, PUT DR. ANTE STARČEVIĆA,
PUT DRAGOVOLJACA DOMOVINKSOG RATA, PUT ZA PETRAČU, VUKOVARSKA,
SREBRENO: PUT BRUNA BUŠIĆA, PUT DR. ANTE STARČEVIĆA,
ŠETALIŠTE DR. FRANJA TUĐMANA, VUKOVARSKA

6. Biračko mjesto broj
6. PLAT
PROSTORIJE HOTELA „PLAT“ U PLATU,
PLAT 47

koje obuhvaća birače s prebivalištem u

PLAT: GRUJICA, IGRIŠTE, JELIĆI PLAT, POD GOSPOM, POD MASLOVO,
PUT STJEPANA RADIĆA,
SOLINE: POD SMOKOVJENCEM, POD SV. NIKOLOM, SMOKOVJENAC, SOLINE

7. Biračko mjesto broj
7. MLINI
PROSTORIJE VK „GUSAR“ U MLINIMA,
ŠETALIŠTE MARKA MAROJICE 24A

koje obuhvaćaju birače s prebivalištem u

MLINI: DRAGIĆEVA, KLOKURIĆI, KOSTUR, KOZARINA, KRSTAC, MEĐINE, POD KRIŽEM, POPOLICA, PUT BRAĆE RADIĆA, PUT ZA ZAVRELJE, RIVIJERA, ŠETALIŠTE MARKA MAROJICE, TRGOVIŠTE, TUPINA, VRELO, FRA KRIZOSTOMA KLEŠKOVIĆA,
ZAVRELJE: KOSTUR, ZAVRELJE

Dječji vrtić Župa dubrovačka se prijavio na raspisani natječaj „RTL pomaže djeci“s Projektom „Slikovnica i ja“. „RTL pomaže djeci“ je navedeni Projekt odobrio te donirao 267 slikovnica u vrijednosti od 14.973 kune za djecu svih odgojno-obrazovnih skupina.

Slikovnice koje su stigle za djecu Dječjeg vrtića Župa dubrovačka doprinijet će ostvarenju brojnih dobrobiti za svako dijete. Putem ovog Projekta omogućit će se pristup slikovnici svakom djetetu. Čitanje djeci, ali i njihovo samo listanje potiče razvoj pismenosti, razvoj jezika i  pomaže u socio-emocionalnom sazrijevanju.

Na takav način komunikacija će postajati sve kreativnija i bogatija te tako djeca usvajati komunikacijske vještine važne za život.

KUD Marko Marojica sinoć je u hotelu Sheraton održao svoj prvi Božićni koncert simboličnog naziva župske kolende "Dobar večer ko 'j u kući". U više od  uru i pol bogatog programa publici u prepunoj kongresnog dvorni Sheratona predstavljen je plesni, svirački i pjevački repertoar župskog KUD-a, koji je uz već poznate župske i konavoske bale i popularnog Linđa, po prvi put predstavio novu koreografiju splet valpovačkih plesova.

Najveće oduševljenje publike su i ovaj put izazvali mali folkloraši, najmlađi članovi KUD-a koji su uz župske, sinoć balali i konavoske bale. U sviračkim točkama po prvi put je predstavljen i sastav malih tamburaša, a pjevački dio je uz nastup klape KUD-a, donio i izvedbe popularnih kolendi i Božićnih pjesama.

Velikim aplauzom publika je pozdravila i goste iz Solina HFD "Jadro" koji se predstavio Vrličkim kolom i  koreografijom starih splitskih plesova.