Adventski program u One Suite Hotelu završava sutra na Badnji dan festom uz tradicionalni badnji meni – bakalar na domaći i prikle, kuhano vino, kuhani đin i ostala pića uz koja je slavlje nezamislivo.

Od 10:00 do 15:00 sati veselje, zagrljaji, mirisi i dragi ljudi. Nazdravimo jedni drugima u One Suite Hotelu.

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Katolički skauti Zdruga Sv. Vlaha predvođeni don Marinom Lučićem u ponedjeljak su u Palaču Ranjinu donijeli Betlehemsko svjetlo mira.

Skaute su dočekali župan Nikola Dobroslavić, zamjenica župana Žaklina Marević i pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Jelena Dadić te pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i more Ivo Klaić.

Ovom prigodom župan Dobroslavić je pozdravio mlade skaute i don Marina te im zaželio sretan Božić i novu 2020. godinu.

”Nastavlja se tradicija i Betlehemsko svjetlo i ove godine, ovaj put preko Beča dolazi u našu županiju u naš grad. To je lijepa simbolika uz blagdan Božića, svjetlo koje donosi ljubav i mir”, rekao je župan Dobroslavić.

U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježeno je  osam prometnih nesreća u kojima nije bilo teže ozlijeđenih osoba, a pet ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je pet prometnih nesreća.

Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 818 represivnih mjera od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te je tako 535 osoba sankcionirano zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 54 mjere poduzete su prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 15 osoba prekršajno je sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju, a 32 osobe su sankcionirane zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.

- Od ostalih prekršaja izdvajamo 18 mjera poduzetih zbog nepropisnog pretjecanja, 54 mjere poduzete su zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja i 15 mjera koje su poduzete prema vozačima koji tijekom vožnje nisu koristili dnevna svjetla - navodi se u izvješću Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Do 23:20 sati Državno izborno prvenstvo prebrojilo je 99,80 posto glasova današnjeg prvog kruga sedmih Predsjedničkih izbora na kojima je najviše 562.427 glasova ili 29,57 posto dobio Zoran Milanović (SDP) , a na drugom mjestu je Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ) 506.887 glasova ili 26,65 posto .

Vrlo blizu na trećem mjestu s 464.581 glasova  -  24,42 posto je nezavisni kandidat Miroslav Škoro. Slijede Mislav Kolakušić s 5,87 posto, te Dario Juričan 4,61 posto.

Drugi krug izbora će se održati 5. siječnja 2020. godine.

Na sedme Predsjedničke izbore u Župi dubrovačkoj je izašlo 3.423 birača ili 45,87 posto od ukupnog broja upisanih.

I na ovim izborima najviše Župljana je glasovalo za dosadašnju predsjednicu i kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar-Kitarović koja je dobila 1359 glasova ili 39,70 posto župskih glasova. Prema biračkim mjestima najviši postotak glasova Grabar-Kitarović je dobila u na Brgatu 66,67 posto, te u Čibači 43,92, a najmanje u Mlinima 31,90 posto.

Na drugom mjestu među Župljanima danas je bio nezavisni kandidat Miroslav Škoro s 815 glasova ili 21,90 posto. Za Škora najviše glasova je bilo u Čibači 26,01 posto, te u Postranju 25,97 posto, a najmanje na Brgatu 18,79 posto.

Na trećem mjestu je Zoran Milanović (SDP i drugi) s ukupno 675 glasova ili 19,72 posto. Milanović je najviše glasova dobio u Mlinima 27,86 posto, a najmanje na Brgatu 7,27 posto.

Četvrti sa 191 glasom ili 5,58 posto je Mislav Kolakušić, a peti Dario Juriča sa 136 glasova ili 3,97 posto.

Prema izlaznim anketama objavljenim u 19 sati Zoran Milanović bi na današnjim Predsjedničkim izborima trebao osvojiti 29,58 posto glasova, dosadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 26,38 posto, a Miroslav Škoro 24,10 posto.

Do 16:30 sati u Župi dubrovačkoj je glasovalo 2.072 birača ili 35,13 posto, najviše 52,63 posto na Brgatu, a najmanje 29,77 posto u Srebrenom. Prvi rezultati Državnog izbornog povjerenstva se očekuju iza 20 sati.

foto: screenshot Nova TV

Upornost, disciplina i rad možda su najbolje riječi kojima bismo mogli opisati mladu i talentiranu župsku flautisticu, Neviu Miloslavić, učenicu osmog razreda osnovne škole i šestog razreda glazbene škole Luke  Sorkočevića.

Nevia nam je otvorila vrata svog doma na obiteljskom imanju u Radovini, gdje se u netaknutoj prirodi mirnog kutka Župe svakodnevno čuju zvuci njezine flaute.

Iza Nevie su brojni uspješni nastupi i natjecanja. Redovita su i priznanja te nagrade s kojima se vraća u Župu, poput nedavno održanog međunarodnog natjecanja "Daleki akordi" u Splitu, s kojeg se vratila s osvojenom 1. nagradom.

Svoja stečena glazbena umijeća pokazala je i na koncertu najboljih učenika i Dubrovačkog simfonijskog orkestra, održanom prošlog mjeseca u Kazalištu Marina Držića.

Za očekivati je da se tako mlada djevojka pred nastupe bori s tremom, no na takva pitanja Nevia spremno, kao pravi profesionalac odgovara da je lagana trema uvijek prisutna, a ona se uz iskustvo brojnih javnih nastupa s tim jako dobro nosi.

Prisjetila se za nas svojih početaka i prvih glazbenih koraka. Nije uvijek bilo lako.

- Dosta sam se puta našla u određenim krizama i poželjela odustati. Sama sam sebi govorila da idem dalje i da ću se potruditi još malo. Sada, kad pogledam unatrag, drago mi je da sam uvijek nastavljala, bilo bi mi žao da sam odustala.

U konačnici je prevladala ogromna ljubav prema glazbi.

- Trenutačno se vidim samo u glazbi, to je ono što najviše volim raditi. Želja mi je postati profesorica flaute ili pjevačica, važno mi je samo da je povezano uz glazbu.

Nevia svoj glazbeni put kroči pod budnim okom profesorice Đive Kušelj, a koliko je važno da dobar učenik ima dobrog učitelja, najbolji je pokazatelj ono što ona kaže o svojim uzorima.

- Imam mnogo uzora, ali moja profesorica je prvenstveno moj uzor. Odlična je u tome što radi i zaista sam sretna što uz nju učim.

Uz Neviu je uvijek i najvjernija publika, njezina obitelj, roditelji i sestre koje nerijetko razveseli nekom kompozicijom.

- Često sviram i pjevam obitelji i u društvu, kad se ovako okupimo na nekim prigodama.

Svestrana, kakva jest neko je vrijeme bila i predvodnica župskih mažoretki.

- Jedno sam vrijeme išla privatno na satove harmonike, na folklor, bila sam u mažoretkama, ali odustala sam od svih tih obaveza jer jednostavno nisam stizala. Svakodnevno idem u muzičku i vježbam pa mi i ne ostaje baš puno slobodnog vremena.

Flauta je bila ljubav na prvi zvuk.

- Strašno mi se sviđalo kako flauta zvuči. Rekla sam sama sebi da je taj instrument ono što želim i ako tu ne upadnem da odustajem i da ću se ispisati. Na moju sreću sam upala i danas sam tu gdje jesam.

Da, na njenu sreću, ali i sreću svih nas koji smo je imali prilike slušati kao i onih koji će tu priliku tek imati. A mi odlazimo od Nevie s potvrdom da glazba zaista oplemenjuje naše živote.

Iako prije svega, za sebe ističe da je ponosan suprug i otac trojice sinova, on je i veliki zaljubljenik u tradiciju i kulturno nasljeđe našeg kraja, većini poznat kao član dubrovačkih trombunjera, festanjula, a od kraja prošle godine i novi predsjednik KUD-a Marko Marojica – ovaj put s nama „Na kavi“ – Ivica Grbić.

Na Izbornoj skupštini krajem prošle godine izabran si za predsjednika KUD-a Marko Marojica, jedne svoje rekli bi cjeloživotne ljubavi.

Društvo je osnovano 1976. i mama je kao osoba koja je znala župske bale počela prva s nekolicinom drugih prenositi svoja znanja, moja sestra također se odmah priključila, a potom ubrzo i ja 1977. godine. Domovinski rat je bio uzrok prekida mog angažmana u KUD-u. Na žalost, izgorjela nam je kuća, a s njom i sve originalne stare nošnje sa srebrnim naoružanjem, trombun, kompletne obiteljske fotografije, odnosno potpuna povijest obitelji. Vratio sam se u KUD 2013.godine na poziv Jakova Handabake, tadašnjeg predsjednika, kojeg sam naslijedio krajem prošle godine na toj funkciji.

Spomenuo si Domovinski rat, u kojem si i sam sudjelovao, kako sad iz ove perspektive gledaš na taj dio svog života i odnosa prema braniteljima danas?

Najprije sam mobiliziran u MUP, sam početak rata zatekao me u Platu kao pripadnika Specijalne policije, potom sam prebačen u 163. Brigadu HV-a, a poslije sam bio i u 4.brigadi. Nakon završetka Domovinskog rata radio sam u uredu za obranu do 2003. Danas rat ne spominjem puno, imam puno obaveza kojima se nastojim posvetiti. Nisam nikada ništa tražio, ali kad ovako pogledam mislim da su branitelji zanemareni, odradili su posao koji su trebali odraditi, ali su po meni , mirni dio prepustili u pogrešne ruke.

Član si Dubrovačkih trombunjera. Kako je ta priča započela? Osim sudjelovanja na Festi Sv. Vlaha, što sve radite i koje sve angažmane imate?

Oduvijek sam sudjelovao na Festi Sv. Vlaha. Ukazala mi se prilika da mogu dobiti trombun, nabavio sam ga 1989. od gospara Kovačića s Osojnika i priključio se. Dubrovački trombunjeri su u Savezu povijesnih postrojbi, a kao jedna od najstarijih povijesnih postrojbi su i među samim začetnicima Saveza. Družimo se i s drugim povijesnim postrojbama, imamo nekih pedesetak različitih izlazaka godišnje, a naravno glavna je Festa Sv. Vlaha koja ne počinje i ne završava bez trombunjera.

Procesija Feste Sv. Vlaha 2009.g. - foto: arhiva zupcica.hr

Spomenimo i Europski viteški red Sv. Sebastijana

Dubrovački trombunjeri kao član Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske ujedno su i član Saveza povijesnih postrojbi Europe. Imao sam priliku 2012. godine i čast biti u Poljskom gradu Tuholi, gdje sam predložen, a zatim i imenovan vitezom Sv. Sebastijana u Europi.

Osim kao trombunjer na Festi sv. Vlaha sudjeluješ i kao član Bratstva Festanjula, a upravo si i sam imao čast biti izabran na još jednom izboru, onom za festanjula Feste 2007. godine. Što je to značilo za tebe i tvoju obitelj osobno?

Biti izabran za festanjula, predvoditelja slavlja naše Feste za mene je jedna najveća čast koja mi se mogla ukazati kao katoliku i Župljaninu koji cijeli život slavi i živi Festu. Festa je te godine trajala vrlo kratko, svega tri dana. Biti festanjul mi je veća čast od svega ostaloga, a sin me naslijedio među trombunjerima. Nikad nisam ni pomišljao da bih upravo ja mogao biti izabran, ali to je svakako trenutak za pamćenje i ponos za cijeli život, ne samo meni već i cijeloj obitelji, a posebno djeci.

Vratimo se mi malo KUD-u koji je proširio svoj repertoar. Tu su Splitski bali, konavoski, linđo...

Već i prije dolaska Jakova, Sulejman Muratović iz Linđa je postavio konavosko potkolo i linđo i već su 2012. bili prvi nastupi s novim koreografijama. Splitski bali su došli nešto kasnije, 2014. godine odlučili smo uvesti nešto novo i gospar Branko Šegović, koji je jučer proslavio 97.rođendan nam je pomogao i postavio novu koreografiju, Splitske bale za koje smo dobili njegov certifikat.

Prije rata imali ste Bunjevac i Posavinu, hoće li se možda nešto od toga uskoro vratiti na repertoar KUD-a?

Zasad ostaje sve kako jest, ne žuri nam se. Vratio bih se tu na plesače, stalno nam dolazi do promjena u generacijama, određene nastupe odradili smo s vrlo malo ljudi. Nakon nekog vremena jednostavno zbog odlaska na fakultet i sličnih razloga plesači se često izmjenjuju. Srećom priključio nam se veliki broj djece što je i najbitnije za budućnost KUD-a i očuvanje tradicije.

Rad s djecom je zasigurno najbolje ulaganje u budućnost, koliko djece trenutačno brojite

To je najvažnije, to je naša baština i budućnost. Trenutno imamo dvije skupine i u njima oko pedesetak djece predškolskog uzrasta i nižih razreda osnovne škole.

Oformljena je i veteranska sekcija KUD-a

Tako je i sam sam među veteranima. Planiralo se u KUD vratiti sve ljude koji su nekada balali, ali ne zbog nastupa već druženja. Kao što sam već spomenuo odlaskom velikog broja plesača „A“ postave zbog studija i sl. došlo je do osipanja i imali smo vrlo malo ljudi za nastupe. Pozivajući sve veterane, ali i ostale koji žele balati i družiti se, dobili smo jednu lijepu grupicu ljudi koja voli to što mi radimo. Sada imamo mogućnost, uz djecu odbalati cijeli repertoar. Nastupamo svi, od najmlađih do najstarijih. Prošlu smo godinu tako radili i zadovoljni smo.

Osim rada i nastupa tu su i druženja, prijateljstva i izleti članova KUD-a

KUD je uvijek više od samog balanja i često se družimo. Društvo radi volonterski, plaćamo samo voditelje plesa i tamburica i zato se trudimo da se svake godine negdje ide. Bili smo između ostaloga dva puta u Makedoniji, na Ohridu, nedavno smo bili u Zagrebu i okolici, Zagorje... To svakako doprinosi jednoj dobroj klimi u društvu, zajedništvu i zajedničkim uspomenama.

Spomenuli smo veliki raspon godina plesača, od najmlađih do najstarijih, ima li KUD dovoljno nošnji i nakita?

Tu smo u problemu, posebno za djecu. Za njih imamo po šest kompleta muške i ženske nošnje. Nešto posudimo od vrtića, a dio djece ima i svoje. Radimo na tome, nedostaje najviše ženskih nošnji, ali i muške su problem. Ovo što imamo je već dosta staro. Teško nam je pronaći nekoga tko bi to radio. Naše originalne nošnje koje smo imali radile su terzije, rad na ruke koji se više ne radi. Upravo na tome radimo, kontaktirali smo jednog gospara koji bi nam mogao pomoći kod izrade replika nakita, izlio nam je toke za nošnju. Kontaktirali smo još neke ljude, mučimo se pa ćemo vidjeti, nadam se najboljem.

Sve je to i prilično skupo, najvećim dijelom nas financira Općina, plaćamo i voditelje ali nažalost i najam prostora gdje vježbamo. Prostor nam je veliki problem, i za nastupe i čuvanje nošnji i instrumenata.

Koje planove ima nova uprava, očekuju li nas kakve novosti, nadolazeći nastupi...

Zasad nam je najavljen prvi nastup, smotra folklora u Metkoviću, nadamo se i Malom dječjem festivalu na Osojniku, najavljen je i Uskrs u Primorju. Uputili smo i razne ponude turističkim zajednicama Grada, Župe, Konavala i Primorja, naša turistička zajednica će nas uvrstiti u program župskog ljeta s nekoliko nastupa. Voljeli bi biti malo više angažirani u Župi nastupima i prezentacijom, da nas vidi veći broj gosta, a nastupamo i za agencije.

Budući da balamo Splitske plesove, uveli smo i tamburašku sekciju pa smo osnovali i mlađu koja je počela s radom prije desetak dana, kupili smo i nove tamburice, a pripremamo još jedno konavosko kolo, zove se „Namiguša“.

Ivica, kako si nam i otkrio dosta si angažiran u našoj zajednici, ostane li ti što slobodnog vremena i kako voliš iskoristiti te trenutke za sebe?

Dosta sam onako raštrkan pa mi i ne ostaje puno slobodnog vremena. Ne gledam i ne slušam vijesti, ne pratim politiku, pogledam tu i tamo kakvu zanimljivu emisiju na TV-u. Dok sam bio mlađi, igrao sam vaterpolo u Gusara, a bio sam angažiran i kao sudac te trener mlađih skupina.

Volim dobro društvo i kod ljudi cijenim ljubav prema Domovini, prema folkloru, pjesmi, plesu, prema svim ovim lijepim stvarima koje i mene vesele.

Na početku poklada koji ove godine traju sve do 5. ožujka, ove nedjelje s nama Na kavi predsjednica Župskog karnevala Luce Čučić.

Odnedavno si, nakon šest godina od prvog mandata drugi put na čelu Župskog karnevala. Što te motiviralo na ponovni povratak na tu funkciju?

Lani nije bilo karnevala i osobno mi je  obzirom na moju ljubav prema maškaravanju to bilo nezamislivo. Strašno mi je falio karnevo, ne samo meni već svima koji se maškaravaju, ali i onima koji se ne maškaravaju. Ima ljudi u karnevalu koji zaista odrađuju puno toga, ali se ne žele na neki način eksponirati. Moja želja ispočetka je bila ta da malo pomognem, nisam imala namjeru preuzeti ponovno mjesto predsjednice. Ali eto, uvučena sam nekako opet u priču (smijeh), mora netko, sve je išlo nekako spontano i evo me tu gdje jesam. Kad sam prošla već jednom, mogu opet, ovaj put još pametnija (smijeh).

Odakle ta ljubav prema maškaravanju i karnevalu općenito?

Kod nas je to išlo nekako po ženskoj liniji. Moja mama i sestra su se voljele maškaravat, a danas to uz mene voli i moja kći. Kao mala sam se tome veselila i upijala sve te šale i veselje. Moj posao je takav da moram paziti na puno stvari, možda ljudi ne bi rekli ali i kao dijete sam bila dosta povučena. Karnevo mi je pomogao da se malo otvorim i oslobodim. U karnevalu napunim baterije, kad se maškaram nisam to više ja, mogu napraviti odmak od svojih svakodnevnih uloga.

Ljubav prema maškaravanju odavno je prisutna, isto tako i entuzijazam, posebno u radu s djecom. Pamtimo odlično pripremljene dječje maškarane skupine koje su Župu predstavljale na najvećim dječjim maškaratama.

Danas sam manje angažirana po tom pitanju, dosta je teško pronaći sponzore. Kada smo odlazili dalje, u Opatiju, Samobor, ideja je bila da djeca ne plaćaju. Svatko bi pronašao nekog sponzora, manjeg ili većeg, pa bi tako platili put i smještaj. Organizacija je bila drugačija, danas su tu različite agencije, ponude koje sve to poskupljuju. I dalje se trudim da moj razred ima reprezentativnu skupnu masku, oni rado sudjeluju, a velik dio roditelja spreman je pomoć. Maškari su jako dobri i kao aktivnost preko koje se može raditi na formiranju kolektiva, razvoju zajedništva i timskog rada.

U posljednje vrijeme unatoč trudu broj skupnih školskih maski ipak je manji.

Sve to ide u ciklusima, treba napraviti masku i  ne smije biti skupo. Teško je i pronaći nekoga tko će na primjer sašiti dvadeset pet kostima. Nađe se uvijek grupica mama koja će pomoći, ali teško je odvojiti toliko vremena, veliki je to posao.

Vodila si mnoge maškarane skupine, sad kad pogledaš unatrag koja ti je onako posebno draga?

Zaista mi je teško nešto izdvojiti. Možda ona prva godina kad smo išli u Opatiju, bili smo pršuti. To je baš maska koja je bila totalno originalna, svima nam je nekako "sjela".  Lijepi su mi bili i naši župski sepeti, ima toga stvarno dosta. A, renesansni kostimi povodom 500 godina od rođenja Marina Držića… Mislim da to ljudi najviše pamte.

Karnevo je u Župi tradicija, stil života, više od maškaravanja. Posljednjih godina sve je to dovedeno u pitanje tako da smo  prošle godine ostali bez maškarate u Župi. Zbog čega je do toga došlo?

Nisam bila u upravi i teško je reći zašto, ali mislim da dođe malo i do zasićenja kod ljudi. To je ogroman posao. Ima puno stvari koje treba posložiti i iskoordinirati. Radimo volonterski i sve treba uskladiti i s poslom i privatnim životom. Ne događa se to samo kod nas, vidim i kad gostujemo kod drugih karnevala da se i kod njih u ciklusima javljaju određene krize.

Kao i u svemu i karnevali prolaze smjene generacija, dolaze li mlađi ljudi spremni nastaviti karnevalsku tradiciju?

Sretna sam jer mladih ima, baš sada u karnevalu dosta ih je voljno raditi. Trenutačno surađujemo i sa skupinom mladih koji organiziraju "Turnir župskih mjesta" koji želimo povezati uz maškare i zabave. U karnevalu treba prihvatiti i odraditi različite poslove pa i one koji nas ne vesele, ali su potrebni. Mislim da je nekada davno karnevo donosio ljudima zabavu koje nije bilo u tolikoj mjeri, sada je cijelo vrijeme karnevo.

Povratkom na mjesto predsjednice prema najavama planiraš oživjeti stare, ali i uvesti neke nove sadržaje.

Jedan od noviteta je svakako već spomenuta suradnja s mladima koji organiziraju "Turnir župskih mjesta", zabave po kafićima što nas podsjeća na davna vremena kad su se ljudi maškaravali i išli jedni drugima po kućama, primopredaja vlasti na jedan drukčiji način uz zabavu i DJ-a. Želim se više bazirati na to da se zabavimo. Uvijek mi je na pameti izjava jednog dugogodišnjeg člana uprave Župskog karnevala koji mi je rekao da u Župi odrađuje karnevo, a da se ide zabaviti negdje drugo. I stvarno je tako, uvijek smo skoncentrirani na organizaciju i sve što treba odraditi da bi nam promaknula sama zabava. Očekuje nas i "Četvrtak od poklada", odlazak župskog karnevala na Stradun kakvog smo navikli vidjeti i čuti uz scene i tekst, idemo i u Cavtat i naravno ide povorka u Utorak na Ultime uz tradicionalne zdravice po selima. Očekujemo i neke gostujuće skupine, većinu toga smo razradili ali imamo još vremena za detalje.

Ono što je Župski karnevo činilo daleko poznatim je njegova ostavština. Posljednjih godina nije je bilo. Najavila si da je planirate vratiti. Hoćete li uspjeti u tome?

To je nešto na čemu ću možda "pasti". Ma neću, napisali su mi tekstopisci super govor za primopredaju. Vjerujem ja u njih. Ali od početka imam dobronamjerna upozorenja da pazim što obećavam, a moja ideja vodilja je da pokušamo to vratiti. Satirički tekst je ono što ljudi od nas očekuju i na što su navikli. Maksimalno ćemo se staviti sa svim raspoloživim snagama. Možda neće biti toliko dugo i kvalitetno koliko bismo htjeli, ali probat ćemo.  Pozivam one koji  ne budu zadovoljni da dogodine dođu i pomognu nam. (smijeh)

Kako se u ovaj noviji koncept uklapa Udruga karnevala Župe, tzv. "mali karnevali"?

Ja ne bih isticala je li nešto rade mali ili veliki karnevo. Važno je da se odradi i da bude što bolje. Došlo je do svojevrsnog objedinjavanja prije nekog vremena jer sve su to isti ljudi - i u malom i u velikom karnevalu, i oni koji rade i oni koji se maškaravaju. Ja sam i u Mlinarskom karnevalu i  Župskom karnevalu, a tako se događa s mnogima. Tradicionalno Utorak od Ultimih više potegnu "mali karnevali", odnosno ljudi u mjestima gdje će biti zdravice.  O svemu što se događa pokušavam obavijestiti sve one koji su aktivni iz "malih karnevala". Strašno nam je važno da u svakom dijelu Župe ima netko koga možemo zazvat i  na  njega računati.

Župa je nekad imala veliku dječju maškaratu, jednu od najvećih u Županiji, s povorkom, limenom glazbom, zajedničkom prezencom školske i vrtićke djece. U posljednje vrijeme to je u obliku samostalnog maškaravanja unutar institucija. Može li se kad uzmemo u obzir i neke nove dvorane u Župi očekivati ponovno jedna takva velika maškarata?

Već se ustalio nekakav novi koncept i teško da možemo to tako vratiti. Promijenile su se i same prilike u Župi. I škola i vrtić imaju danas drastično veći broj djece. Također velika je razlika jesu li se maškarali mališi ili osmaši. Zabavljaju se različito. Za ovu godinu probat ćemo vratiti srednji uzrast, znači organizirati povorku za djecu razredne nastave do  Astaree i zabavu kakvu smo navikli imati u Astarei uz predstavljanja i izbor najboljih maski. Vidjet ćemo kako će to proći ove godine, možda se nešto slično organizira dogodine za vrtić. Viši razredi škole svoju će zabavu imati u sportskoj školskoj dvorani uz DJ-a. Sigurno ćemo surađivati i sa župskom limenom glazbom i mažoretkama, sve te detalje još razrađujemo.

Već smo spomenuli da je maškaravanje u Župi bio stil života, je li ovaj novi način života, užurbanost i brojne obveze udaljio Župljane od njihove tradicije? Jesmo li se zaboravili smijati i zabavljati?

Ne bih rekla da smo zaboravili, vjerojatno se smijemo i zabavljamo na druge načine. Mladi dosta komuniciraju putem društvenih mreža i tehnike, a i mi stariji smo se nekako navikli na to. Mislim da je i ovdje kao i u puno drugih stvari problem planiranje, mlađi ljudi reagiraju impulzivno. Osim toga, sad svaki dan možete negdje izići i zabaviti se.

Što možemo očekivati po pitanju održavanja ljetnog karnevala?

Ljetni karnevo će se održati i već smo počeli neke dogovore po tom pitanju. Računamo na suradnju s Astareom i One Suite hotelom, s kojima i sad odlično surađujemo, a namjera nam je uključiti i ostale hotele. Vjerujem da ćemo ljeti lakše pronaći i partnere za sufinanciranje. Ideja nam je da već sada posložimo program, odredimo datume, kako bi i hoteli to mogli reklamirati, dogovorimo gostujuće skupine i neko poznato glazbeno ime da nas dobro zabavi. Želja nam je omogućiti  i turistima da sudjeluju i maškaraju se. Planiramo jednu veću zabavu  negdje u Mlinima, Srebrenom i jednu manju u Platu.

Karnevo je veliki posao, rekli smo već da se sve radi volonterski, a ti si uz to i učiteljica razredne nastave i kao i svaka žena imaš i mnoštvo privatnih obveza. Je li se ponekad teško organizirati, nedostaje li vremena?

Uglavnom kalkuliram, mi žene smo to nekako usvojile. Ponekad skuham za više dana i  unaprijed odradim neke obveze. Sada mi je dosta lakše jer su djeca odrasla, prije je to bilo kompliciranije, ali sam uvijek imala dosta energije. Kad se uđe u neki žrvanj čovjek i ne razmišlja može li ili ne može, jednostavno odrađuje i sve se nekako posloži. Najvažnije je planiranje i dobra organizacija.

Još jednom bih zahvalila svima koji pomažu: Općini i Turističkoj zajednici Župe, Hotelu Astarea, One Suite hotelu, limenoj glazbi, mažoretkama, svim donatorima za lutriju i svima koji su se priključili na bilo koji način.

Karnevo se ne može sam učiniti. Najbolje zamišljen karnevo i odličan tekst nisu dovoljni da se karnevo pamti ako u njemu ne sudjeluje veliki broj maškara, ali i puno publike. Nadam se da će doći dosta ljudi, da će nas prepoznati svi oni koji su se nekada maškaravali kao i oni koji o tome tek razmišljaju i sve ih pozivam da nam se pridruže.

Nakon više poslova u turizmu, zaposlio se u struci i već niz godina istražuje brojne arheološke lokalitete diljem Županije, od čega ih se veliki broj nalazi u Župi. Veliki entuzijast, zaljubljenik u svoj kraj, pokretač stranice Heritage_zupadubrovacka, na posljednjoj kavi s nama ove godine, Domagoj Kristović.

Domagoj, većina nas prati tvoj predani rad, ali nije zgorega da te još jednom predstavimo našim čitateljima.

Dolazim iz Buića gdje sam odrastao s četiri brata i sestrom. Diplomirani sam profesor povijesti i arheolog, a kao arheolog radim zadnjih šest godina. Veliki sam zaljubljenik u kulturnu baštinu, tradiciju i način života i običaja Župe dubrovačke.

Profesor ili istraživač?

Istraživač definitivno. Predavanje nikad nije bilo nešto što sam htio raditi. Moram priznati, kada sam upisao studij povijesti i arheologije, mislio sam da se upravo arheologijom nikad neću baviti. Nakon što sam završio fakultet poslao sam preko 200 prijava po cijeloj Hrvatskoj i na kraju je ispalo da je ured moje firme baš tu, u Župi. Tražili su arheologa i rekao sam si „ajde, probat ću“ jer sam već bio zasićen poslovima u turizmu koje sam radio desetak godina, prije i za vrijeme studija. I eto me, tu sam preko šest godina, izgleda da mi je arheologija predodređena.

Kad smo već kod posla arheologa, u glavi mi je slika Harrison Forda kao Indiana Jonesa, ljupka dama, zlatni kovčeg, šešir i hrpa dogodovština. Takve asocijacije imaju mnogi, sliči li tvoj posao malo toj predodžbi, kako ustvari izgleda jedan dan arheologa na terenu?

(smijeh) Mnogi imaju takvu sliku. Kad idemo na teren, bilo da istražujemo crkvu, groblje ili građevinu, najprije okupimo radnike koji s nama rade. Većinom nam građevinske firme koje rade taj projekt, obnovu i sl. daju radnike za ručni iskop. Kada dođemo na teren rasporedimo poslove, ne određujemo mi što će se i kako istraživati već se to radi u dogovoru Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, naše Arheološke firme i investitora.

Tad nastupaju naši tehničari koji sve dokumentiraju. Sve što se pronađe, svaki nalaz i zidana struktura se mora snimiti fotoaparatom i totalnom stanicom. Nalazi se moraju detaljno dokumentirati i biti povezani u neku cjelinu. Kada idemo na teren to je odlično, ali onda slijedi onaj dio uredskog posla, ima zaista dosta papirologije.

Gdje se šalju nalazi?

Pokretni arheološki nalazi poput stakla, keramike, metala, pohranjuju se u pripadajućem i nadležnom muzeju. U Župi nažalost nemamo muzej, sve se šalje u grad Dubrovnik.

Gdje trenutno vršite istraživanja?

Trenutno smo na Gornjem Brgatu, radimo na arheološkom lokalitetu Tumba, koja je poznata po tome što je čuvala taj karavanski put koji je oduvijek iz prapovijesti, išao u Bosnu i Hercegovinu. Imamo neke zanimljive nalaze, ali o tome ćemo kad dođe vrijeme.

Gledajući sva ta nalazišta dobiješ uvid u neki davni život naših predaka. Svako nalazište, kost, metal, priča svoju priču. Kako to osobno doživljavaš?

Svi nam ti nalazi puno govore i zaista pomažu. Kada nalaze pošaljemo na analizu dobijemo odgovore na brojna pitanja, kako su živjeli, od čega su bolovali, cijelu jednu sliku njihovog života i smrti. Nedavno smo u Konavlima dosta radili, prema nalazima svi su muškarci patili od defekta kralježnice, vjerojatno zbog teškog fizičkog rada, žene su najčešće umirale pri porođajima, a djeca od loše ishrane i nedostatka vitamina. Na lokalitetu Velike Gospe u Postranju utvrdili smo da su svi imali „jahačku zdjelicu“ , znači da su većinom bili konjanici. Ovaj posao je toliko dinamičan da svaki put kad uđeš u neku novu priču, novi teren, novu kulu, otkriješ nešto što do tada nitko nije znao i to me ohrabruje da istražujem dalje, da zadovoljim tu znatiželju.

Župa obiluje nalazištima i važnim iskopinama. Spomenuo si Veliku Gospu u Postranju i Tumbu...

U Župi su najznačajniji ostaci ovih utvrda koje se golim okom ne vide. Tumba na Gornjem Brgatu gdje smo sad, Gradac u Grbavcu, Spilan poviše Plata, imamo i veliku ilirsku gradinu na Barbari, također na Brgatu.  Kad su crkve u pitanju, najzanimljivija nam je crkva Sv. Đurđa gdje je pronađen glagoljski natpis iz 11.st., koji je nakon Bašćanske ploče najduži natpis. Uz tu su crkvu tijekom istraživanja 2006. pronađeni ostaci jedne kasnoantičke građevine koja nije tu slučajno s obzirom i da su lokaliteti Gradac i Spilan bili povezani s Rimskom cestom koja je prolazila upravo pored crkve Sv. Đurđa.

Koliko je Župa uopće istražena, koliko je iskorišten njen potencijal? Jesmo li uopće svjesni što sve imamo?

Osim ljudi koji se bave ovim, mali broj ih zna što sve imamo. Župa je moram reći malo, gotovo nikako istražena. Istraživanja su vršena i 50-ih i 70-ih kad je postojalo veće zanimanje za arheologiju i našu baštinu. Nakon dugo vremena, ovo na Tumbi je prvo veće arheološko istraživanje. Cilj ovih istraživanja i svega je da se prvenstveno ljudi koji žive u Župi upoznaju s tim, jer ako se ne upoznamo mi, nećemo moći upoznati ni druge. Mislim da je Župa jedna od jačih općina što se tiče kulturne baštine, samo je treba istražiti, potencijal je ogroman i neiskorišten.

Vidimo da često i planinariš i otkrivaš ta brojna župska arheološka blaga koja su nažalost zaboravljena. Što konkretno možemo napraviti po tom pitanju?

Konkretno, ono što možemo odmah učiniti je svakako napraviti neku dokumentaciju postojećeg stanja, neki portfolio lokaliteta u Župi. Kad se to napravi, mogu se pisati razni programi prema Ministarstvu kulture, lokalnoj samoupravi, tu su i EU fondovi. Najvažnija stvar je da se mi u Župi upoznamo s našom kulturnom baštinom, mogućnosti je puno, ali moramo se pokrenuti. Nitko ne zna sve, ali svatko može doprinijeti i zajedno možemo puno toga.

Na tom tragu pokrenuo si i FB i Instagram stranice heritage_zupadubrovacka. Koji je njen cilj?

Cilj tih profila je da se približimo kulturnoj baštini, kroz te stranice pokušavam integrirati i ostale ljude da postavljaju slike nekih građevina, komentare, informacije do kojih ni ja nisam došao. Pokušavam uključiti što veći broj ljudi, kako bismo zajednički prikupili što više fotografija i podataka. Dosta mi se ljudi javilo sa željom da pomogne, rađaju se nove ideje i prijedlozi što me zaista veseli. Imam jako dobru suradnju i s FB grupom Župa nekad, a i od starijih također prikupljam mnoštvo informacija. Želja i namjera mi je uskoro napraviti i ciklus predavanja kojima bih ljude približio kulturnoj baštini Župe i arheološkim otkrićima.

Jesi li možda razmišljao i o nečemu opipljivom u ruci, knjizi ili zborniku?

Najidealnije za takve stvari bi bilo da Župa ima neku kulturnu ustanovu. Osim što bi ono što se nađe u Župi ostalo u Župi, to bi značilo i da bi imali ljude koji bi se na nekoj znanstvenoj razini bavili Župom, izdavali zbornike i sl. Osobno bih najviše volio da to bude Zavičajni muzej. Gledajući susjedne općine Župa po tom pitanju puno gubi na identitetu, od najmlađih do najstarijih. Imamo puno toga za vidjeti i pokazati, ali nemamo gdje. Želja postoji, ali vidjet ćemo.

Stari povijesni život Župe vs. novi turistički. Kako vidiš potencijal naše općine u turističkom smislu?

Imamo pregršt toga. Zamislimo samo da uspostavimo šetnicu koja bi povezivala jedan obnovljeni Gradac, hrvatsku kulturnu baštinu, ne samo župsku i Spilan. Uz te su puteve rađene crkve, poput Sv. Đurđa. Tu je i mogućnost šetnice na Trapitu. Ne mora to biti ništa megalomansko, za početak bi bilo odlično obnoviti ove utvrde koje imaju najviše potencijala. Bazirali smo se malo više uz ovaj dio Župe bliže moru, ali ruralni dio ima zaista puno toga za ponuditi. U te pješačke ture mogli bismo uključiti veliki dio OPG-ova s domaćim autohtonim proizvodima i želim vjerovati da će se ubrzo nešto pokrenuti i po tom pitanju. Moj cilj kroz sljedeću godinu je da pokrenemo arheološka istraživanja crkve Sv. Đurđa, napravimo predavanja o arheološkim spomenicima u Župi, obiđemo većinu pristupačnih lokaliteta i da napravimo veći dio fotodokumentacije za sva kulturna dobra u Župi.

Da se malo odmaknemo od arheologije, spomenuli smo planinarenje, imaš li još kakav hobi. Što te opušta?

Obožavam more i sve ljetne radosti, održavam baštinu uz proizvodnju voća, povrća i domaćih proizvoda, a jako me zanimaju i suhozidi. To je nešto što bih volio naučiti. Pratim i nogomet naravno, često pješačim i volim boraviti u prirodi.

Što te može izbaciti iz takta?

Gledanje s visoka je osobina kod ljudi koja mi nekako najviše smeta, ponižavanje nečega što netko radi, smatrajući da to nije vrijedno. Mislim da smo svi na to osjetljivi, to me nekako posebno ljuti.

Svestran, aktivan, pun dobrih ideja, slobodan ili zauzet?

Slobodan još uvijek .

Imaš li kakvu poruku čitateljima za godinu pred nama?

Uživajte u onome što radite, pronađite u tom poslu nešto što vas pokreće naprijed, putujte što više, obiđite druge zemlje, skupite iskustva i to što ste naučili vanka primijenite tu. Uz zdravlje i sreću, želim Vam puno mira, kad to čovjek ima, kad je staložen, zna se i zabavit, ima obilje ideja i nikad nismo stari da nešto naučimo.

Hvala Domagoj, pridružujemo se tvojim lijepim željama i vjerujemo da ćemo bogato kulturno nasljeđe Župe istražiti do kraja, sačuvati od zaborava i napisati nove priče koje čekaju biti ispričane nama, ali i onima poslije nas.

A vama dragi čitatelji želimo sve najbolje u godini pred nama i veselimo se novim kavama i zanimljivim sugovornicima.