Kako doznajemo od ravnatelja Osnovne škole Župa dubrovačka isto kao i prvih dana štrajka koji je počeo 10. listopada i danas je u župskoj školi u štrajku veći dio nastavnog i nenastavnog osoblja.

- Stanje u našoj školi je identično kao i prvih dana štrajka, skoro svi djelatnici su u štrajku, roditelji su pokazali solidarnost pa ni danas nemamo učenika u školi. Rade samo četiri djelatnika, pa nastave ne bi moglo ni biti. Mogli bi samo organizirati čuvanje nekolicine djece, koja bi eventualno došla u školu - rekao je ravnatelj Anton Jurkić.

Centar za rehabilitaciju Josipovac je ove godine prvi put sudjelovao u hvale vrijednoj inicijativi „72 sata bez kompromisa“ koja je ujedinila mlade volontere i korisnike ustanove u zajedničkoj volonterskoj akciji.

Dvadesetak mladih koji su koordinirali različita događanja u Centru Josipovac pokazali su veliko srce i svojim vedrim volonterskim duhom donijeli neopisivu radost svim korisnicima i djelatnicima. Od prvog dana akcije ranim jutrom krenulo je uređivanje prostorija u kojima korisnici borave.

U suradnji sa stručnim timom Josipovca volonteri su korisnike uključili u različite grupe pa su tako sudjelovali u bojanju zidova, u pripremi kolača za korisnike doma za starije i nemoćne, te u čitanju priča. Svi su zajedno radili ali su se zasluženo zajedno i odmarali za vrijeme užine, ručka i večere između čega su se zabavljali plesom, pjesmom i igrom.
U prepoznatljivim zelenim majicama koje su volonteri darovali korisnicima udružene su volonterske snage u zajedničkoj akciji u kojoj su svi imali priliku dati svoj doprinos.

- Danas smo svi postali volonteri u međusobnom darivanju jedni drugima. Dogodila se ljubav na prvi pogled i na obostranu radost već smo počeli dogovarati nova druženja. Naši mladi su toliko posebni, puni nesebične ljubavi i želje za darivanjem sebe, svojih talenata i svoga vremena. U ime svih djelatnika i korisnika hvala im od srca na ovim nezaboravnim trenucima, na tolikom trudu i na svakom osmjehu koji su darovali našim korisnicima. Posebno im hvala što su prepoznali istinsku vrijednost služenja drugima i što su prihvatili ovaj unutarnji poziv provoditi i u ostalim danima svog životnog puta“- izjavila je v.d. ravnateljica Centra za rehabilitaciju Josipovac Jelena Đuraš Gleđ, te se ovom prigodom posebno zahvalila i Vijeću za mlade Dubrovačke biskupije pod vodstvom Ane Marčinko koji su zajedno sa Studentskim katoličkim centrom Dubrovnik i Caritasom Dubrovačke biskupije organizirali ovu akciju u Dubrovniku u koju su uključili i Centar Josipovac.

Povodom feste Sv. Ilara u organizaciji Turističke zajednice kao završni događaj ovogodišnjeg Župskog ljeta , sinoć je u crkvi Sv. Ilara nastupio Dubrovački komorni trio u sastavu Đive Franetović Kušelj- flauta, Dubravka Bokun - fagot i Stefani Grbić - klavir, a gost na koncertu je bio tenor Mirjan Bukmir.

Na koncertu su izvedena djela Bacha, Mozarta, Schuberta, Straussa, ali i talijanskih popularnih šansona kao Core n'grato i Torna a Sorrento. Mnogobrojna publika je pokazala oduševljenje, te je izmamila još jedan glazbeni dodatak, Santa Luciu.

Koncertom je nazočila predsjednica turističke zajednice Anamarija Kusalo, župnik Sv. Ilara don Bernard Pleše, te vojni biskup ordinarij u Bosni i Hercegovini don Tomo Vukšić koji predvodi današnju svečanu svetu misu feste Sv. Ilara.

Župa Mlini danas slavi blagdan svog zaštitnika - Svetog Ilara.Središnje misno slavlje u 10 sati predvodit će mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH, večernja misa je u 18:00 sati.

Štovanje Svetog Ilara u Mlinima je ukorijenjeno od davnina, a svetac je dio svog života živio i u našim krajevima. Godine od 362 do 366. spominju se kao vrijeme koje je  Sveti Ilar proveo na području Župe dubrovačke i Cavtata. Vrelo (kod izvora vode ispod Zavrelja) spominje se kao mjesto na gdje je Sveti Ilar boravio. Rodio se u Thabati kod Gaze oko godine 291. od poganskih roditelja koji su ga poslali na nauke u Aleksandriju. Ondje se obratio na kršćanstvo i zagrijao za monaški život. Sam je želio obići skupine pustinjaka. Nekoliko je godina bio učenik Sv. Antuna Pustinjaka, slavnog oca kršćanskog monaštva. Više od dva mjeseca proživio je oko  307.  godine s njime u egipatskoj pustinji.

Kad se vratio kući, nije više zatekao žive svoje roditelje. Poput svog učitelja i on je baštinjena dobra podijelio siromasima. Nakon toga se povukao u samoću kod mjesta Maiume. Tu je provodio život u veoma oštrim vježbama pokore, u neprestanoj molitvi, a ipak podvrgnut i teškim napastima.  Oko g. 329. Hilarion je počeo oko sebe skupljati učenike pa su osnovali prvi samostan u Palestini. Glas se o Hilarionovoj svetosti proširio na sve strane, a pripisivala su mu se i čudesna djela: ozdravljenje bolesnika i oslobađanje opsjednutih od demona. Kako su ga ljudi salijetali sa svih strana, više nije imao mira ni samoće. Zbog mnoštva njegovih čudesa dolažahu mnogi k njemu tražeći duhovnu pomoć. Zato odluči poći na hodočašće. U želji za samoćom otišao je najprije u Egipat, zatim u Bruchio kod Aleksandrije, pa onda u jednu oazu u Libiji. Napokon se morem prevezao na Siciliju gdje je živio kod Pachina na rtu Capo Passero.

Sa Sicilije je došao je u naše krajeve.  Svoj je životni vijek  Hilarion završio u samoći kod Pafosa na otoku Cipru. Ondje življaše sakriven pet godina. Samo bi ga od vremena do vremena posjetio vjernu mu učenik Ezihije (Hesychios). Umro je kao osamdesetogodišnjak g. 371. Učenik je njegove posmrtne ostatke potajno prenio u Gazu. Oko god. 520. još se uvijek pozivalo ondje na njegov grob.