Propovijed mons. Petra Palića na biskupskom ređenju mons. Roka Glasnovića. Dragi imenovani biskupe Roko, dragi roditelji, obitelji, prijatelji i znanci biskupa Roka, preuzvišeni Apostolski nunciju.

Draga braćo u biskupskoj službi, braćo svećenici i redovnici, bogoslovi i sjemeništarci, sestre redovnice.

Poštovani predstavnici političkog i društvenog života,

Braćo i sestre u Kristu!

U ovom trenutku liturgijski obred poziva biskupa zareditelja da progovori svima nazočnima i izabranom biskupu o biskupskoj službi.

U skladu s tim drevnim poticajem, pozivam sve okupljene u ovoj katedralnoj crkvi, kao i sve one koji su s nama ujedinjeni putem različitih medija, da razmislimo o ovom događaju, čiji smo danas dionici.

Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni.

Budući da se ova služba treba nastaviti do kraja vremena, apostoli su odabrali nasljednike kako bi nastavili njihovo djelo. Polaganjem ruku kojim se dijeli sakrament reda u svojoj punini, apostoli su prenijeli dar Duha Svetoga koji su i sami primili od Krista. Na taj su način, neprekinutim biskupskim nasljeđem iz naraštaja u naraštaj, predane duhovne ovlasti od početka, a djelo našega Spasitelja nastavlja se i u naše vrijeme.

Kršćanski pisac iz trećeg stoljeća Tertulijan sažeto je izrazio ovu drevnu apostolsku predaju: “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Ovim svetim činom bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka. Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove „Dubrave hridi“, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i „lijepu, dragu i slatku slobodu“, koja se „ne prodaje za sve zlato“. Ovoj spomenutoj duhovnoj baštini, osim rodbinske, dodajem još jednu poveznicu. Poznata je povijesna veza Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.

Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović.

Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6,8)

Danas je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa. Za nekoliko trenutaka bit će pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman:

– izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo;

– biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;

– pokazivati ljubaznost i milosrđe;

– biti dobar pastir;

– moliti bez prestanka;

– besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva.

Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.

Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

Bog poznaje naše slabosti i naše sposobnosti, našu grešnost kao i naše dobre strane, ali Bog nas i dalje poziva da istupimo, da vršimo njegovu volju. Unatoč i u svim svojim slabostima i nedostacima, biskupi su nasljednici apostola, koje je Isus darovao svojoj Crkvi. Stoga će Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi ustvrditi da je „u biskupima, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.“ (LG 21)

Sv. Augustin bio je jedan od najvećih umova ljudske povijesti. Ali postao je jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju. Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao „teret biskupstva“ („sarcina episcopalis“). Vidio je sebe kao “zarobljenika u Gospodinu” jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe.

Sveti Timotej, naš brat u službi, primio je od Pavla pouke o načinu vršenja pastirske službe. Pavlova opomena Timoteju jednako je prikladna za ono što se događa upravo sada: “Budi uzor vjernicima… Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva.” (1 Tim 4, 12.14)

Imenima dvanaestorice apostola danas se pridružuje i ime biskupa Roka. Krist je svakoga od apostola pozvao slobodno, a u slobodi je njih dvanaest odgovorilo. Naš Gospodin Isus nije spustio anđele s neba da ih nagovore na suradnju. On se samo molio Ocu. Kao Gospodar žetve, pozvao je i svakoga od nas. Naša služba apostolskih nasljednika nije pitanje naše želje da to budemo. Nije riječ o našim talentima ili uvjerljivim osjećajima za jednu ili drugu stvar, već o našoj vjerom vođenoj svijesti o Bogu koji traži i našem odgovoru. To je prvo otajstvo Kraljevstva koje dotiče svakoga od nas osobno: Bog je pozvao, htio je, a mi smo rekli “Da”. To je jedini smisao i odgovor koji apostol mora tražiti u dinamici svoga poziva i odaziva. Sve drugo usporava poslanje i prekida dijalog ljubavi i služenja poslanju.

Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista.

U vremenu smo nove evangelizacije i sinodalnog hoda u Crkvi. Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna. Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac Te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo.

7.            Stoga, zazovi Duha Svetoga kada trebaš mudrost i snagu i ostani blizu Marije, naše Presvete Majke. Ona zna kako je reći “Da” Bogu i biti potpuno otvoren Božjoj volji. Zamoli za molitvu i svoj narod, svećenike, redovnike i redovnice. U teškim trenucima svoje službe biskup se uvijek osjeti ohrabren molitvama i podrškom toliko dobrih ljudi. Svaku molitvu i riječ ohrabrenja koju ti uputiš vjernicima, primit ćeš stostruko natrag.

Pratio Te zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog neka obilno blagoslovi Tvoju službu Dubrovačkog biskupa. Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan. Amen.

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježena su 383 nova slučaja zaraze koronavirusom. Radi se o 164 osobe iz Dubrovnika, 98 iz Metkovića, 39 iz Župe dubrovačke, 22 iz Konavala i Ploča, devet iz Korčule, osam iz Opuzena, šest iz Kule Norinske, četiri iz Dubrovačkog primorja, tri iz Lumbarde i Stona, dvije iz Smokvice te jednoj iz Blata, Orebića i Slivnog.

Preminula je jedna muška osoba iz Vele Luke (rođ. 1942.g.).

Izliječene su 423 osobe: 200 iz Dubrovnika, 41 iz Župe Dubrovačke, 39 iz Konavala, 27 iz Korčule, 16 iz Metkovića, 15 iz Vela Luke, 12 iz Dubrovačkog Primorja, 11 iz Stona, devet iz Blata i Orebića, osam iz Ploča i Lumbarde, sedam s Lastova, šest iz Opuzena, četiri iz Kule Norinske, tri s Mljeta i iz Smokvice, dvije iz Zažablja te jedna iz Trpnja, Slivnog i Janjine.

U posljednja 24 sata obrađena su 824 uzorka, a od početka pandemije analizirano je ukupno 206 006 uzoraka.

U OB Dubrovnik hospitalizirano je 59 osoba pozitivnih na koronavirus, sedam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb te su na respiratoru.

U samoizolaciji je 2805 osoba, a u posljednja 24 sata zabilježeno je jedno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 1006 slučajeva kršenja samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Obredom biskupskog ređenja u sklopu euharistijskog slavlja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u subotu, 22. siječnja zaređen je novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Treći stupanj sakramenta svetog reda podijelio mu je glavni zareditelj mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, u zajedništvu s mons. Matom Uzinićem, nadbiskupom koadjutorom riječkim i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije, i mons. Tomislavom Rogićem, biskupom šibenskim.

Uime Dubrovačke biskupije biskupsko ređenje za novog biskupa od biskupa glavnog zareditelja zatražio je don Ante Burić, župnik župe sv. Petra – Boninovo. Bulu imenovanja pročitao je i pokazao vjerničkoj zajednici apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

U homiliji je biskup Palić podsjetio kako, prema liturgijskom obredu, biskup zareditelj u svom obraćanju treba svima nazočnima i izabranom biskupu progovoriti o biskupskoj službi te pozvao sve koji sudjeluju ili putem medija prate događaj da razmisle o tome u čemu sudjeluju.

„Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni“, kazao je mons. Palić te nadalje objasnio kako su apostoli odabrali nasljednike i kako se polaganjem ruku prenosi sakrament reda iz naraštaja u naraštaj što se nastavlja i u ovo vrijeme. Citirao je kršćanskog pisc iaz trećeg stoljeća Tertulijan koji kaže:  “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Propovjednik je zatim kazao kako ovim činom ređenja bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka, te je opisao tu baštinu: „Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove ‘Dubrave hridi’, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i ‘lijepu, dragu i slatku slobodu’, koja se ‘ne prodaje za sve zlato.“

Uz tu duhovnu baštinu predvoditelj slavlja je spomenuo i još jednu crkvenu poveznicu između Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. “Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić“, kazao je, „iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.“

Mons. Palić se zatim prisjetio trenutaka svećeničkog ređenja mons. Glasnovića. „Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović. Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: Evo me, mene pošalji!’“ (Iz 6,8)

Povezao je to s današnjim biskupskim ređenjem na kojem je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa i na kojem će uskoro biti pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. „Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman: izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo; biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;pokazivati ljubaznost i milosrđe; biti dobar pastir; moliti bez prestanka te  besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva“, sažeo je propovjednik sva obećanja koja novi biskup treba dati. „Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.“

Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem, ustvrdio je mons. Palić te spomenuo reakcije proroka Izaije, Jeremije i Blažene Djevice Marije. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

„Bog poznaje naše slabosti i naše sposobnosti, našu grešnost kao i naše dobre strane, ali Bog nas i dalje poziva da istupimo, da vršimo njegovu volju“, naglasio je mostarski biskup. „Unatoč i u svim svojim slabostima i nedostacima, biskupi su nasljednici apostola, koje je Isus darovao svojoj Crkvi. Stoga će Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi ustvrditi da je ‘u biskupima, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.’“ (LG 21)

Naveo je i primjer sv. Augustina koji je bio jedan od najvećih umova ljudske povijesti, ali je i postao jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti. To je postao „jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju“, ustvrdio je propovjednik te spomenuo kako su i u njegovo vrijeme ljudi imali različita shvaćanja o tome što znači biti biskup. „Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao ‘teret biskupstva’ (‘sarcina episcopalis’). Vidio je sebe kao ‘zarobljenika u Gospodinu’ jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe.“

Spomenuo je i primjer biskupa sv. Timoteja koji od Pavla primio pouke o načinu vršenja pastirske službe. Pavlova opomena Timoteju jednako je prikladna za ono što se događa upravo sada, kazao je propovjednik, te naveo tu pouku: “Budi uzor vjernicima… Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva.” (1 Tim 4, 12.14)

„Imenima dvanaestorice apostola danas se pridružuje i ime biskupa Roka“, nastavio je propovjednik te objasnio poziv i odaziv. Krist je svakoga od apostola pozvao slobodno, a u slobodi je njih dvanaest odgovorilo. Gospodin Isus nije spustio anđele s neba da ih nagovore na suradnju. On se samo molio Ocu. „Kao Gospodar žetve, pozvao je i svakoga od nas. Naša služba apostolskih nasljednika nije pitanje naše želje da to budemo. Nije riječ o našim talentima ili uvjerljivim osjećajima za jednu ili drugu stvar, već o našoj vjerom vođenoj svijesti o Bogu koji traži i našem odgovoru. To je prvo otajstvo Kraljevstva koje dotiče svakoga od nas osobno: Bog je pozvao, htio je, a mi smo rekli ‘Da’. To je jedini smisao i odgovor koji apostol mora tražiti u dinamici svoga poziva i odaziva. Sve drugo usporava poslanje i prekida dijalog ljubavi i služenja poslanju.“

Na kraju se obratio imenovanom biskupu: „Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista.“

Kazao je i kako se u Crkvi nalazimo u vremenu nove evangelizacije i sinodalnog hoda. „Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna“, ustvrdio je biskup Palić te dodao: „Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo.“

Preporučio je novom biskupu da zazove Duha Svetoga kada treba mudrost i snagu i da ostane blizu Marije, naše Presvete Majke. Ona zna kako je reći “Da” Bogu i biti potpuno otvoren Božjoj volji. „Zamoli za molitvu i svoj narod, svećenike, redovnike i redovnice. U teškim trenucima svoje službe biskup se uvijek osjeti ohrabren molitvama i podrškom toliko dobrih ljudi. Svaku molitvu i riječ ohrabrenja koju ti uputiš vjernicima, primit ćeš stostruko natrag.“

Poželio mu je da ga prati zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog „neka obilno blagoslovi tvoju službu dubrovačkog biskupa“. „Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan“, zaključio je.

U obredu biskupskog ređenja pjevan je zaziv Duha Svetoga,  slijedilo je predstavljanja izabranika s čitanjem apostolskog naloga odnosno papinske bule kojom je imenovan novi biskup. Iza homilije imenovani biskup je dao svoja obećanja, zatim su dvojica bogoslova Mario Tošić, iz župe sv. Mihajla u Dubrovniku i Mario Karadakić, student iz Rima, pjevali litanijske prošnje dok je ređenik bio u prostraciji pred oltarom. Slijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja, pomazanje uljem glave ređenika te predaja Evanđelistara i znamenja. Po završetku obreda novozaređeni biskup je zauzeo svoje mjesto na biskupskoj stolici u prezbiteriju dok je pjevana pjesma u čast novog biskupa  „Pod barjakom sv. Vlaha“ nadahnuta njegovim geslom „Vjera, nada i ljubav“. Riječi pjesme napisao je don Ante Mateljan, a uglazbio ih je mons. Šime Marović. 

Darom replike prsnog križa kojeg je nosio za vrijeme službe dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinić je na simbolični način predao radosti i nade, žalosti i tjeskobe službe dubrovačkog biskupa svom nasljedniku na ovoj službi, imenovanom biskupu mons. Roku Glasnoviću koji će sutra biti zaređen za novog biskupa Dubrovačke biskupije. Ovaj čin učinjen je na kraju liturgije večernje u petak, 21. siječnja u crkvi Male braće u Dubrovniku. Večernju na spomendan sv. Agneze (Janje), djevice i mučenice, predvodio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Uzinić

Uz obitelj, rodbinu, prijatelje, vjernike, redovnike, redovnice i svećenike Šibenske i Dubrovačke biskupije u molitvi večernje sudjelovali su i (nad)biskupi pristigli na biskupsko ređenje.

Na početku nagovor nadbiskup Uzinić je kazao kako mu je ovo prava prilika da po posljednji put ovdje u ovoj biskupiji može izraziti srdačnu dobrodošli svima koji su došli. Pozdravljajući obitelj Glasnović zahvalio im je što su podarili Crkvi dvojicu sinova u svećenički poziv, od kojeg je Gospodin jednog izabrao za dubrovačkog biskupa. Zahvalio je, uz ostalo, i vjernicima Dubrovačke biskupije koji su više od godinu dana molili za svoga novoga biskupa i, kako je kazao, „vjerujem da su u biskup Roku doista dobili onakvog biskupa kakvog su od Boga molili“.

„Da je večeras ovdje s nama biskup Ante, kojega uključujem u svoje molitve, on bi sigurno održao jedan nagovor koji bi bio više osoban pa evo dozvolite i meni da i ja na neki način budem pomalo osoban. Osobito što Roka duže poznajem i što sam kao njegov odgojitelj sudjelovao u njegovim završnim godinama priprave za svećeništvo“, kazao je nadbiskup Uzinić. No, dodao je da neću biti osoban u odnosu na samog biskupa Glasnovića nego u odnosu na službu dubrovačkog biskupa koju on od sutra preuzimaš. Ja sam postao, imenovan sam biskupom ove biskupije, za tri dana će biti punih jedanaest godina.

„Kad sam prvi put došao, negdje nakon Fest sv. Vlaha, ovdje u Dubrovnik moj prethodnik, naš predšasnik biskup, sada nadbiskup Želimir, mi je tada skinuo svoj prsni križ kojeg je on nosio oko vrata i objesio ga je oko mog vrata izražavajući s tim određenu simboliku prenošenja službe. Što je prsni križ koju nosi biskup? Pektoral? On je simbol vjere, on je znak sjedinjenosti s Isusom Kristom, ali u skladu s ovim ulomkom iz Prve Petrove koje smo večeras pročitali, on je i način na koji biskup postaje zajedničar krvi Kristove, njegovih patnja. A zapravo, način na koji biskup - križ je znak ljubavi i to one ljubavi koja ljubi do kraja - postaje znak Kristove ljubavi za ljude a tim i onaj koji svojim životom i pastirskim služenjem vjernicima kojima je poslano odražava Kristovu slavu. U duhu kojim je ispunjen, duhu slave, duhu kojem je počinuo, zapravo postaje živa ikona Isusa Krista, njegova slika“, podijelio je svoj prisjećanje nadbiskup Uzinić. „Evo, ja vjerujem, da je sve to želio izraziti nadbiskup Želimir u onom trenutku u kojem mi je predao taj prsni križ, taj pektoral.“

Mons. Uzinić je dodao kako je on službu dubrovačkog biskupa proteklih jedanaest godina vršio s prsnim križem kojeg su mu darovali svećenici Dubrovačke biskupije. „Taj križ je bio zlatan, a ja sam sebi po njemu napravio jednu repliku srebrenog križa koji je bio uglavnom križ kojim sam se u biskupskoj službi služio. On me je povezivao na poseban način sa svećenicima ove Dubrovačke biskupije, kojima večeras želim zahvaliti za taj dar ali i suradnju koju smo imali kroz proteklih jedanaest godina.“

Nastavio je i kako je zahvaljujući tome kao i prihvaćaju vjernika ove biskupije - za razliku od jednog biskupa Severina Perneka za kojeg je negdje pročitao da je stavio križ na prsa ali zapravo onaj teški križ na svoja leđa što se očitovalo kroz bolest i okolnosti vremena u kojem je živio uključujući i tragični potres - slična iskustva tragedije on nije proživljavao. Spomenuo je i kako je nadbiskup Želimir, bivši dubrovački biskup, ovdje bio u teškom razdoblju rata.

Na službi dubrovačkog biskupa za njih obojicu bilo je i lijepih trenutaka i radosti. U vremenu biskupa Severina bila je proslava 1000 obljetnice Feste sv. Vlaha, a u vrijeme biskupa Želimira to je bio dolazak sv. Ivana Pavla II. u Dubrovnik, za koji je papa rekao da je od sada i njegov grad.

„Evo, ja nisam u svojoj službi imao tako teških trenutaka, i zato mogu danas reći da je zapravo taj križ koji označava službu zapravo bio slatki teret i lako breme i nosio sam ga doista s radošću“, kazao je mons. Uzinić. Poželio je imenovanom biskupa da mu križ kojeg prima, a kojeg simbolizira prsni križ, „bude doista slatko breme, sladak teret“, a to će biti u onoj mjeri u kojoj će se sjediniti s Isusom Kristom i s njegovom ljubavlju za one kojima je poslan.

Repliku križa darovao mu je sa željom kako bi se služenje novog biskupa dubrovačkoj Crkvi bude ispunjenje radosti, one radosti koju će navješćivati, radosti evanđelja i koja će činiti radosne sve one kojima je poslan.

„To činim i s molitvom, molitvom našoj Gospi od Porata, da ona to prati svojim zagovorom, kao i našem sv. Vlahu. Ti imaš radost da svoju službu započinješ sa slavljem 1050. obljetnice feste sv. Vlaha ovdje u Dubrovniku, što je opet prilika unatoč ovim teškim vremenima u kojima živimo, da zapravo s jednim radosnim događajem započneš svoje služenje. Evo, neka takvi radosni događaji koje ćeš ti predvoditi budu ono što će biti obilježje tvoje službe i u budućim vremenima. Zato molim i zagovor sv. Vlaha s onim riječima kojima sam često upotrebljavao završavajući svoje govore na Festu svetog Vlaha: 'Kako i ono hoće, akobogda. Amen! Dabogda. Živio sv. Vlaho!'“

Nakon liturgije večernje održan je kraći koncert na kojem su nastupili Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz župe Prikazanja BDM iz Kistanja i Mješoviti katedralni pjevački zbor iz Šibenika. Nakon pojedinačnih nastupa zborovi su na kraju zajedno izveli pjesmu nadahnuta geslom novog dubrovačkog biskupa „Vjera, nada, ljubav“ koju je uglazbio don Dragan Filipović.

Pod vodstvom s. Blaženke Delonga zbor iz Kistanja izveo je pjesme: O luči zlatna (F. Dugan), O Nikola slavni sveti (pučka obrada, don Šime Marović), Bl. Serafinu (don Mato Palić – Sebastijan Glasnović) i Sedam stotina godina (don Ante Mateljan – don Šime Marović).

Uz prigodni komorni orkestar, klavirsku pratnju Nikole Lovrića Caparina i uz vodstvo voditeljice zbora Jelene Mikulandra zbor šibenske katedrale otpjevao je pjesme: Molitva Gospi (Ivan Meštrović – Anđelko Klobučar), Otče naš (Lekcionar Bernardina, Split 1492. – Krešimir Magdić), I pristupit ću (Ps 43 - Ljubomir Kuntarić, obrada: Margit Cetinić).

Dvije kratke recitacije izveli su Karlo Lukić „Crkva u malom“ i Petra Antunović „Biskupu dubrovačkom“. Koncert je završio pjevanjem Himna sv. Vlaha (Vinko Vilić – Rade Ivellio).

Voditelj programa bila je Nike Nagy, a prigodni tekst najava napisao je dr. Joško Mikuš.

Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz Kistanja nastavio je tradiciju janjevačkog crkvenog pjevanja koje je u župi Janjevo počelo davne 1898. godine. Tijekom godina zbor je nastupao u više gradova i mjesta diljem domovine i inozemstva. Aktivno sudjeluje u liturgijskom životu župne zajednice, kao i na raznim crkvenim i državnim manifestacijama. Svečanim koncertom na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2018. zbor je proslavio 120. godišnjicu neprekidnog djelovanja. Zbor broji 40-tak članova. Dio zbora je i muška klapa Zvono, koja aktivno sudjeluje na susretima klapa.

Mješoviti katedralni zbor Šibenik nastavio je liturgijsko pjevanje u šibenskoj katedrali sv. Jakova, o čemu svjedoče zapisi brojnih skladbi još iz vremena nastanka biskupije 1298. godine. Prema podacima apostolske vizitacije iz 1579. godine katedralni zbor je tada brojio 38 muških članova, od kojih je većina bila iz svećeničkog staleža. Cecilijanski pokret koji je u Hrvatskoj započeo 1907. godine obogatio je djelovanje katedralnog zbora, koji se pod imenom „Zbor sv. Cecilije“ prvi put spominje 1925. godine. On je već tada prepoznat kao nasljednik i čuvar iznimne baštine liturgijskog pjevanja prošlih stoljeća u šibenskoj katedrali.

Zbor je dosad nastupao na brojnim smotrama i liturgijskim slavljima, kako u domovini tako i u inozemstvu. Uz liturgijsku glazbu njeguje glazbu sakralnog karaktera domaćih i stranih skladatelja, koralne i pučke napjeve, posebice korizmenog vremena, karakteristične upravo za katedralu sv. Jakova. Orguljaši Mješovitog katedralnog zbora su Nikola Lovrić - Caparin, Rafael Lovrić - Caparin i Lovre Lovrić - Caparin.

Na biskupskom ređenju novoimenovanog dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića, zbog epidemioloških mjera, moći će se sudjelovati isključivo uz akreditaciju. Euharistijsko slavlje i obred ređenja odvijat će se u katedrali, dok će vjernici koji sudjeluju uz akreditaciju, biti smješteni u predviđenim poljima ispred katedrale, te će obred pratiti putem video zida.

Zbog toga će, u subotu 22.1.2022., u periodu od 9 do 13 privremeno biti zatvoreni dijelovi ulica unutar Povijesne jezgre Grada Dubrovnika i to Držićeva poljana, te prilaz Ulici Pred Dvorom iz smjera Peskarije, Bunićeve poljane, Gundulićeve poljane i Ulice Cvijete Zuzorić.

Zahvaljujemo našim sugrađanima na strpljenju i susretljivosti i pozivamo sve da u svom obiteljskom okruženju ređenje prate putem televizijskog prijenosa, drugih medija i mrežnih stranica Dubrovačke biskupije.
 

Cijepljenje svih zainteresiranih hrvatskih državljana za prvu, drugu i booster dozu biti će organizirano u srijedu i četvrtak (26. i 27. siječnja  u Sportskoj dvorani u Gospinom polju u vremenu od 8:00 do 12:00 sati.
 
- Napominjemo da booster dozu mogu primiti sve osobe kojima je proteklo 3 mjeseca od primanja druge doze cjepiva Comirnaty (Pfizer), Spikevax (Moderna Biotech) i Vaxzevria (AstaZeneca), odnosno 2 mjeseca od primanja jedne doze Janssen (Johnson&Johnson). Na raspolaganju će biti cjepiva Comirnaty (Pfizer), Janssen (Johnson&Johnson) i Spikevax (Moderna Biotech). Mole se sve osobe koje dolaze na cijepljenje da ne dođu natašte kako bi lakše podnijeli cijepljenje - poručuju iz Doma zdravlja Dubrovnik.

Navedenim danima neće biti cijepljenje stranih državljana, a svi strani državljani zainteresirani za cijepljenje mogu svoje cijepljenje izvan punkta organizirati putem e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..

U posljednja 24 sata putem PCR testiranja u Hrvatskoj je zabilježeno 11.114 novih slučajeva zaraze virusom SARS-CoV-2. Brzim antigenskim testiranjem (BAT) utvrđeno je još 5556 slučajeva, tako da je danas evidentirano ukupno 16.670 novozaraženih.

Među njima je 1.799 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga je na respiratoru 193 pacijenta.

Preminulo je 35 osoba.

Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do danas ukupno je zabilježeno 859.264 osoba zaraženih novim koronavirusom, od kojih je 13.335 preminulo, ukupno se oporavilo 784.258 osoba od toga 8.601 u posljednja 24 sata.

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 470 novih slučajeva zaraze koronavirusom. Radi se o 178 osoba iz Dubrovnika, 74 iz Metkovića, 36 iz Orebića, 31 iz Ploča, 29 iz Župe dubrovačke, 22 iz Konavala, 20 iz Opuzena, 19 iz Blata, 12 iz Vele Luke, 11 s Lastova, osam iz Korčule, šest iz Smokvice i Stona, pet iz Dubrovačkog primorja i Lumbarde, tri iz Slivnog, dvije iz Zažablja te jednoj iz Janjine, Kule Norinske i Trpnja.

Preminula je jedna muška osoba iz Dubrovnika (rođ. 1943.g.) i jedna ženska osoba iz Župe dubrovačke (rođ. 1961.g.).

Izliječeno je 214 osoba: 110 iz Dubrovnika, 33 iz Župe dubrovačke, 20 iz Metkovića, 17 iz Konavala, sedam iz Opuzena i Stona, šest iz Ploča, dvije iz Slivnog, Orebića, Lumbarde i Dubrovačkog primorja te jedna iz Blata, Korčule, Kule Norinske, Smokvice, Zažablja i s Lastova.

U posljednja 24 sata obrađena su 994 uzorka, a od početka pandemije analizirano je ukupno 205 182 uzorka.

U OB Dubrovnik hospitalizirana je 61 osoba pozitivna na koronavirus, šest pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb te su na respiratoru.

U samoizolaciji je 2590 osoba, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 1005 slučajeva kršenja samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Policijska uprava dubrovačko-neretvanska je od 15. prosinca prošle godine do 15. siječnja ove godine na području cijele Županije intenzivirala aktivnosti u sklopu akcije „Manje oružja – manje tragedija“. Cilj ovih aktivnosti je potaknuti one građane koji još uvijek u svojim domovima imaju nedozvoljeno oružje, streljivo ili minsko eksplozivno sredstva da ih uklone iz svoje blizine i na taj način svoj život i živote svojih bližnjih, poglavito djece, učine sigurnijim.

U ovogodišnjoj akciji građani su dragovoljno predali jedan pištolj, jedno automatsko oružje, jednu cijev za automatsko oružje, pet ručnih bombi, jednu tromblonsku minu, 0,6 kg eksploziva i 406 komada raznog streljiva.

Na 8 organiziranih info-punktova, osim policijskih službenika protueksplozijske zaštite, nalazili su se i predstavnici braniteljskih i lovačkih udruga te se ovom prilikom njima, kao i predstavnicima medija koji su podržali ovu akciju, posebno zahvaljujemo.
Zahvaljujemo se svim građanima koji su do sada prepoznali značaj ove akcije i vratili oružje, a sve druge pozivamo da slijede njihov primjer i podsjećamo ih da se akcija i dalje nastavlja te da mogu bez vremenskog ograničenja predati zabranjeno i dozvoljeno oružje. Naglašavamo da se protiv njih neće pokretati nikakav prekršajni niti kazneni postupak, dovoljno je da se obrate najbližoj policijskoj postaji ili na broj 192, nakon čega će policijski službenici u civilu doći na dogovoreno mjesto i preuzeti opasna sredstva.

Udruga Festa Dubrovnik predstavila je program "21. Feste Dubrovnik". Ovogodišnja Festa započinje u ponedjeljak 24.01. tradicionalnom izložbom posvećenoj Sv. Vlahu pod nazivom GRAD JE SVETI VLAHO. Ovo je ujedno i prva ovogodišnja izložba Dubrovačke udruge likovnih umjetnika s kojima Festa Dubrovnik već godinama surađuje. Na izložbi sudjeluju: Andrea Vukoja, Josip Škerlj, Luce Đuraš, Marijan Fragić, Marijana Hure, Maro Kriste, Marta Baće, Mirica Dubčić, Mišo Baričević, Nino Dubčić, Robert Kralj, Silvija  Sikavica i Valter Kožul.

Izložba će se otvoriti u 19 sati u predvorju Kazališta Marina Držića i bit će otvorena do 7. veljače, a u suradnji s  DULU, MHI, UGD, DMD i KMD

Festa se nastavlja u srijedu 26.01. u 20 sati gdje će na velikoj sceni KMD-a Kazališna družina Kolarin odigrati KARAOKE SHOW, predstavu nagrađenu s čak 8 nagrada, autora Davora Špišića u režiji Paola Tišljarića. Cijena ulaznice je 40 kn, a sav prihod od ulaznica namijenjen je Domu Maslina.
U četvrtak 27.01. u 20:00 sati čeka nas tradicionalna FESTA OD KLAPA na kojoj nastupaju ponajbolje dubrovačke klape.  Cijena ulaznice je 60 kn.

Ovogodišnju Festu Dubrovnik završava gala koncert SVE NAJBOLJE IZ GRADA u petak 28.01. u 20:00 sati
Pjevat će se najljepše pjesme dubrovačkih autora: Vlaha Paljetka, Maria Nardellia, Đela Jusića, Krešimira Magdića, Buca Pende
Solisti: Paula Jusić, Maja Grgić, Ema Jusić, Mihaela Tepšić, Buco Pende, Nevio Končić, Sebastijan Vukosavić, Emir Hot, Ilko Đivanović, Klapa Kaše
Festa Orchestra: Ante Gelo, Dinasco, Đelo Jr. Jusić, Nevio Končić, Ante Džamarija, Alan Polzer i gudači DSO. Cijena ulaznice je 80 kn.

Humanitarna namjena dvadesetprve FESTE usmjerena je obnovi crkve svetoga Vlaha, Domu Maslina i Covid odjelu OB Dubrovnik.
 
Ulaznice se mogu kupiti online na ulaznice.hr ili na blagajni KMD, rezervacije na telefon (020) 321-088 ili e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Radno vrijeme blagajne: ponedjeljak, utorak i srijeda — 9:00 do 15:00,
četvrtak, petak i subota — 15:00 do 21:00