Odigravanjem utakmica 9. kola nastavljeno je boćarsko prvenstvo u I. HBL – Jug. Boćari Župe dubrovačke natjecanje u ovoj godini su otvorili porazom  u Srebrenom od Imotskog. Nakon devet kola Župa dubrovačka je osma u konkurenciji deset ekipa.

I. HBL – Jug

Rezultati 9. kola:

Stivan – Komolac  22:2
Župa dubrovačka – Imotski  6:18
Crvene Kuće – Komiža  20:4
Naklice – Zlatan Otok  12:12
Primošten – Hajduk  11:13  
 
Trenutni poredak: 1. Hajduk 20 bodova, 2. Imotski 19, 3. Stivan 18, 4. Komiža 18, 5. Crvene Kuće 16, 6. Naklice 12, 7. Zlatan Otok 10, 8. Župa dubrovačka 9, 9. Primošten 6, 10. Komolac 3 boda.

Raspored 10. kola igra se 29.01.2022. u 15,00 sati:

Komolac – Hajduk  
Primošten – Zlatan Otok  
Naklice – Komiža  
Crvene Kuća – Imotski  
Župa dubrovačka – Stivan

Trend samozapošljavanja postupno jača u Hrvatskoj, a paušalni obrt je, zbog minimalne papirologije i relativno niskih davanja, postao najpopularniji poslovni subjekt među mladim poduzetnicima.

Centar za poduzetništvo Dubrovačko-neretvanske županije upravo zato organizirao je 21. siječnja besplatnu online radionicu „Kako samostalno voditi paušalni obrt” koju je vodila savjetnica iz područja računovodstva i poreza Jasna Gavrić.

Radionica je bila namijenjena osobama koje planiraju pokrenuti ili su u počecima pokretanja vlastitog paušalnog obrta, a polaznici su upoznati s uvjetima paušalnog oporezivanja, kao i svim pravima, rokovima i obvezama koje proizlaze iz važećih poreznih propisa o paušalnom oporezivanju.

Iz Državnog hidrometeorološkog zavoda stiže upozorenje na opasnost od hladnog vala za Dubrovačko-neretvansku županiju. Za 24. i 25. siječnja prognozirana je velika opasnost od hladnog vala, za 26. siječnja prognozirana je umjerena opasnost, dok za 27. siječnja 2022. godine nema opasnosti od hladnog vala.

Prema podacima s automatskih meteoroloških stanica u Mandaljeni i Kuparima temperatura u Župi se noćas spustila ispod nule, u Mandaljeni je najniža temperatura od -1.5°C u 03:09 sati, a u Kuparima -3.4°C u 03:15 sati. Prognoze Državnog hidrometeorološkog zavoda govore da bi se u noći s ponedjeljka na utorak temperature u Župi mogle spustiti do -4°C.

U drugom kolu osmog Zimske lige NK Župe dubrovačke koja ove godine okuplja dječake i djevojčice iz NK Župe dubrovačke, Škole nogometa Konavle, Škole nogometa Du Talent i NK Gošk Dubrovnika, danas je u dvorani na Mljekari odigrano 11 utakmica. Zbog

Donosimo rezultate;

2011. godište

NK Župa dubrovačka A- NK Župa dubrovačka C  5:0
(Luka Vlašić 2, Milo Nardelli, Ivica Barović, Luka Jakobušić / -)

NA Konavle-NK Župa dubrovačka B  1:1
(Matija Miljanić / Matej Marić)

NK Gošk Dubrovnik - NK Župa dubrovačka A  1:2
(Naser Škaljić / Milo Nardelli, Ivica Barović)

2012. godište

NK Župa dubrovačka A - NK Župa dubrovačka C  4:1
(Ivica Barović 2, Ivan Rodin, Mateo Vučur / Luka Martinović)

NK Župa dubrovačka B - ŽNK Župa dubrovačka  5:0
(Maro Pjević 3, Roko Ilić, Mihael Ivanković / -)

NA Konavle B - NK Župa dubrovačka A  1:6
(Luka Klaić / Mateo Vučur 3, Zdenko Radošević, Ivan Rodin, Ivica Barović)

2013. godište

NA Konavle A - ŠN DU Talent B  3:6
(Marko Bokarica 2, Luka Korda / Lukas Šaler 3, Maro Burin, Andro Tolja, Toni Ančić)

NA Konavle B - NK Župa dubrovačka A  2:7
(Matija Bako 2 / Toma Pendo 2, David Brajko 2, Ante Urlović 2, Niko Arbanasin)

NA Konavle C - NK Župa dubrovačka B  1:6
(David Čupić /Juraj Brač 2, David Brajko 2, Patrik Vladić, Gabriel Rašić)

2014. godište

ŠN DU Talent A - NK Župa dubrovačka E  14:0
(Josip Mihaljević 5, Šimun Kos 3, Edi Dilberović 2 ,Đivo Margaretić 2, Niko Ljevak, Ivan Gvozden / -)

NK Župa dubrovačka C - NK Župa dubrovačka E  1:2
(Luka Bušković / Borna Matić, Roko Lučić)

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježeno je 240 novih slučajeva zaraze koronavirusom. Radi se o 121 osobi iz Dubrovnika, 27 iz Orebića, 20 iz Župe dubrovačke, 18 iz Korčule, 17 iz Konavala, 14 iz Blata, sedam iz Vele Luke, pet iz Stona, četiri s Lastova, tri iz Dubrovačkog primorja, dvije iz Smokvice te jednoj iz Metkovića i Opuzena.

Izliječeno je 380 osoba: 173 iz Dubrovnika, 53 iz Župe Dubrovačke, 34 iz Metkovića, 27 iz Konavala, 23 iz Korčule, deset iz Ploča i Vele Luke, devet s Mljeta, sedam iz Orebića, šest iz Lumbarde, pet iz Blata i Stona, četiri iz Opuzena i Smokvice, tri iz Dubrovačkog primorja i s Lastova te jedna iz Kule Norinske, Pojezerja, Slivnog i Trpnja.

U posljednja 24 sata obrađeno je 516 uzoraka, a od početka pandemije analizirano je ukupno 206 522 uzorka.

U OB Dubrovnik hospitalizirane su 63 osobe pozitivne na koronavirus, osam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb, sedam je na respiratoru, a jedan pacijent je na kisiku.

U samoizolaciji je 2749 osoba, a u posljednja 24 sata nije zabilježeno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 1006 slučajeva kršenja samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Konavoski načelnik Božo Lasić novi je predsjednik Hrvatske zajednice općina. Zamjenik predsjednika je načelnik Općine Jakšić, Ivica Kovačević, a dopredsjednici su Slavko Prišćan (načelnik Općine Rovišće), Zlatko Fumić (načelnik Općine Brinje) te Glorija Paliska (načelnica Općine Raša).

Hrvatska zajednica općina je druga općina Hrvatske neprofitna je, nestranačka i nevladina organizacija koju su osnovale hrvatske općine s ciljem zastupanja vlastitih interesa, razmjene iskustava, promoviranja dobre prakse i suradnje s tijelima lokalne i državne vlasti. Zajednica okuplja 329 općine iz svih 20 županija. Osnovana je 19. lipnja 2002. godine temeljem odredbi Zakona o udrugama i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Novozaređeni dubrovački biskup mons. Roko Glasnović je u prvoj izjavi medijima odmah nakon biskupskoga ređenja u subotu 22. siječnja u Dubrovniku izjavio da se osjeća radosno i blagoslovljeno te da se dubrovačkoj Crkvi stavlja na raspolaganje srcem i dušom.

„Gledam lica i radujem se jer u svakom licu vidimo i prepoznajemo Božju sliku. Molili smo za sve. Stvarno je velika radost. Dosta je ljudi ovdje i svi žele čestitati“, radosno je primijetio novi dubrovački biskup. Kazao je da su se unatoč lošoj epidemiološkoj situaciji potrudili uz odgovarajuće mjere organizirati biskupsko ređenje i ne otkazivati ga jer to vjernicima puno znači.

Na ređenje je stiglo dosta vjernika iz mjesta gdje je jaka zajednica Janjevaca koji redom izražavaju radost da je baš Janjevac stigao u Dubrovnik. To je biskup Glasnović prokomentirao riječima da Božja providnost šalje. I sam je živio u mnogim mjestima: u Janjevu, Šibeniku, Kistanjama, Zagrebu, Rimu.

Biskup Glasnović poručio je da se Dubrovačkoj biskupiji srcem i dušom stavlja na raspolaganje. „Želim da uz svoje talente i uz Božju pomoć zajedno koračamo i da u ovom sinodalnom hodu i u Godini obitelji svi zajedno prihvatimo Isusa Krista kao spasitelja, da jedni drugima budemo blizu, da poslušamo svakoga jer svatko ima nešto reći, svatko ima pravo biti prihvaćen, osjećati se kao doma, kao u obitelji“, poručio je vjernicima mons. Glasnović.

Prema ocjeni mons. Glasnovića Dubrovačka biskupija je dobro posložena, puno je vijeća, ureda i pastoralnih aktivnosti. „Na dobrom smo putu da ostvarimo svoju ulogu i poslanje biti u službi zajednici, dubrovačkoj Crkvi“, primijetio je novi dubrovački biskup.

Na pitanje hoće li upravljati biskupijom kao mons. Uzinić koji je učinio neke iskorake, biskup Glasnović odgovorio je da u svim dugotrajnijim službama kroz povijest postoji kontinuitet, ali i diskontinuitet. „Svaka osoba je drugačija. Mi ne smijemo biti kopije jedni drugih. Obogaćen si i ti Bogu vrijediš onakav kakav jesi, ali uvijek s onim da ono što je dobro, za kojim svi težimo da ga svi ostvarujemo na taj način“, izjavio je biskup Glasnović.

Prvi veliki izazov je, kako je rekao u šali, već u ponedjeljak kada će sudjelovati na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije.

Pozdrav i zahvala novozaređenog dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića. Ljubljena braćo i sestre!

Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!

Duha ponizna i srca skrušena zahvaljujem Bogu Ocu koji je sve stvorio, Sinu koji nas je otkupio, Duhu Svetom koji nas je posvetio. Neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav!

Slavili smo Boga Oca, ispovjedili vjeru u Krista, dopustimo da nas Duh Sveti preobrazi i obogati bez straha od gubitka jer on je Gospodin i Životvorac, kako bismo ljubili bližnje Kristovom pastirskom ljubavlju.

Sve koji nisu mogli doći, a prate nas posredstvom medija pozdravljam i medijima zahvaljujem na trudu kojim premošćuju prostornu udaljenost.

– Na poseban način pozdrav i zahvalnost upućujem papi Franji na iskazanom povjerenju i službi biskupa ove Biskupije, slavne zbog svoje bogate vjerske, kulturne i povijesne baštine.

Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi.

Pozdravljam i zahvaljujem Vama, nunciju mons. Giorgio Lingua i molim Vas da prenesete Svetomu Ocu pozdrave, odanost, molitvenu i svaku drugu sinovsku blizinu i podršku.

– Nalazimo se u godini obitelji Obitelj-Amoris Laetitia. Radost ljubavi koja se živi u obiteljima osjetio sam i ja rođen od janjevačkih roditelja, oca Nikole i majke Marije kojima zahvaljujem na daru života i toplini doma. Pozdravljam i zahvaljujem bratu don Franji te sestrama Ani Sučić i Anđelini Antunović s obiteljima.

Ljubljene obitelji, dragi očevi, majke i djeco, vi ste slika Presvetoga Trojstva. Papa Franjo ističe kako je „bračni par koji voli i rađa život pravi ‘kip’, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav simbol Božjih intimnih stvarnosti“.

Želim svima nama pojedinačno  i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja.

– Pozdravljam i zahvaljujem zareditelju mons. Petru Paliću, don Petru, mostarsko-duvanjskom biskupu i trebinjsko-mrkanskom apostolskom upravitelju. Sjećam se kako je s 14 godina pod temperaturom pošao u sjemenište i od tada vjerno služi Bogu, Crkvi i narodu. Biskupe Petre, bratiću, hvala na poticajnim riječima i svakoj podršci. Pozdravljam i mons. Matu Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora, svoga nekadašnjeg rektora i predšasnika i zahvaljujem na blizini, pomoći i zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljam i moga šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i zahvaljujem mu na zajedničkom životu i na strpljivosti kada ga nisam uvijek razumio. Pozdrav i zahvala nadbiskupu i metropolitu našem mons. Marinu Barišiću, radujem se zajedništvu i suradnji u metropoliji, te nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimiru Puljiću, u čijoj osobi pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz domovine i inozemstva. Mnogi su nenazočni čestitali, a neki su i uz bolesnički krevet pa tako i mons. Ante Ivas koji me zaredio i s kojim sam prošao veliku i blagoslovljenu dionicu svoga svećeničkog života. Sve pozdravljam uz molitve za ozdravljenje. Bili ste uključeni u ovu Euharistiju.

– Pozdravljam i zahvaljujem na nazočnosti djelatnicima u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Januszu Blachowiaku i don Mariu Popoviću, tajniku Apostolske nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souza, generalnom tajniku mons. Krunoslavu Novaku i svima koji rade i djeluju u uredima HBK. Pozdravljam sve provincijale i provincijalke, generalne vikare i izaslanike, redovnike i redovnice, sve rektore, kanonike, savjetnike, monsinjore, svećenike, đakone i bogoslove, kandidate i sve koji razmišljaju odazvati se Kristu.

– Pozdravljam i zahvaljujem rodbini i prijateljima, jer „prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“, pratiteljima koji su me pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju, don Krešimiru i mnogim samozatajnim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama u kućama gdje sam živio.

Pozdrav i zahvala mojoj Šibenskoj biskupiji i mom gradu Šibeniku, u kojemu sam odrastao, formiran i obogaćen. Hvala župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje gdje sam hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima.

Pozdravljam i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice.

–  Pozdrav i zahvala djelatnicima Ordinarijata na organizaciji don Hrvoju, don Anti, don Marinu, don Davidu i svima koji su im pomagali, zborovima iz dubrovačke katedrale i sv. Križa iz Gruža, te katedrale iz Šibenika i Kistanja koji su se neumorno trudili, te gradskim i županijskim službama.

– Pozdravljam braću Srpske pravoslavne crkve u osobi vladike Dimitrija, te predstavnike islamske i židovske vjerske zajednice.

– Un cordiale saluto agli amici d’Italia sacerdoti e laici, presenti e quelli che non potevano venire ma che hanno testimoniato la loro fede, amicizia e carità.

– Pozdravljam nositelje civilnih vlasti, izaslanike Predsjednika RH, predsjednika Hrvatskog Sabora  i  predsjednika Vlade, saborske zastupnike, ministre, župane Dubrovačko-neretvanskog i Šibensko-kninskog te zamjenike gradonačelnike dubrovačkog i šibenskog, sve gradonačelnike i načelnike općina, diplomate, vijećnike i sve predstavnike kulturno-znanstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, kao i predstavnike mnogih športskih i drugih društava i udruga. Hvala Vam na nazočnosti i podršci.

Hvala i svim dobrotvorima i dobročiniteljima. „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9, 7).

–  Pozdravljam branitelje, vojsku i policiju, vatrogasce i zdravstvene djelatnike.

Pozdravljam sve ljude koje sam upoznao od Janjeva, Kistanja, Zagreba, Splita, Šibenika, Rima do Dubrovnika. Zahvaljujem za svako svjedočanstvo i iskazivanje ljubavi i poštovanja.

–  Spomenuo sam se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i moga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih. Molimo za svoje preminule.

Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa.

Pozdravljam braću u svećeništvu ove Dubrovačke biskupije, sve vas kojima sam poslan kao brat u svećeništvu i vaš biskup.

Bog se upisuje na poseban način u svaki trenutak našega života. Sjećam se svojih prvih koraka u Crkvi, ministriranja, bogoslovskih dana i onih svećeničkih. Na svakom dijelu bio je prisutan netko od svećenika, poput brata i oca. Bili su mi primjer pastoralne ljubavi, kako je to izrazio blagopokojni šibenski biskup Srećko Badurina kojemu sam znao posluživati. Dotaknule su me njegove riječi o svećeništvu i želio bih, makar jedan dio prenijeti svećenicima i svima:

„Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…)

Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis.“

Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista.

Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas. Amen.

Uime vjernika laika i obitelji naše Biskupije novog biskupa mons. Roka Glasnovića je pozdravila Slavica Batina iz Župe Sv. Marije Magdalene - Mandaljena.

- Poštovani oče biskupe Roko, uime obitelji i svih laika Dubrovačke biskupije, čestitam Vam na Vašem današnjem biskupskom ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa.

U svom govoru na svečanosti objave imenovanja dubrovačkim biskupom 30. studenoga 2021. godine u Šibeniku, posebno ste istaknuli jednu skupinu vjernika u našoj Dubrovačkoj biskupiji. Tada ste, između ostalog, izrekli i sljedeću rečenicu: „Moje misli, srce i molitve idu u prvom redu do svih obitelji – majki, očeva i djece.“ Od novoimenovanog biskupa bi se možda očekivalo da u prvom redu spomene svoje buduće najbliže suradnike: svećenike, redovnike i redovnice, ili djelatnike Ordinarijata. No, Vi prvo spomenuste nas obitelji – majke, očeve i djecu. Nama, vjernicima laicima Dubrovačke biskupije, bilo je to jako drago čuti.

Jedna od stvarnosti naših obitelji, s kojom ste se vjerujem i vi sami tijekom vašeg pastoralnog rada u šibenskoj biskupiji susretali, je ona obitelji pomoraca. Poput mnogih drugih, i moj suprug je u ovim trenucima na brodu, te vam prenosim kako njegove, tako i pozdrave svih naših pomoraca.

Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike.

Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost.    

Živimo godinu posvećenu obitelji. U svijetu i društvu u kojima živimo obitelj je suočena s brojnim izazovima. Nećemo kukati i govoriti da nam je teže nego prethodnim generacijama, jer nije, budući da svako vrijeme nosi svoje poteškoće i svoje radosti, svoje velike petke i svoja uskrsnuća. No kao i prethodnim generacijama, potrebna nam je Crkva koja nas razumije. Drugi vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes piše da „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“. Može li se to primijeniti i na biskupa u odnosu na povjerene mu vjernike? Svakako da može. Stoga bismo ovu poznatu koncilsku misao mogli i ovako izraziti: „Radost i nada, žalost i tjeskoba vjernika Dubrovačke biskupije, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i našeg novog pastira, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njegovu srcu“.

Želeći vam da u svom biskupskom služenju i poslanju to i ostvarite, nudimo vam našu pomoć, suradnju i zajedništvo u molitvi. Pratila nas na našem zajedničkom hodu zaštita nebeske majke, Gospe od Porata, i zagovor svetog Vlaha. Nek’ Vam je, tj. nek’ nam je blagoslovljeno!

Nakon euharistijskog dijela misnog slavlja u kojem je za novog dubrovačkog biskupa u dubrovačkoj katedrali u subotu, 22. siječnja zaređen mons. Roko Glasnović uslijedili su pozdravni govori.

Govore su izrekli predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, zatim uime svećenika, redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha. Uime obitelji i vjernika laika riječi dobrodošlice novom biskupu izrekla je Slavica Batina, supruga i majka sedmero djece, čiji je suprug Josip trenutačno na brodu.

Mons. Barišić je skrenuo pozornost na izraz „pontifikô“ kojim se u Gradu nazivalo pontifikalno misno slavlje, slavlje koje predvodi biskup te kazao kako se ovaj dan u radosti slavi „pontifiko – događaj Tvoga biskupskog ređenja i Tvoj prvi pontifiko u dubrovačkoj katedrali, događaj Božje providnosti koja je, po odluci pape Franje, dala odgovor na naša očekivanja i pitanja“. Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva, kazao je nadbiskup Barišić. „Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara. U svjetlu i žaru ove božanske pashalne ljubavi možemo tražiti i graditi Kristovu Crkvu mosta na sinodalnom hodu s Emanuelom i nas međusobno s njime“. Poželio je novom biskupu dobrodošlicu u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije.

Mons. Puljić pozdravio je novog biskupa onako kako se to kaže u Gradu „gospar biskupe“ želeći da se što prije na nju navikne. Istaknuo je stoljetnu ljepotu Dubrovnika i podsjetio na njegove kršćanske početke. „Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture“, kazao je nekada i sam dubrovački biskup mons. Puljić. Spomenuo se i novije povijesti, pastorala obitelji te kazao novom biskupu sljedeće: „Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva ‘dio svog duhovnog i božanskog blaga’, kako ističe konstitucija Vatikanskog sabora, ‘Radost i nada’ (GS, 86)“. Na kraju je novom dubrovačkom biskupu poželio dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije.

„Nakon godinu dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja ponovno su u našoj Biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira“, kazao je na početku obraćanja uime svećenika Dubrovačke biskupije, redovnika i redovnica mons. Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku. Obraćajući se novom biskupu, uz ostalo je kazao: „Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih biskupa, raguzejskih metropolita, dubrovačkih nadbiskupa i biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke. Neka se po Vašoj predanosti, svi ljudi dobre volje, osjete ponukani živjeti život kao poziv“. Izrazio je i radost svećenika dubrovačke Crkve zbog dolaska novog biskupa te podsjetio na riječi Bonaventure Dude kako je evanđelje za sve, ali za odbačene ponajprije. „Ne smijemo se zatvarati u sebe ili se pouzdavati u zidove. Sigurnost nije u izolaciji od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka“, rekao je mons. Katušić.

Supruga i majka Slavica Batina čestitala je novom biskupu na ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa. Izrazila je radost što je imenovani biskup u svom prvom obraćanju nakon imenovanja naglasio obitelji što je vjernicima bilo drago čuti. Spomenula je i važnost godine posvećene obiteljima u kojoj se Crkva nalazi. „Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike“, kazala je.

„Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost“.

Na kraju mise se svima obratio i novozaređeni biskup biranim riječima pozdrava, dobrodošlice i zahvale. „Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!“, kazao je te zahvalio Bogu na svemu poželjevši da u svima „umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav“. Izrazio je zahvalnost papi Franji na imenovanju i pozdrav nunciju mons. Giorgiju Lingui.

„Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi“, nastavio je. Posebice se obratio obiteljima u godini obitelji Nadbiskupi Barišić i Puljić te predstavnici svećenika i vjernika pozdravili novozaređenog biskupa

„Obitelj-Amoris Laetitia“, te posvjedočio kako je i on sam osjetio radost ljubavi koja se živi u obiteljima, i to u obitelji u kojoj je rođen. „Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja“.

Pozdravio je i zahvalio biskupima i nadbiskupima na slavlju kao i rodbini i prijateljima, „jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“ te pratiteljima koji su ga pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju i svim drugim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama koje je susretao. Zahvalio je i Šibenskoj biskupiji i gradu Šibeniku, te župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje, gdje je hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima. Pozdravio je i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice, sve koji su pomogli u organizaciji slavlja ređenja. Pozdravio je i predstavnike drugih vjerskih zajednica, nositelje civilnih vlasti i izaslanike predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te sve druge dužnosnike. Spomenuo se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i njegovoga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih.

Žiteljima Dubrovačke biskupije obrati se riječima: „Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa“.

Pozdravio je i braću svećenike Dubrovačke biskupije, te je citirao riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine: „Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…) Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis“.

Svoje obraćanje završio je riječima: „Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista. Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas“.

Nakon biskupovog obraćanja otpjevan je himan sv. Vlahu „Čuj sv. Vlaho naš“, a nakon biskupovog blagoslova hrvatska himna te pjesma Gospi od Porata.