Konavoski načelnik Božo Lasić novi je predsjednik Hrvatske zajednice općina. Zamjenik predsjednika je načelnik Općine Jakšić, Ivica Kovačević, a dopredsjednici su Slavko Prišćan (načelnik Općine Rovišće), Zlatko Fumić (načelnik Općine Brinje) te Glorija Paliska (načelnica Općine Raša).

Hrvatska zajednica općina je druga općina Hrvatske neprofitna je, nestranačka i nevladina organizacija koju su osnovale hrvatske općine s ciljem zastupanja vlastitih interesa, razmjene iskustava, promoviranja dobre prakse i suradnje s tijelima lokalne i državne vlasti. Zajednica okuplja 329 općine iz svih 20 županija. Osnovana je 19. lipnja 2002. godine temeljem odredbi Zakona o udrugama i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Novozaređeni dubrovački biskup mons. Roko Glasnović je u prvoj izjavi medijima odmah nakon biskupskoga ređenja u subotu 22. siječnja u Dubrovniku izjavio da se osjeća radosno i blagoslovljeno te da se dubrovačkoj Crkvi stavlja na raspolaganje srcem i dušom.

„Gledam lica i radujem se jer u svakom licu vidimo i prepoznajemo Božju sliku. Molili smo za sve. Stvarno je velika radost. Dosta je ljudi ovdje i svi žele čestitati“, radosno je primijetio novi dubrovački biskup. Kazao je da su se unatoč lošoj epidemiološkoj situaciji potrudili uz odgovarajuće mjere organizirati biskupsko ređenje i ne otkazivati ga jer to vjernicima puno znači.

Na ređenje je stiglo dosta vjernika iz mjesta gdje je jaka zajednica Janjevaca koji redom izražavaju radost da je baš Janjevac stigao u Dubrovnik. To je biskup Glasnović prokomentirao riječima da Božja providnost šalje. I sam je živio u mnogim mjestima: u Janjevu, Šibeniku, Kistanjama, Zagrebu, Rimu.

Biskup Glasnović poručio je da se Dubrovačkoj biskupiji srcem i dušom stavlja na raspolaganje. „Želim da uz svoje talente i uz Božju pomoć zajedno koračamo i da u ovom sinodalnom hodu i u Godini obitelji svi zajedno prihvatimo Isusa Krista kao spasitelja, da jedni drugima budemo blizu, da poslušamo svakoga jer svatko ima nešto reći, svatko ima pravo biti prihvaćen, osjećati se kao doma, kao u obitelji“, poručio je vjernicima mons. Glasnović.

Prema ocjeni mons. Glasnovića Dubrovačka biskupija je dobro posložena, puno je vijeća, ureda i pastoralnih aktivnosti. „Na dobrom smo putu da ostvarimo svoju ulogu i poslanje biti u službi zajednici, dubrovačkoj Crkvi“, primijetio je novi dubrovački biskup.

Na pitanje hoće li upravljati biskupijom kao mons. Uzinić koji je učinio neke iskorake, biskup Glasnović odgovorio je da u svim dugotrajnijim službama kroz povijest postoji kontinuitet, ali i diskontinuitet. „Svaka osoba je drugačija. Mi ne smijemo biti kopije jedni drugih. Obogaćen si i ti Bogu vrijediš onakav kakav jesi, ali uvijek s onim da ono što je dobro, za kojim svi težimo da ga svi ostvarujemo na taj način“, izjavio je biskup Glasnović.

Prvi veliki izazov je, kako je rekao u šali, već u ponedjeljak kada će sudjelovati na izvanrednom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije.

Pozdrav i zahvala novozaređenog dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića. Ljubljena braćo i sestre!

Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!

Duha ponizna i srca skrušena zahvaljujem Bogu Ocu koji je sve stvorio, Sinu koji nas je otkupio, Duhu Svetom koji nas je posvetio. Neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav!

Slavili smo Boga Oca, ispovjedili vjeru u Krista, dopustimo da nas Duh Sveti preobrazi i obogati bez straha od gubitka jer on je Gospodin i Životvorac, kako bismo ljubili bližnje Kristovom pastirskom ljubavlju.

Sve koji nisu mogli doći, a prate nas posredstvom medija pozdravljam i medijima zahvaljujem na trudu kojim premošćuju prostornu udaljenost.

– Na poseban način pozdrav i zahvalnost upućujem papi Franji na iskazanom povjerenju i službi biskupa ove Biskupije, slavne zbog svoje bogate vjerske, kulturne i povijesne baštine.

Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi.

Pozdravljam i zahvaljujem Vama, nunciju mons. Giorgio Lingua i molim Vas da prenesete Svetomu Ocu pozdrave, odanost, molitvenu i svaku drugu sinovsku blizinu i podršku.

– Nalazimo se u godini obitelji Obitelj-Amoris Laetitia. Radost ljubavi koja se živi u obiteljima osjetio sam i ja rođen od janjevačkih roditelja, oca Nikole i majke Marije kojima zahvaljujem na daru života i toplini doma. Pozdravljam i zahvaljujem bratu don Franji te sestrama Ani Sučić i Anđelini Antunović s obiteljima.

Ljubljene obitelji, dragi očevi, majke i djeco, vi ste slika Presvetoga Trojstva. Papa Franjo ističe kako je „bračni par koji voli i rađa život pravi ‘kip’, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav simbol Božjih intimnih stvarnosti“.

Želim svima nama pojedinačno  i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja.

– Pozdravljam i zahvaljujem zareditelju mons. Petru Paliću, don Petru, mostarsko-duvanjskom biskupu i trebinjsko-mrkanskom apostolskom upravitelju. Sjećam se kako je s 14 godina pod temperaturom pošao u sjemenište i od tada vjerno služi Bogu, Crkvi i narodu. Biskupe Petre, bratiću, hvala na poticajnim riječima i svakoj podršci. Pozdravljam i mons. Matu Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora, svoga nekadašnjeg rektora i predšasnika i zahvaljujem na blizini, pomoći i zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljam i moga šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i zahvaljujem mu na zajedničkom životu i na strpljivosti kada ga nisam uvijek razumio. Pozdrav i zahvala nadbiskupu i metropolitu našem mons. Marinu Barišiću, radujem se zajedništvu i suradnji u metropoliji, te nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimiru Puljiću, u čijoj osobi pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz domovine i inozemstva. Mnogi su nenazočni čestitali, a neki su i uz bolesnički krevet pa tako i mons. Ante Ivas koji me zaredio i s kojim sam prošao veliku i blagoslovljenu dionicu svoga svećeničkog života. Sve pozdravljam uz molitve za ozdravljenje. Bili ste uključeni u ovu Euharistiju.

– Pozdravljam i zahvaljujem na nazočnosti djelatnicima u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Januszu Blachowiaku i don Mariu Popoviću, tajniku Apostolske nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souza, generalnom tajniku mons. Krunoslavu Novaku i svima koji rade i djeluju u uredima HBK. Pozdravljam sve provincijale i provincijalke, generalne vikare i izaslanike, redovnike i redovnice, sve rektore, kanonike, savjetnike, monsinjore, svećenike, đakone i bogoslove, kandidate i sve koji razmišljaju odazvati se Kristu.

– Pozdravljam i zahvaljujem rodbini i prijateljima, jer „prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“, pratiteljima koji su me pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju, don Krešimiru i mnogim samozatajnim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama u kućama gdje sam živio.

Pozdrav i zahvala mojoj Šibenskoj biskupiji i mom gradu Šibeniku, u kojemu sam odrastao, formiran i obogaćen. Hvala župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje gdje sam hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima.

Pozdravljam i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice.

–  Pozdrav i zahvala djelatnicima Ordinarijata na organizaciji don Hrvoju, don Anti, don Marinu, don Davidu i svima koji su im pomagali, zborovima iz dubrovačke katedrale i sv. Križa iz Gruža, te katedrale iz Šibenika i Kistanja koji su se neumorno trudili, te gradskim i županijskim službama.

– Pozdravljam braću Srpske pravoslavne crkve u osobi vladike Dimitrija, te predstavnike islamske i židovske vjerske zajednice.

– Un cordiale saluto agli amici d’Italia sacerdoti e laici, presenti e quelli che non potevano venire ma che hanno testimoniato la loro fede, amicizia e carità.

– Pozdravljam nositelje civilnih vlasti, izaslanike Predsjednika RH, predsjednika Hrvatskog Sabora  i  predsjednika Vlade, saborske zastupnike, ministre, župane Dubrovačko-neretvanskog i Šibensko-kninskog te zamjenike gradonačelnike dubrovačkog i šibenskog, sve gradonačelnike i načelnike općina, diplomate, vijećnike i sve predstavnike kulturno-znanstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, kao i predstavnike mnogih športskih i drugih društava i udruga. Hvala Vam na nazočnosti i podršci.

Hvala i svim dobrotvorima i dobročiniteljima. „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9, 7).

–  Pozdravljam branitelje, vojsku i policiju, vatrogasce i zdravstvene djelatnike.

Pozdravljam sve ljude koje sam upoznao od Janjeva, Kistanja, Zagreba, Splita, Šibenika, Rima do Dubrovnika. Zahvaljujem za svako svjedočanstvo i iskazivanje ljubavi i poštovanja.

–  Spomenuo sam se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i moga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih. Molimo za svoje preminule.

Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa.

Pozdravljam braću u svećeništvu ove Dubrovačke biskupije, sve vas kojima sam poslan kao brat u svećeništvu i vaš biskup.

Bog se upisuje na poseban način u svaki trenutak našega života. Sjećam se svojih prvih koraka u Crkvi, ministriranja, bogoslovskih dana i onih svećeničkih. Na svakom dijelu bio je prisutan netko od svećenika, poput brata i oca. Bili su mi primjer pastoralne ljubavi, kako je to izrazio blagopokojni šibenski biskup Srećko Badurina kojemu sam znao posluživati. Dotaknule su me njegove riječi o svećeništvu i želio bih, makar jedan dio prenijeti svećenicima i svima:

„Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…)

Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis.“

Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista.

Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas. Amen.

Uime vjernika laika i obitelji naše Biskupije novog biskupa mons. Roka Glasnovića je pozdravila Slavica Batina iz Župe Sv. Marije Magdalene - Mandaljena.

- Poštovani oče biskupe Roko, uime obitelji i svih laika Dubrovačke biskupije, čestitam Vam na Vašem današnjem biskupskom ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa.

U svom govoru na svečanosti objave imenovanja dubrovačkim biskupom 30. studenoga 2021. godine u Šibeniku, posebno ste istaknuli jednu skupinu vjernika u našoj Dubrovačkoj biskupiji. Tada ste, između ostalog, izrekli i sljedeću rečenicu: „Moje misli, srce i molitve idu u prvom redu do svih obitelji – majki, očeva i djece.“ Od novoimenovanog biskupa bi se možda očekivalo da u prvom redu spomene svoje buduće najbliže suradnike: svećenike, redovnike i redovnice, ili djelatnike Ordinarijata. No, Vi prvo spomenuste nas obitelji – majke, očeve i djecu. Nama, vjernicima laicima Dubrovačke biskupije, bilo je to jako drago čuti.

Jedna od stvarnosti naših obitelji, s kojom ste se vjerujem i vi sami tijekom vašeg pastoralnog rada u šibenskoj biskupiji susretali, je ona obitelji pomoraca. Poput mnogih drugih, i moj suprug je u ovim trenucima na brodu, te vam prenosim kako njegove, tako i pozdrave svih naših pomoraca.

Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike.

Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost.    

Živimo godinu posvećenu obitelji. U svijetu i društvu u kojima živimo obitelj je suočena s brojnim izazovima. Nećemo kukati i govoriti da nam je teže nego prethodnim generacijama, jer nije, budući da svako vrijeme nosi svoje poteškoće i svoje radosti, svoje velike petke i svoja uskrsnuća. No kao i prethodnim generacijama, potrebna nam je Crkva koja nas razumije. Drugi vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes piše da „radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“. Može li se to primijeniti i na biskupa u odnosu na povjerene mu vjernike? Svakako da može. Stoga bismo ovu poznatu koncilsku misao mogli i ovako izraziti: „Radost i nada, žalost i tjeskoba vjernika Dubrovačke biskupije, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i našeg novog pastira, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njegovu srcu“.

Želeći vam da u svom biskupskom služenju i poslanju to i ostvarite, nudimo vam našu pomoć, suradnju i zajedništvo u molitvi. Pratila nas na našem zajedničkom hodu zaštita nebeske majke, Gospe od Porata, i zagovor svetog Vlaha. Nek’ Vam je, tj. nek’ nam je blagoslovljeno!

Nakon euharistijskog dijela misnog slavlja u kojem je za novog dubrovačkog biskupa u dubrovačkoj katedrali u subotu, 22. siječnja zaređen mons. Roko Glasnović uslijedili su pozdravni govori.

Govore su izrekli predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, zatim uime svećenika, redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha. Uime obitelji i vjernika laika riječi dobrodošlice novom biskupu izrekla je Slavica Batina, supruga i majka sedmero djece, čiji je suprug Josip trenutačno na brodu.

Mons. Barišić je skrenuo pozornost na izraz „pontifikô“ kojim se u Gradu nazivalo pontifikalno misno slavlje, slavlje koje predvodi biskup te kazao kako se ovaj dan u radosti slavi „pontifiko – događaj Tvoga biskupskog ređenja i Tvoj prvi pontifiko u dubrovačkoj katedrali, događaj Božje providnosti koja je, po odluci pape Franje, dala odgovor na naša očekivanja i pitanja“. Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva, kazao je nadbiskup Barišić. „Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara. U svjetlu i žaru ove božanske pashalne ljubavi možemo tražiti i graditi Kristovu Crkvu mosta na sinodalnom hodu s Emanuelom i nas međusobno s njime“. Poželio je novom biskupu dobrodošlicu u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije.

Mons. Puljić pozdravio je novog biskupa onako kako se to kaže u Gradu „gospar biskupe“ želeći da se što prije na nju navikne. Istaknuo je stoljetnu ljepotu Dubrovnika i podsjetio na njegove kršćanske početke. „Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture“, kazao je nekada i sam dubrovački biskup mons. Puljić. Spomenuo se i novije povijesti, pastorala obitelji te kazao novom biskupu sljedeće: „Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva ‘dio svog duhovnog i božanskog blaga’, kako ističe konstitucija Vatikanskog sabora, ‘Radost i nada’ (GS, 86)“. Na kraju je novom dubrovačkom biskupu poželio dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije.

„Nakon godinu dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja ponovno su u našoj Biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira“, kazao je na početku obraćanja uime svećenika Dubrovačke biskupije, redovnika i redovnica mons. Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku. Obraćajući se novom biskupu, uz ostalo je kazao: „Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih biskupa, raguzejskih metropolita, dubrovačkih nadbiskupa i biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke. Neka se po Vašoj predanosti, svi ljudi dobre volje, osjete ponukani živjeti život kao poziv“. Izrazio je i radost svećenika dubrovačke Crkve zbog dolaska novog biskupa te podsjetio na riječi Bonaventure Dude kako je evanđelje za sve, ali za odbačene ponajprije. „Ne smijemo se zatvarati u sebe ili se pouzdavati u zidove. Sigurnost nije u izolaciji od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka“, rekao je mons. Katušić.

Supruga i majka Slavica Batina čestitala je novom biskupu na ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa. Izrazila je radost što je imenovani biskup u svom prvom obraćanju nakon imenovanja naglasio obitelji što je vjernicima bilo drago čuti. Spomenula je i važnost godine posvećene obiteljima u kojoj se Crkva nalazi. „Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike“, kazala je.

„Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost“.

Na kraju mise se svima obratio i novozaređeni biskup biranim riječima pozdrava, dobrodošlice i zahvale. „Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!“, kazao je te zahvalio Bogu na svemu poželjevši da u svima „umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav“. Izrazio je zahvalnost papi Franji na imenovanju i pozdrav nunciju mons. Giorgiju Lingui.

„Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi“, nastavio je. Posebice se obratio obiteljima u godini obitelji Nadbiskupi Barišić i Puljić te predstavnici svećenika i vjernika pozdravili novozaređenog biskupa

„Obitelj-Amoris Laetitia“, te posvjedočio kako je i on sam osjetio radost ljubavi koja se živi u obiteljima, i to u obitelji u kojoj je rođen. „Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja“.

Pozdravio je i zahvalio biskupima i nadbiskupima na slavlju kao i rodbini i prijateljima, „jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“ te pratiteljima koji su ga pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju i svim drugim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama koje je susretao. Zahvalio je i Šibenskoj biskupiji i gradu Šibeniku, te župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje, gdje je hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima. Pozdravio je i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice, sve koji su pomogli u organizaciji slavlja ređenja. Pozdravio je i predstavnike drugih vjerskih zajednica, nositelje civilnih vlasti i izaslanike predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te sve druge dužnosnike. Spomenuo se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i njegovoga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih.

Žiteljima Dubrovačke biskupije obrati se riječima: „Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa“.

Pozdravio je i braću svećenike Dubrovačke biskupije, te je citirao riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine: „Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…) Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis“.

Svoje obraćanje završio je riječima: „Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista. Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas“.

Nakon biskupovog obraćanja otpjevan je himan sv. Vlahu „Čuj sv. Vlaho naš“, a nakon biskupovog blagoslova hrvatska himna te pjesma Gospi od Porata.

Propovijed mons. Petra Palića na biskupskom ređenju mons. Roka Glasnovića. Dragi imenovani biskupe Roko, dragi roditelji, obitelji, prijatelji i znanci biskupa Roka, preuzvišeni Apostolski nunciju.

Draga braćo u biskupskoj službi, braćo svećenici i redovnici, bogoslovi i sjemeništarci, sestre redovnice.

Poštovani predstavnici političkog i društvenog života,

Braćo i sestre u Kristu!

U ovom trenutku liturgijski obred poziva biskupa zareditelja da progovori svima nazočnima i izabranom biskupu o biskupskoj službi.

U skladu s tim drevnim poticajem, pozivam sve okupljene u ovoj katedralnoj crkvi, kao i sve one koji su s nama ujedinjeni putem različitih medija, da razmislimo o ovom događaju, čiji smo danas dionici.

Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni.

Budući da se ova služba treba nastaviti do kraja vremena, apostoli su odabrali nasljednike kako bi nastavili njihovo djelo. Polaganjem ruku kojim se dijeli sakrament reda u svojoj punini, apostoli su prenijeli dar Duha Svetoga koji su i sami primili od Krista. Na taj su način, neprekinutim biskupskim nasljeđem iz naraštaja u naraštaj, predane duhovne ovlasti od početka, a djelo našega Spasitelja nastavlja se i u naše vrijeme.

Kršćanski pisac iz trećeg stoljeća Tertulijan sažeto je izrazio ovu drevnu apostolsku predaju: “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Ovim svetim činom bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka. Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove „Dubrave hridi“, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i „lijepu, dragu i slatku slobodu“, koja se „ne prodaje za sve zlato“. Ovoj spomenutoj duhovnoj baštini, osim rodbinske, dodajem još jednu poveznicu. Poznata je povijesna veza Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.

Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović.

Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6,8)

Danas je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa. Za nekoliko trenutaka bit će pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman:

– izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo;

– biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;

– pokazivati ljubaznost i milosrđe;

– biti dobar pastir;

– moliti bez prestanka;

– besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva.

Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.

Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

Bog poznaje naše slabosti i naše sposobnosti, našu grešnost kao i naše dobre strane, ali Bog nas i dalje poziva da istupimo, da vršimo njegovu volju. Unatoč i u svim svojim slabostima i nedostacima, biskupi su nasljednici apostola, koje je Isus darovao svojoj Crkvi. Stoga će Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi ustvrditi da je „u biskupima, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.“ (LG 21)

Sv. Augustin bio je jedan od najvećih umova ljudske povijesti. Ali postao je jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju. Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao „teret biskupstva“ („sarcina episcopalis“). Vidio je sebe kao “zarobljenika u Gospodinu” jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe.

Sveti Timotej, naš brat u službi, primio je od Pavla pouke o načinu vršenja pastirske službe. Pavlova opomena Timoteju jednako je prikladna za ono što se događa upravo sada: “Budi uzor vjernicima… Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva.” (1 Tim 4, 12.14)

Imenima dvanaestorice apostola danas se pridružuje i ime biskupa Roka. Krist je svakoga od apostola pozvao slobodno, a u slobodi je njih dvanaest odgovorilo. Naš Gospodin Isus nije spustio anđele s neba da ih nagovore na suradnju. On se samo molio Ocu. Kao Gospodar žetve, pozvao je i svakoga od nas. Naša služba apostolskih nasljednika nije pitanje naše želje da to budemo. Nije riječ o našim talentima ili uvjerljivim osjećajima za jednu ili drugu stvar, već o našoj vjerom vođenoj svijesti o Bogu koji traži i našem odgovoru. To je prvo otajstvo Kraljevstva koje dotiče svakoga od nas osobno: Bog je pozvao, htio je, a mi smo rekli “Da”. To je jedini smisao i odgovor koji apostol mora tražiti u dinamici svoga poziva i odaziva. Sve drugo usporava poslanje i prekida dijalog ljubavi i služenja poslanju.

Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista.

U vremenu smo nove evangelizacije i sinodalnog hoda u Crkvi. Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna. Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac Te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo.

7.            Stoga, zazovi Duha Svetoga kada trebaš mudrost i snagu i ostani blizu Marije, naše Presvete Majke. Ona zna kako je reći “Da” Bogu i biti potpuno otvoren Božjoj volji. Zamoli za molitvu i svoj narod, svećenike, redovnike i redovnice. U teškim trenucima svoje službe biskup se uvijek osjeti ohrabren molitvama i podrškom toliko dobrih ljudi. Svaku molitvu i riječ ohrabrenja koju ti uputiš vjernicima, primit ćeš stostruko natrag.

Pratio Te zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog neka obilno blagoslovi Tvoju službu Dubrovačkog biskupa. Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan. Amen.

U Dubrovačko-neretvanskoj županiji u posljednja 24 sata zabilježena su 383 nova slučaja zaraze koronavirusom. Radi se o 164 osobe iz Dubrovnika, 98 iz Metkovića, 39 iz Župe dubrovačke, 22 iz Konavala i Ploča, devet iz Korčule, osam iz Opuzena, šest iz Kule Norinske, četiri iz Dubrovačkog primorja, tri iz Lumbarde i Stona, dvije iz Smokvice te jednoj iz Blata, Orebića i Slivnog.

Preminula je jedna muška osoba iz Vele Luke (rođ. 1942.g.).

Izliječene su 423 osobe: 200 iz Dubrovnika, 41 iz Župe Dubrovačke, 39 iz Konavala, 27 iz Korčule, 16 iz Metkovića, 15 iz Vela Luke, 12 iz Dubrovačkog Primorja, 11 iz Stona, devet iz Blata i Orebića, osam iz Ploča i Lumbarde, sedam s Lastova, šest iz Opuzena, četiri iz Kule Norinske, tri s Mljeta i iz Smokvice, dvije iz Zažablja te jedna iz Trpnja, Slivnog i Janjine.

U posljednja 24 sata obrađena su 824 uzorka, a od početka pandemije analizirano je ukupno 206 006 uzoraka.

U OB Dubrovnik hospitalizirano je 59 osoba pozitivnih na koronavirus, sedam pacijenata zahtijeva intenzivnu skrb te su na respiratoru.

U samoizolaciji je 2805 osoba, a u posljednja 24 sata zabilježeno je jedno kršenje mjere samoizolacije. Od početka pandemije utvrđeno je ukupno 1006 slučajeva kršenja samoizolacije.

Stožer CZ DNŽ i dalje apelira na građane da se drže svih propisanih mjera od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Stožera civilne zaštite RH.

Obredom biskupskog ređenja u sklopu euharistijskog slavlja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u subotu, 22. siječnja zaređen je novi dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Treći stupanj sakramenta svetog reda podijelio mu je glavni zareditelj mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanjski, u zajedništvu s mons. Matom Uzinićem, nadbiskupom koadjutorom riječkim i dosadašnjim apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije, i mons. Tomislavom Rogićem, biskupom šibenskim.

Uime Dubrovačke biskupije biskupsko ređenje za novog biskupa od biskupa glavnog zareditelja zatražio je don Ante Burić, župnik župe sv. Petra – Boninovo. Bulu imenovanja pročitao je i pokazao vjerničkoj zajednici apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua.

U homiliji je biskup Palić podsjetio kako, prema liturgijskom obredu, biskup zareditelj u svom obraćanju treba svima nazočnima i izabranom biskupu progovoriti o biskupskoj službi te pozvao sve koji sudjeluju ili putem medija prate događaj da razmisle o tome u čemu sudjeluju.

„Naš Gospodin Isus Krist, koga je Otac poslao da otkupi ljudski rod, poslao je u svijet dvanaest apostola. Ti su ljudi bili ispunjeni snagom Duha Svetoga da propovijedaju evanđelje i okupljaju sve ljude i narode u jedno stado i da vode putem svetosti one koji su im povjereni“, kazao je mons. Palić te nadalje objasnio kako su apostoli odabrali nasljednike i kako se polaganjem ruku prenosi sakrament reda iz naraštaja u naraštaj što se nastavlja i u ovo vrijeme. Citirao je kršćanskog pisc iaz trećeg stoljeća Tertulijan koji kaže:  “Crkva od apostola, apostoli od Krista, Krist od Boga” (De Praescr. Haer. XXI, 4).

Propovjednik je zatim kazao kako ovim činom ređenja bivamo uronjeni i u duhovnu baštinu novoga biskupa Roka, te je opisao tu baštinu: „Ta baština je, ponajprije, prožeta životnom stvarnošću mnogih generacija janjevačkih vjerničkih obitelji, koje su čvrstom vjerom, nepokolebljivom nadom i gorljivom ljubavlju svjedočile svoju čvrstu ukorijenjenost u Bogu, Katoličkoj Crkvi i hrvatskome narodu. Ta je baština prožeta mučeništvom i trpljenjem za vjeru mnogih naših predaka, pradjedova i djedova. Nadalje, baština je to jednoga od mnogih hrvatskih gradova – Šibenika i njegovih knezova i kraljeva. I na kraju, baština je to ove ‘Dubrave hridi’, koja ljubomorno čuva ljepotu, sklad i ‘lijepu, dragu i slatku slobodu’, koja se ‘ne prodaje za sve zlato.“

Uz tu duhovnu baštinu predvoditelj slavlja je spomenuo i još jednu crkvenu poveznicu između Trebinjsko-mrkanske i Dubrovačke nadbiskupije, kasnije biskupije. “Moj prethodnik na katedri mostarsko-duvanjskih biskupa i apostolskih upravitelja trebinjsko-mrkanskih blage uspomene biskup Pavao Žanić“, kazao je, „iz ove je Splitske crkvene pokrajine otišao služiti Mostarsko-duvanjskoj biskupiji; od 3. studenog 1988. do 14. siječnja 1990. bio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije, a imao je slično geslo kao i novi biskup Roko: U vjeri, nadi i ljubavi. I upravo s vjerom, u nadi i s ljubavlju slavimo ova otajstva svoje vjere.“

Mons. Palić se zatim prisjetio trenutaka svećeničkog ređenja mons. Glasnovića. „Prije 17 godina, 2. svibnja 2005. godine, u katedrali sv. Jakova u Šibeniku, jedan je mladić čuo ove riječi: Neka pristupi koji ima biti zaređen za prezbitera: Roko Glasnović. Uz okupljene svoje kolege iz bogoslovije, mnogih vjernika koji su molili za njegovo zvanje, roditelja, rodbine i prijatelja iz župe Janjevo, Ražine, Kistanje, katedralne župe iz Šibenika, don Roko je ustao i rekao: Evo me!, odgovarajući u srcu riječima jednoga od mnogih pozvanih: Evo me, mene pošalji!’“ (Iz 6,8)

Povezao je to s današnjim biskupskim ređenjem na kojem je mons. Roko Glasnović ponovno istupio, ovaj put da bude zaređen za biskupa i na kojem će uskoro biti pitan o svojoj odluci da do smrti vrši službu biskupa, koja će mu polaganjem ruku biti predana. „Pred okupljenom zajednicom vjernika odgovorit će na pitanje je li spreman: izgrađivati Crkvu kao Tijelo Kristovo; biti odan otac Božjemu narodu ovdje u Dubrovniku;pokazivati ljubaznost i milosrđe; biti dobar pastir; moliti bez prestanka te  besprijekorno obavljati službu vrhovnoga svećeništva“, sažeo je propovjednik sva obećanja koja novi biskup treba dati. „Biti ovako pitan pred brojnim Božjim narodom dovoljan je razlog da netko osjeti slabost u koljenima! Svi znamo da se takve obveze mogu preuzeti samo uz Božju pomoć, uz milost i snagu koja dolazi od Duha Svetoga.“

Ljudski gledano, jedino je moguće biti tjeskoban ili nesiguran pred ovim otajstvom i pred ovakvim poslanjem, ustvrdio je mons. Palić te spomenuo reakcije proroka Izaije, Jeremije i Blažene Djevice Marije. Kad je Izaija čuo poziv, izgovorio je: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam…” (Iz 6,5). Prorok Jeremija je protestirao da je premlad, da je dijete i ne zna govoriti (usp. Jer 1,6). Čak je i Djevica Marija, u trenutku navještenja, zastala prije nego što je rekla svoje “Da” Bogu. “Kako će to biti?”, upitala je anđela. (usp. Lk 1, 34)

„Bog poznaje naše slabosti i naše sposobnosti, našu grešnost kao i naše dobre strane, ali Bog nas i dalje poziva da istupimo, da vršimo njegovu volju“, naglasio je mostarski biskup. „Unatoč i u svim svojim slabostima i nedostacima, biskupi su nasljednici apostola, koje je Isus darovao svojoj Crkvi. Stoga će Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi ustvrditi da je ‘u biskupima, kojima uz bok stoje prezbiteri, posred vjernika prisutan Gospodin Isus Krist, vrhovni svećenik.’“ (LG 21)

Naveo je i primjer sv. Augustina koji je bio jedan od najvećih umova ljudske povijesti, ali je i postao jedan od najvećih biskupa u kršćanskoj povijesti. To je postao „jer je prije svega živio kao otac, potaknut očinskom ljubavlju“, ustvrdio je propovjednik te spomenuo kako su i u njegovo vrijeme ljudi imali različita shvaćanja o tome što znači biti biskup. „Često je govorio da su ljudi u njegovo vrijeme pogrešno shvaćali što znači biti biskup. Neki su to vidjeli kao željenu čast. Drugi su to shvaćali samo kao administrativnu zadaću. Drugi su, opet, na to gledali kao korak u uspješnoj karijeri. Ali Augustin je to shvaćao kao ‘teret biskupstva’ (‘sarcina episcopalis’). Vidio je sebe kao ‘zarobljenika u Gospodinu’ jer se iz dana u dan suočavao s brigama i problemima drugih, a nikada nije imao vremena za sebe.“

Spomenuo je i primjer biskupa sv. Timoteja koji od Pavla primio pouke o načinu vršenja pastirske službe. Pavlova opomena Timoteju jednako je prikladna za ono što se događa upravo sada, kazao je propovjednik, te naveo tu pouku: “Budi uzor vjernicima… Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku starješinstva.” (1 Tim 4, 12.14)

„Imenima dvanaestorice apostola danas se pridružuje i ime biskupa Roka“, nastavio je propovjednik te objasnio poziv i odaziv. Krist je svakoga od apostola pozvao slobodno, a u slobodi je njih dvanaest odgovorilo. Gospodin Isus nije spustio anđele s neba da ih nagovore na suradnju. On se samo molio Ocu. „Kao Gospodar žetve, pozvao je i svakoga od nas. Naša služba apostolskih nasljednika nije pitanje naše želje da to budemo. Nije riječ o našim talentima ili uvjerljivim osjećajima za jednu ili drugu stvar, već o našoj vjerom vođenoj svijesti o Bogu koji traži i našem odgovoru. To je prvo otajstvo Kraljevstva koje dotiče svakoga od nas osobno: Bog je pozvao, htio je, a mi smo rekli ‘Da’. To je jedini smisao i odgovor koji apostol mora tražiti u dinamici svoga poziva i odaziva. Sve drugo usporava poslanje i prekida dijalog ljubavi i služenja poslanju.“

Na kraju se obratio imenovanom biskupu: „Dragi biskupe Roko! Ono što Bog čini danas na Tebi biskupskim posvećenjem, činio je i prije u svakom naraštaju Crkve. Duh Sveti sići će na Te u sili, u ovom vrlo jednostavnom, jasnom i nedramatičnom obredu. Duhu Svetome nije potrebna drama, ali po ovom obredu primit ćeš moć nastaviti vršiti djelo Isusa Krista.“

Kazao je i kako se u Crkvi nalazimo u vremenu nove evangelizacije i sinodalnog hoda. „Ponekad izgleda da je i u našoj Crkvi ljudima dosadio Isus Krist. I svi misle da već predobro poznaju Evanđelje, Radosnu vijest i da ona više i nije baš tako radosna“, ustvrdio je biskup Palić te dodao: „Upravo zbog ovih činjenica, Sveti Otac te je imenovao biskupom, da predvodiš napor nove evangelizacije i ponovnog paljenja iskre Evanđelja, kako bi pomogao ljudima da shvate da je Evanđelje doista radosna vijest spasenja. To ćeš moći autentično činiti jedino ako razumiješ da je biskupstvo naziv službe, a ne časti i da nema pravog biskupstva bez služenja u poniznosti, kako nas potiče papa Franjo.“

Preporučio je novom biskupu da zazove Duha Svetoga kada treba mudrost i snagu i da ostane blizu Marije, naše Presvete Majke. Ona zna kako je reći “Da” Bogu i biti potpuno otvoren Božjoj volji. „Zamoli za molitvu i svoj narod, svećenike, redovnike i redovnice. U teškim trenucima svoje službe biskup se uvijek osjeti ohrabren molitvama i podrškom toliko dobrih ljudi. Svaku molitvu i riječ ohrabrenja koju ti uputiš vjernicima, primit ćeš stostruko natrag.“

Poželio mu je da ga prati zagovor sv. Mihovila i sv. Vlaha, a dobri Bog „neka obilno blagoslovi tvoju službu dubrovačkog biskupa“. „Ti je, pak, vrši čvrstom vjerom, nadom koja ne postiđuje i ljubavlju koja je razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je darovan“, zaključio je.

U obredu biskupskog ređenja pjevan je zaziv Duha Svetoga,  slijedilo je predstavljanja izabranika s čitanjem apostolskog naloga odnosno papinske bule kojom je imenovan novi biskup. Iza homilije imenovani biskup je dao svoja obećanja, zatim su dvojica bogoslova Mario Tošić, iz župe sv. Mihajla u Dubrovniku i Mario Karadakić, student iz Rima, pjevali litanijske prošnje dok je ređenik bio u prostraciji pred oltarom. Slijedilo je polaganje ruku i molitva ređenja, pomazanje uljem glave ređenika te predaja Evanđelistara i znamenja. Po završetku obreda novozaređeni biskup je zauzeo svoje mjesto na biskupskoj stolici u prezbiteriju dok je pjevana pjesma u čast novog biskupa  „Pod barjakom sv. Vlaha“ nadahnuta njegovim geslom „Vjera, nada i ljubav“. Riječi pjesme napisao je don Ante Mateljan, a uglazbio ih je mons. Šime Marović. 

Darom replike prsnog križa kojeg je nosio za vrijeme službe dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinić je na simbolični način predao radosti i nade, žalosti i tjeskobe službe dubrovačkog biskupa svom nasljedniku na ovoj službi, imenovanom biskupu mons. Roku Glasnoviću koji će sutra biti zaređen za novog biskupa Dubrovačke biskupije. Ovaj čin učinjen je na kraju liturgije večernje u petak, 21. siječnja u crkvi Male braće u Dubrovniku. Večernju na spomendan sv. Agneze (Janje), djevice i mučenice, predvodio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Uzinić

Uz obitelj, rodbinu, prijatelje, vjernike, redovnike, redovnice i svećenike Šibenske i Dubrovačke biskupije u molitvi večernje sudjelovali su i (nad)biskupi pristigli na biskupsko ređenje.

Na početku nagovor nadbiskup Uzinić je kazao kako mu je ovo prava prilika da po posljednji put ovdje u ovoj biskupiji može izraziti srdačnu dobrodošli svima koji su došli. Pozdravljajući obitelj Glasnović zahvalio im je što su podarili Crkvi dvojicu sinova u svećenički poziv, od kojeg je Gospodin jednog izabrao za dubrovačkog biskupa. Zahvalio je, uz ostalo, i vjernicima Dubrovačke biskupije koji su više od godinu dana molili za svoga novoga biskupa i, kako je kazao, „vjerujem da su u biskup Roku doista dobili onakvog biskupa kakvog su od Boga molili“.

„Da je večeras ovdje s nama biskup Ante, kojega uključujem u svoje molitve, on bi sigurno održao jedan nagovor koji bi bio više osoban pa evo dozvolite i meni da i ja na neki način budem pomalo osoban. Osobito što Roka duže poznajem i što sam kao njegov odgojitelj sudjelovao u njegovim završnim godinama priprave za svećeništvo“, kazao je nadbiskup Uzinić. No, dodao je da neću biti osoban u odnosu na samog biskupa Glasnovića nego u odnosu na službu dubrovačkog biskupa koju on od sutra preuzimaš. Ja sam postao, imenovan sam biskupom ove biskupije, za tri dana će biti punih jedanaest godina.

„Kad sam prvi put došao, negdje nakon Fest sv. Vlaha, ovdje u Dubrovnik moj prethodnik, naš predšasnik biskup, sada nadbiskup Želimir, mi je tada skinuo svoj prsni križ kojeg je on nosio oko vrata i objesio ga je oko mog vrata izražavajući s tim određenu simboliku prenošenja službe. Što je prsni križ koju nosi biskup? Pektoral? On je simbol vjere, on je znak sjedinjenosti s Isusom Kristom, ali u skladu s ovim ulomkom iz Prve Petrove koje smo večeras pročitali, on je i način na koji biskup postaje zajedničar krvi Kristove, njegovih patnja. A zapravo, način na koji biskup - križ je znak ljubavi i to one ljubavi koja ljubi do kraja - postaje znak Kristove ljubavi za ljude a tim i onaj koji svojim životom i pastirskim služenjem vjernicima kojima je poslano odražava Kristovu slavu. U duhu kojim je ispunjen, duhu slave, duhu kojem je počinuo, zapravo postaje živa ikona Isusa Krista, njegova slika“, podijelio je svoj prisjećanje nadbiskup Uzinić. „Evo, ja vjerujem, da je sve to želio izraziti nadbiskup Želimir u onom trenutku u kojem mi je predao taj prsni križ, taj pektoral.“

Mons. Uzinić je dodao kako je on službu dubrovačkog biskupa proteklih jedanaest godina vršio s prsnim križem kojeg su mu darovali svećenici Dubrovačke biskupije. „Taj križ je bio zlatan, a ja sam sebi po njemu napravio jednu repliku srebrenog križa koji je bio uglavnom križ kojim sam se u biskupskoj službi služio. On me je povezivao na poseban način sa svećenicima ove Dubrovačke biskupije, kojima večeras želim zahvaliti za taj dar ali i suradnju koju smo imali kroz proteklih jedanaest godina.“

Nastavio je i kako je zahvaljujući tome kao i prihvaćaju vjernika ove biskupije - za razliku od jednog biskupa Severina Perneka za kojeg je negdje pročitao da je stavio križ na prsa ali zapravo onaj teški križ na svoja leđa što se očitovalo kroz bolest i okolnosti vremena u kojem je živio uključujući i tragični potres - slična iskustva tragedije on nije proživljavao. Spomenuo je i kako je nadbiskup Želimir, bivši dubrovački biskup, ovdje bio u teškom razdoblju rata.

Na službi dubrovačkog biskupa za njih obojicu bilo je i lijepih trenutaka i radosti. U vremenu biskupa Severina bila je proslava 1000 obljetnice Feste sv. Vlaha, a u vrijeme biskupa Želimira to je bio dolazak sv. Ivana Pavla II. u Dubrovnik, za koji je papa rekao da je od sada i njegov grad.

„Evo, ja nisam u svojoj službi imao tako teških trenutaka, i zato mogu danas reći da je zapravo taj križ koji označava službu zapravo bio slatki teret i lako breme i nosio sam ga doista s radošću“, kazao je mons. Uzinić. Poželio je imenovanom biskupa da mu križ kojeg prima, a kojeg simbolizira prsni križ, „bude doista slatko breme, sladak teret“, a to će biti u onoj mjeri u kojoj će se sjediniti s Isusom Kristom i s njegovom ljubavlju za one kojima je poslan.

Repliku križa darovao mu je sa željom kako bi se služenje novog biskupa dubrovačkoj Crkvi bude ispunjenje radosti, one radosti koju će navješćivati, radosti evanđelja i koja će činiti radosne sve one kojima je poslan.

„To činim i s molitvom, molitvom našoj Gospi od Porata, da ona to prati svojim zagovorom, kao i našem sv. Vlahu. Ti imaš radost da svoju službu započinješ sa slavljem 1050. obljetnice feste sv. Vlaha ovdje u Dubrovniku, što je opet prilika unatoč ovim teškim vremenima u kojima živimo, da zapravo s jednim radosnim događajem započneš svoje služenje. Evo, neka takvi radosni događaji koje ćeš ti predvoditi budu ono što će biti obilježje tvoje službe i u budućim vremenima. Zato molim i zagovor sv. Vlaha s onim riječima kojima sam često upotrebljavao završavajući svoje govore na Festu svetog Vlaha: 'Kako i ono hoće, akobogda. Amen! Dabogda. Živio sv. Vlaho!'“

Nakon liturgije večernje održan je kraći koncert na kojem su nastupili Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz župe Prikazanja BDM iz Kistanja i Mješoviti katedralni pjevački zbor iz Šibenika. Nakon pojedinačnih nastupa zborovi su na kraju zajedno izveli pjesmu nadahnuta geslom novog dubrovačkog biskupa „Vjera, nada, ljubav“ koju je uglazbio don Dragan Filipović.

Pod vodstvom s. Blaženke Delonga zbor iz Kistanja izveo je pjesme: O luči zlatna (F. Dugan), O Nikola slavni sveti (pučka obrada, don Šime Marović), Bl. Serafinu (don Mato Palić – Sebastijan Glasnović) i Sedam stotina godina (don Ante Mateljan – don Šime Marović).

Uz prigodni komorni orkestar, klavirsku pratnju Nikole Lovrića Caparina i uz vodstvo voditeljice zbora Jelene Mikulandra zbor šibenske katedrale otpjevao je pjesme: Molitva Gospi (Ivan Meštrović – Anđelko Klobučar), Otče naš (Lekcionar Bernardina, Split 1492. – Krešimir Magdić), I pristupit ću (Ps 43 - Ljubomir Kuntarić, obrada: Margit Cetinić).

Dvije kratke recitacije izveli su Karlo Lukić „Crkva u malom“ i Petra Antunović „Biskupu dubrovačkom“. Koncert je završio pjevanjem Himna sv. Vlaha (Vinko Vilić – Rade Ivellio).

Voditelj programa bila je Nike Nagy, a prigodni tekst najava napisao je dr. Joško Mikuš.

Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilija iz Kistanja nastavio je tradiciju janjevačkog crkvenog pjevanja koje je u župi Janjevo počelo davne 1898. godine. Tijekom godina zbor je nastupao u više gradova i mjesta diljem domovine i inozemstva. Aktivno sudjeluje u liturgijskom životu župne zajednice, kao i na raznim crkvenim i državnim manifestacijama. Svečanim koncertom na blagdan Bezgrešnog začeća BDM, 8. prosinca 2018. zbor je proslavio 120. godišnjicu neprekidnog djelovanja. Zbor broji 40-tak članova. Dio zbora je i muška klapa Zvono, koja aktivno sudjeluje na susretima klapa.

Mješoviti katedralni zbor Šibenik nastavio je liturgijsko pjevanje u šibenskoj katedrali sv. Jakova, o čemu svjedoče zapisi brojnih skladbi još iz vremena nastanka biskupije 1298. godine. Prema podacima apostolske vizitacije iz 1579. godine katedralni zbor je tada brojio 38 muških članova, od kojih je većina bila iz svećeničkog staleža. Cecilijanski pokret koji je u Hrvatskoj započeo 1907. godine obogatio je djelovanje katedralnog zbora, koji se pod imenom „Zbor sv. Cecilije“ prvi put spominje 1925. godine. On je već tada prepoznat kao nasljednik i čuvar iznimne baštine liturgijskog pjevanja prošlih stoljeća u šibenskoj katedrali.

Zbor je dosad nastupao na brojnim smotrama i liturgijskim slavljima, kako u domovini tako i u inozemstvu. Uz liturgijsku glazbu njeguje glazbu sakralnog karaktera domaćih i stranih skladatelja, koralne i pučke napjeve, posebice korizmenog vremena, karakteristične upravo za katedralu sv. Jakova. Orguljaši Mješovitog katedralnog zbora su Nikola Lovrić - Caparin, Rafael Lovrić - Caparin i Lovre Lovrić - Caparin.

Na biskupskom ređenju novoimenovanog dubrovačkog biskupa mons. Roka Glasnovića, zbog epidemioloških mjera, moći će se sudjelovati isključivo uz akreditaciju. Euharistijsko slavlje i obred ređenja odvijat će se u katedrali, dok će vjernici koji sudjeluju uz akreditaciju, biti smješteni u predviđenim poljima ispred katedrale, te će obred pratiti putem video zida.

Zbog toga će, u subotu 22.1.2022., u periodu od 9 do 13 privremeno biti zatvoreni dijelovi ulica unutar Povijesne jezgre Grada Dubrovnika i to Držićeva poljana, te prilaz Ulici Pred Dvorom iz smjera Peskarije, Bunićeve poljane, Gundulićeve poljane i Ulice Cvijete Zuzorić.

Zahvaljujemo našim sugrađanima na strpljenju i susretljivosti i pozivamo sve da u svom obiteljskom okruženju ređenje prate putem televizijskog prijenosa, drugih medija i mrežnih stranica Dubrovačke biskupije.