U ovim teškim vremenima kada to ne može s oltara, don Bernarda Pleše uputio je svojim župljanima župe sv. Ilara Uskrsna poruku i  čestitku putem mrežnih stranica Župe Mlini.

Poštovani župljani župe sv. Ilara,

U molitvi kod blagoslova ognja i uskrsne svijeće molimo: „U ovoj presvetoj noći Gospodin naš Isus Krist prešao je iz smrti u život. Crkva poziva svu svoju djecu širom svijeta da se okupe na bdjenje i molitvu.“

Ovaj puta taj poziv vrijedi na načina da „ostanemodoma“ u bdjenju i molitvi. Vjerujem kako smo svi, bez iznimke zbunjeni i u nevjerici pratimo što se to sve zbiva oko nas. Tako smo i pod tim motom „ostanimodoma“ proslavili i ovaj Veliki tjedan, a napose Sveto trodnevlje – i to u virtualnom svijetu. Je li stvaran ili nije, ne znam, no, onaj drugi, duhovnisvijet, stvarniji je od nas samih. U tom duhovnom svijetu, bili smo i ostajemo do daljnjega zajedno sjedinjeni i povezani u molitvi. Sve nas povezuje Uskrsli Gospodin u svojoj svećeničkoj molitvi:„Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“(Iv 17,21)

Naša posljednja zajednička misa u župnoj crkvi bila je na svetkovinu sv. Josipa. Znakovito. Otada smo poslani svatko u svoj dom, a ni sami ne znamo zašto. Josipu također nikada ništa nije bilo jasno. Ne boj se uzeti Mariju za ženu, … Idi u Egipat, .. Josip i Marija sve te svoje nedoumice i dvojbe pobožno su prebirali u svojim srcima. I Abraham je povjerovao na „neviđeno“: “Idi iz Ura Kaldejskog … u nepoznato…. Ništa nisu pitali. Uračunalo se to i takvo povjerenje i vjerovanje svima u pravednost.
Od nedjelje Cvjetnice pa do Velike Subote razmišljali smo, razmatrali i na duhovan način sudjelovali kroz Pashalno otajstvo o najvećim tajnama naše vjere – o ustanovljenju Euharistije, svećeničkog reda, o Isusovoj muci i smrti na križu, pa sve do Uskrsnuća.

Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi: „Hod prema Uskrsu“ podsjeća nas kako je Židovska Pasha bila i jest obiteljski blagdan. Nije se slavila u Hramu, nego u kući. U tom kontekstu kuća se pojavljuje kao mjesto spasenja, utočište u tamnoj noći prolaska anđela Gospodnjeg. S druge strane, egipatska noć je slika snaga smrti, razaranja i kaosa koje se uvijek iznova pojavljuje iz dubine svijeta i čovjeka te prijete razaranjem “dobrog“ stvorenja i pretvaranjem svijeta u pustinju, u nešto nenastanjivo. U takvoj situaciji kuća i obitelj pružaju zaklon. Kuća i obitelj oklop su koji štiti život, mjesto u kojem su sigurnost i mir; mir kao plod zajedničkog života koji omogućuje i čuva stvorenje. Obitelj, koja je na vjetrometini čuva Crkva kao novi Jeruzalem. To je živa kuća koja udaljava snage zla te je mjesto mira. Crkva je novi grad kao Isusova obitelj, a njena vjera brana i zidina protiv prijeteće snage kaosa koje žele razoriti svijet.

Znakovito je kako smo i mi u ovim trenucima, po Providnosti Božjoj svaki u svojim kućama, domovima. Sa svojim obiteljima i ukućanima. I ne samo mi, nego cijeli svijet.

Prilika je to i  poziv da se kako na osobnoj razini, tako i kao narod, te narodi Europe, naglašava papa Benedikt XVI.,  vratimo našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju.

Pokušajmo ova, nama čudna i tajnovita vremena, prepoznati kao znakovita, milosna vremena. Vremena za prepoznavanje i ponovno otkrivanja puno toga što nam je ostalo zamagljeno.

Danas sam na nekom portalu pročitao kako se nakon 30 godina ponovno vidi vrh Himalaje. Korona je pročistila nebo. Svi su oduševljeni, a napose oni koji ga nikada nisu ni vidjeli. Iskoristimo ove trenutke i uočimo te čiste i bistre vrhove neprolaznih vrijednosti u ozračju Uskrsnuća Gospodinovoga.

I na kraju, mogli bi možda i ovih blagdanskih dana biti pod dojmom kako  nam je ovogodišnje uskršnje čestitanje „okrunjeno koronom“ u svom motu „Ostanidoma“, pa umjesto „Sretan Uskrs“, zaželjeti jedno drugome „Ostanidoma“. Ne, naš usklik  je „Aleluja“! „Feliks Aleluja“ koji nas kroz uskrsno jutro poziva na radost. To je zalog našeg mira u ovom nemirnom svijetu, naše sigurnosti u dvojbama i strahovima.
Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs.
don Bernardo, vaš župnik,

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji,

prisjećajući se naših kalendara, planova, izjava koje smo imali na početku ove građanske godine, ne mogu i u nama ne odzvoniti riječi učenika na putu u Emaus: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Proživljavamo u povijesti nezapamćene trenutke, kada se kao živa Crkva nismo u mogućnosti niti na Uskrs susresti u našim crkvama, sudjelovati na euharistijskim slavljima, obredima. Nismo u mogućnosti posjetiti drage nam ljude, prijatelje u njihovim domovima, a neki od nas nisu u mogućnosti niti ovaj najveći kršćanski blagdan provesti u krugu svoje obitelji. Ova situacija nije nas samo fizički ostavila u našim domovima, nego nas je uskratila za radost i osmijeh unučadi, baka i djedova, rodbine i prijatelja. Nalazimo se u situaciji koju nitko od nas nije očekivao i zbog toga osjećamo nesigurnost pred onim sutra. Sve ono što smo planirali, sve naše nade u trenu su se raspršile i većina nas osjeća samo breme nemoći.

Zato vam, braćo i sestre, ovog Uskrsa želim probuditi nadu i ponoviti da, koliko god je teško, nismo sami. Prije dvije tisuće godina naš Gospodin, naizgled nemoćan i u bezizlaznoj situaciji, prošao je težinu Velikog petka i dočekao uskrsno jutro kao pobjednik. Njemu se utecimo i Njemu povjerujmo. Budimo ustrajni u nasljedovanju našeg Gospodina. Budni budimo i molimo. Ne dozvolimo da se naša nada pretvori u razočarenje, baš kao što se nakratko pretvorila i u dvojice pomalo zbunjenih Isusovih učenika na putu u Emaus. A njima se to dogodilo jer i molitva može biti bijeg, ako se zaustavlja na ljudskim nadanjima i čežnjama, ne dozvoljavajući Gospodinu da dotakne njihova srca. Dvije su opasnosti u situacijama krize, zatvoriti se u svoj svijet i svoja razočaranja, ili pokušati pobjeći u neke druge svjetove noseći svoja razočarenja sa sobom. Ni jedni ni drugi ne nalaze traženu utjehu i mir.

Braćo i sestre, tamo gdje naše ljudske nade dolaze do svog kraja, događa se susret s nadom koju nam donosi uskrsli Gospodin. Zato ne bojmo se odbaciti naša ljudska, prolazna nadanja. Prestanimo naš život krojiti po ovozemaljskim mjerilima uspjeha, prema kojima onda danonoćno jurimo nastojeći imati sve više i više. Dozvolimo da se naš život ostvari u onom najvažnijem što imamo i možemo dati, a to je ljubav i služenje. Jer samo takav život pobjeđuje sve nevolje, a na koncu pobjeđuje i smrt. Bog nas je toliko ljubio, da nam je darovao svoga Sina kako bi se pridružio našoj patnji. Upravo zbog toga što je iskustvo naše ljudske patnje, Isusovo osobno iskustvo, uskrsli Gospodin, našu prizemnu i slabu nadu, ispunja novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već mu daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva je nada uskrsnuća, onog Isusovog, ali s njim i onog našeg. Na njoj se temelji i iz nje proizlazi naša kršćanska vjera.

Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas, omogućavajući nam da postanemo oni koji će mijenjati stvarnost. Uskrsna nada raspaljuje naša srca, budi našu vjeru, osposobljavajući nas za ljubav, za izlazak iz zatvorenosti našeg vlastitog beznađa na putove domišljatih susreta s braćom i sestrama, susreta kojemu metri društvene distance i zidovi naših domova nisu i ne mogu biti prepreka nego izazov. Upravo u ovoj situaciji želi nas pohoditi uskrsnuli Gospodin, kako bi nam donio utjehu i ohrabrenje: „Mir vama! Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Ta ja sam!“ (Lk 24,36.38)

Neka nam uskrsna nada probudi uspavanu vjeru, ražari naša srca i osposobi ih za djelotvornu ljubav. Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Mate Uzinić, dubrovački biskup

Župski MMA borac, KSW-ov prvak u bantam kategoriji Antun Račić pandemiju koronavirusa dočekao je daleko od svog doma. "Zapeo" je u njemačkom Düsseldorfu  gdje je pošao na pripreme početkom veljače.

- Pošao sam iz Župe početkom drugog mjeseca s ciljem da odradim pripreme za borbu koja je trebala biti 30.svibnja, ali nažalost zbog ove cijele situacije to je sve otkazano do daljnjeg. Plan je bio da budem ovdje sve do borbe, osim za Uskrs kada sam mislio par dana doći doma, sad zbog mjera izolacije i karantene ni to ne mogu.

Što se trenutno događa u tvom sportu, ima li ikakvih najava što bi moglo biti dalje?

- Trenutno je sve stalo, ništa se još ne zna, pogotovo kada će se nastaviti s borilačkim priredbama. Nadam se da bih do kraja ove godine mogao odraditi bar jednu borbu i to nakon ljeta ako sve bude ok.

Gdje si smješten, što trenutno radiš, možeš li opisati jedan prosječan dan?

- U Düsseldorfu u UFD timu i dalje treniram, ali u ograničenim mogućnostima zbog cijele ove situacije. Nastojim iz onoga što mogu raditi izvući maksimum tako da se održavam u dobroj formi. Smješten sam u stanu poviše dvorane što je dobro jer mogu koristiti dvoranu.  Meni se i nije baš puno toga promijenilo jer inače kad dođem ovdje na pripreme većinu vremena treniram i odmaram uz sve ostale kućanske poslove tako da je i sada isto. Velika je razlika što nam je zabranjeno održavanje pravih profesionalnih treninga i onda se snalazimo sami bez trenera i u malim grupama treniramo. Primijeti se da je sve drukčije malo vani. Treniram dva puta dnevno jer nemam što drugo radit nego trenirati i čekati da sve ovo prođe da mogu doma.


Koliko često imaš potrebu za izlazak iz prostora u kojem boraviš, kakve su mjere izolacije u tom dijelu Njemačke? Kako se snalaziš, s koliko ljudi komuniciraš?

- Pa izađem s prijateljima prošetati malo i do butige, ali nema kafića i tog druženja vani. Može se izaći, ali maksimalno troje ljudi smije biti zajedno.  Nije mi problem, snalazim se. Imam tu dva prijatelja, Damir Beljo iz Mostara i Martin Batur iz Zadra koji su isto kao i ja došli ovdje na pripreme pa zapeli tako da smo mi većinom skupa i na druženju i na treninzima.

Žao mi je što za Uskrs neću biti doma u Župi sa svojom obitelji ali što je tu je, bitno da ovo što prije prođe pa ću doma.

Na kraju pozdrav svim mojim Župkama i Župljanima, nadam se da su svi dobro i da se drže svih mjera u borbi protiv ove pandemije. Vjerujem da će ubrzo ponovno sve biti ok. Držite se i vidimo se brzo.

Dok naša županija bilježi najviše novooboljelih u jednom danu, brojevi na nacionalnoj razini su puno bolji. Danas imamo 39 novooboljelih od koronavirusa, ali i  92 izliječene osobe u zadnja 24 sata. Tako je u Hrvatskoj od početka pandemije ukupno 1534 zaraženih, od kojih je ukupan broj oporavljenih 323. Hospitaliziranih je 357 što je 14 više nego jučer, na respiratoru su 32 bolesnika.  Testirano je 15691 ljudi, od čega jučer 1079.

Danas Dubrovačko neretvanska županija ima najveći broj novozaraženih u jednom danu. 15 je novih pozitivnih osoba, najveći dio njih iz Doma za starije u Pločama gdje je uzeto 18 uzoraka, a svi nalazi koji su do stigli, njih 13 su pozitivni.

- U odnosu na jučerašnji dan imamo nažalost povećani broj novooboljelih ukupno 15. Riječ je pretežno o štićenicima Doma za starije u Pločama, a imamo nažalost još jedan potvrđen slučaj u Domu za starije Dubrovnik. Stanje je ozbiljnije nego što smo imali prethodnih dana. Pozivam građane da se u proslavi Uskrsa strogo drže propisanih mjera, da proslavu ograniče isključivo na najuži krug svoje obitelji bez ikakvih okupljanja. Očito je da ne držimo u potpunosti epidemiju pod kontrolom, da imamo slučajeva i van kruga poznatih kontakata. Želim sugrađanima Čestitati Uskrs, ali držite se svih mjera i ostanimo doma - poručio je župan Dobroslavić.

CEBALO: Nitko od nas ne može sa sigurnošću reći da li je nositelj ovog virusa, a ako organiziramo velika obiteljska okupljanja nažalost možemo zaraziti i svoje najbliže

- Do danas je prema Zagrebu upućeno ukupno 702 uzorka, imamo 85 pozitivnih nalaza, a 48 čekamo rezultate za još uzorka. Nažalost od 18 poslanih uzoraka iz Doma u Pločama za sada ih je stiglo  13 i svi su pozitivni. Još jednom apel svima da se pridržavamo uputa i izbjegavamo velika obiteljska okupljanja. Nitko od nas ne može sa sigurnošću reći da li je nositelj ovog virusa, a ako organiziramo velika obiteljska okupljanja nažalost možemo zaraziti i svoje najbliže - rekao je načelnik Stožera Cebalo.

BEKIĆ; Bez obzira na povećani priliv pacijenata, za sada je situacija pod nadzorom

- U ovom trenutku u OB Dubrovnik je hospitaliziran 31 pacijent pozitivan na Covid 19, 16 ih je na odjelu za infektologiju bolnice, tri u jedinici intenzivnog liječenja, a 12 ih je u Studentskom domu. Devet pacijenata koji su tijekom noći stigli iz Ploča je smješteno u OB Dubrovnik, a ostali su u Studentskom domu. U jedinici intenzivnog liječenja se nalazi jedna osoba iz Doma za umirovljenike iz Dubrovnika, ona je na respiratoru ali nije intubirana. Bez obzira što se radi o povećanom prilivu pacijenata, za sada je situacija pod nadzorom -

LAKIĆ; Od 15 novih pozitivnih 14 je iz Ploča, jedna iz Doma za stare i nemoćne u Dubrovniku

- Od jučer 15 novih pozitivnih dvije osobe su obiteljski kontakti od prije zaraženih iz Ploča, jedna osoba je štićenik Doma za stare i nemoćne u Dubrovniku radi se o nepokretnoj osobi, a svi ostali su iz Doma u Pločama. Svima koji su bili u kontaktu s pozitivnom osobom iz dubrovačkog Doma su uzeti nalazi i oni su u samoizolaciji - izvijestio je dr. Mato Lakić

Ministar zdravstva Vili Beroš jučer je poručio da smo ušli smo u najkritičniju fazu pandemije Covid 19 u Hrvatskoj. Jučer smo imali treći najveći broj novooboljelih u 24 sata, ali od toga broja čak 55 novooboljelih je iz Doma za starije i nemoćne u Splitu.

Kako ističu iz stožera poseban izazov i problem ovih dana predstavljaju uskrsni blagdani i lijepo vrijeme, što bi građane moglo potaknuti da nakratko izađu iz izolacije i otiđu barem do najbliže rodbine.

- Nije vrijeme za ljubljenje i čestitanje Uskrsa, ali ako se ne budu poštovale upute, postoje i represivne mjere, koje će se morati koristiti - poručio je Krunoslav Capak, ravnatelj HZJZ-a.

- Represivne mjere su krajnja opcija i ne želimo da do njih dođe - rekao načelnik Nacionalnog stožera, ministar Davor Božinović, te  apeliramo na građane da vode brigu o vlastitom zdravlju i zdravlju drugih građana.

Upute za odgovorno ponašanje tijekom blagdana:

- ne posjećujte rodbinu, osobito starije roditelje/rođake

- ne idite u crkvu ili prostore oko nje

- ne čestitajte Uskrs rukovanjem, ljubljenjem ili bilo kakvim fizičkim kontaktom

- ako želite nekome dati ili od nekoga preuzeti hranu, činite to bez kontakta, ostavljanjem kutije pred vratima

- ako izlazite, po svaku cijenu izbjegavajte šetnice, popularna izletišta i parkove

- izbjegavajte trgovine i tržnice

- u svakoj situaciji držite razmak najmanje od dva metra
 

Profesorica Davorka Bronzić dane u izolaciji pretežno provodi u kombinaciji kućanskih poslova i komunikaciji s učenicima te ostalim obavezama oko škole na daljinu. U ostatku slobodnog vremena s ukućanima pogleda neku seriju, napravi pizzu ...

- Nisam kućni tip pa moram priznati da mi izolacija teško pada, ali uz obaveze oko kuće i škole dani mi jednostavno lete. Prvih dana sam bila puna brige i pitanja oko organizacije života u izolaciji, kako do hrane, lijekova, osnovnih potrepština, kako će funkcionirati škola na daljinu i slično. Sad mislim da smo se dobro uhodali, imamo sve što nam je potrebno za koliko-toliko normalan život, samo trebamo biti strpljivi i poštivati mjere opreza.

Moj uobičajeni dan počinje rano ujutro postavljanjem sadržaja u virtualne učionice, a završava kasno navečer pripremom za sljedeći nastavni dan. Između toga je kombinacija kućanskih poslova i komunikacije s mojim dragim učenicima, koje ovim putem pozdravljam i pohvaljujem. Također sam u stalnoj komunikaciji s kolegama, planiramo, razmjenjujemo ideje, učimo jedni druge koristiti nove alate…Ukratko, čini mi se da radim više u ovoj virtualnoj školi nego u „pravoj“.

Moji momci su već veliki i samostalno obavljaju svoje učeničke i studentske obveze, tako da smo uglavnom svatko na svom laptopu, a kad nismo, zajedno pogledamo neku seriju, napravimo pizzu i slično. Čini mi se da se u ovoj izolaciji dosta više jede..:)

Uskrs ćemo naravno provesti kod kuće, ne planiram ništa preskočiti od Uskršnjih običaja osim samog odlaska u crkvu. Inače volim pogledati na TV-u sve obrede iz Rima pa će tako biti i ove godine.

Gospar Neven Jerković izolaciju u svom domu u Mlinima koristi za sleđivanje godinama zanemarene ladice, podrume, magazine, vrt i brojne zbirke. Priprema materijale za tiskanje novih knjiga i kako kaže, nije mu dosadno.

- Evo sam već puni mjesec dana u dragovoljnoj karanteni u obiteljskom domu u Mlinima i moram priznati da mi nije baš dosadno. Žao mi je što ne mogu korisnije raditi, ali sada mi se prvi put u životu pružila prigoda neometano srediti godinama zanemarene ladice, podrume, magazine, vrt i brojne zbirke (knjige, filatelija, fotografije, dijapozitivi, prospekti, stare razglednice, moji članci ....).

Najviše vremena provodim uz kompjutor, sređujem nagomilane materijale i sistematiziram ih. Pripremam materijale za preuzete obveze pisanja članaka za švedski mjesečnik „ShipPax Info“, njemački mjesečnik „Ferries Das Faehrschiffahrtsmagazin“, mjesečnik „Hrvatski Glasnik“ iz Kotora, emisiju „Pomorska večer“ Hrvatskog Radija i portal „Dubrovnik turist info“. Usput me dosta osoba putem elektronske pošte pita za neke informacije i komentare. U završnoj su mi fazi i materijali za tiskanje novih knjiga čija je tematika povijest kružnih putovanja u Dubrovniku i Kotoru ali i odavno započeta knjiga o sudjelovanju župskih hotelijera i ugostitelja na pripremi i realizaciji Zimskih Olimpijskih Igara u Sarajevu 1984. Protekli mjesec dana sam imao i više nego dovoljno vremena za sve to, a kako trenutno stoje stvari, preda mnom je i novo dugo razdoblje u kojem ću puno toga doista stići konačno srediti i dovršiti. Neće mi biti dosadno.

Nažalost, još se uvijek ne nazire povratak moga osnovnog posla, onog za putničku agenciju Uniline iz Pule. Turizam je sada doslovno potpuno paraliziran i trebat će mu jako puno vremena da se revitalizira, uz puno odricanja i žrtava.

Biblioteka se prekrcala, pa je treba potpuno preurediti i kategorizirati (preko 1500 naslova) Sređujem filatelističku zbirku s cca 15.000 poštanskih maraka, redovno pratim nova izdanja Hrvatske pošte i Makedonske pošte (marke i FDC)

Nađem vremena i za vrt, malo izaći na zrak i sunce. Nisam nikada imao afiniteta za poljoprivredu, ali malo svježeg zraka svakako dobro dođe.

Jedini put kada sam prekršio karantenu je odlazak na registraciju osobnog automobila. Registracija istekla, ako ne registriram - u prekršaju sam. Ako odem na registraciju, kršim pravila samoizolacije - opet u prekršaju. Lijepi moj Kafka (kada sam živio i radio u češkom Pragu, ured mi je 8 godina bio u istome ulazu iste zgrade gdje je rođen Kafka ... pratio ja njega a sada on prati mene)!

Vlaho Kesovija vrijeme u izolaciji provodi zabavljajući se oko baštine i živina, butigu ide jednom u sedam dana.

Lako je nama Župljanima starosjediocima  koji imamo gdje se zabavit oko baštine, freza se, sadi, čisti ispod voćaka ranije ove godine i živine treba prevezaz i napojiti. Brat još oko njegovih pčela, još su kratki dani .. Sve u svemu živimo, ko naši đedovi ... radimo i dani prolaze. Jedino pazimo i skupljam travu i grane, pa ćemo paliti kad Bog da.

U butigu se ide jednom u sedam dana, a ako što fali to nevjesta kupi, a pekara nam je tu.

Velika subota je dan tišine i molitve, dan je Isusova počinka u grobu. Crkva se zadržava kod Kristova groba te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci i smrti. Stoga vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi.

Vazmeno bdjenje počinje Službom svjetla, blagoslovom vatre ispred crkve, a zatim slijedi procesija u kojoj se u crkvu unosi Svjetlo Kristovo i pozdrav uskrsnoj svijeći. Bdjenje se nastavlja nešto dužom liturgijom Službe riječi kroz biblijska čitanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja. Treći dio vazmenog bdjenja je krsna služba, koja započinje blagoslovom vode kojem prethode litanije Svih svetih. Nakon blagoslova vode slijedi odricanje od grijeha, te ispovijest vjere.

Ove godine kada u crkvama nema vjernika, vazmeno bdjenje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike počinje u 20 sati, a predslavit će je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Osiguran je izravan prijenos putem interneta i Dubrovačke televizije.

UPUTE ZA VJERNIKE:

Mole se vjernici da u svojim domovima pripreme svijeću koju će na poziv biskupa upaliti i koja bi trebala gorjeti do kraja bdjenja.