U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježeno je devet prometnih nesreća s ozlijeđenim osobama u kojima su tri osobe teže i deset ih je lakše ozlijeđeno. S materijalnom štetom zabilježeno je pet prometnih nesreća.

Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 761 represivnu mjeru od kojih izdvajamo mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća tzv. „četiri ubojice u prometu“ te su tako 263 osobe sankcionirane zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 39 mjera je poduzeto prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, a 16 osoba je prekršajno sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju. Zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje sankcionirano je 36 osoba.

- Od ostalih prekršaja izdvajamo 181 mjeru poduzetu zbog nepropisnog pretjecanja i 61 mjeru poduzetu zbog nepropisnog zaustavljanja i parkiranja od kojih je 15 bilo na mjestima namijenjenim za osobe s invaliditetom- navodi se u tjednom izvješću Policijske uprave dubrovačko-neretvanske.

Festival tradicije Župe dubrovačke Župski pjat otvoren je ovog utorka šetnjom kroz limune na OPG-u Lemon Gardens i predavanjem o ‘mračnom turizmu’ vodiča i pisca Vedrana Mezeija.

Na posebno ekološki i simboličan način, šetnjom kroz bajkovite limunske vrtove u Rovanju, njih više od 300 na jednom mjestu, obilježen je službeni početak Festivala i Dan planeta Zemlje. OPG obitelji Jović svečano je otvoren upravo na Župskom pjatu, uz prezentaciju prirodnih proizvoda poput marmelade, limunovog soka i ostalih delicija od agruma. Ugodno druženje dodatno su oplemenile priča i šetnja kroz limunarnik, a poseban gost bio je i tovar Jure!

U večernjim satima održano je i predavanje Vedrana Mezeija na temu 'Mračni turizam u Kuparima - posljednje poglavlje'. Posjetitelji su imali priliku čuti zanimljive priče o mračnim turističkim destinacijama u svijetu i kod nas, što ih povijesno obilježava kao mjesta 'tamnih' sjećanja te zašto su neke lokacije trajno uništene kako ne bi bile dio kolektivnog 'mračnog' sjećanja. Publika, okupljena na predavanju, saznala je i što zapravo 'magnetski' privlači ljude takvim mjestima te koliko je povijest nositeljica sjećanja.

Predavač Veadran Mezei turu je zaključio s nama najbližem 'dark tourism' kompleksu, Kuparima, a kroz prizmu povijesti, vođenih tura, snimanja priloga za National Geographic i planova za obnovu ovog lokaliteta.

Vođeno kušanje maslinovog ulja uz certificiranog sommeliera za maslinovo ulje održat će se u čarobnom masliniku Dubrovnik Olive Story obitelji Kristović. Bit će upotpunjeno gastro prezentacijom gospođe Katije Guljelmović, a posjetitelji će kroz prizmu tradicije ‘na pjatu’ saznati što se i na koji način ljubi s maslinovim uljem.
- - -
Predavanje 'Župa dubrovačka na srebrnom platnu: Crtice iz filmske povijesti župskog kraja' odvit će se u dvorani Župe Marije Magdalene (Mandaljena) s početkom u 20 sati.
Predavač, povijesničar i kustos Ivan Lujo, predstavit će stoljeće župske filmske povijesti, od najranijih mađarskih do holivudskih produkcija današnjice. Uz predavača saznajte što se i gdje se sve po Župi snimalo te koje uloge igraju njena mjesta i stanovnici u najraznovrsnijim filmovima i serijama. Kroz crnobijele i one obojene filmske kadrove, prisjetit ćemo se i nekih, danas iščezlih župskih pejzaža čija je privlačnost privlačila manje ili više znane redatelje već više od sto godina.
mag. hist. Ivan Lujo diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer Moderna i suvremena povijest. Jedan je od osnivača Muzeja crvene povijesti u Dubrovniku, u kojem je zaposlen kao kustos. Bavi se istraživanjem tema iz suvremene dubrovačke povijesti koje predstavlja kroz stručne radove, predavanja, izložbe te vođene turističke ture.
Festival 'Župski pjat' traje do 27. travnja i uključuje brojne tradicionalne, edukativne i gastronomske programe. Program Festivala sufinanciraju TZO Župa dubrovačka i TZ Dubrovačko-neretvanske županije, uz podršku volontera, donatora i prijatelja projekta.
Tijekom festivala posjetite župske restorane i kušajte posebne festivalske menije, tradicijska jela u modernim i izvornim izričajima! Pratite nas na službenoj stranici, Instagramu i Facebooku za sve novosti i najave.

Tijekom večernjih sati u petak, 18. travnja, 52-godišnjak je zaustavljen tijekom prometne kontrole u Orašcu.

Vozač je upravljao osobnim vozilom dubrovačkih registarskih oznaka, a prometnom kontrolom je utvrđeno kako vozilom upravlja pod utjecajem alkohola od 2,30 g/kg.
Osim toga, kod njega je pronađena i manja količina marihuane koja je uz potvrdu oduzeta.

Isključen je iz prometa i zadržan u prostorijama policije do prestanka djelovanja opojnog sredstva nakon čega je, zbog počinjenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, prekršajno sankcioniran novčanom kaznom od 1.943,00 eura i tromjesečnom zabranom upravljanja vozilima B kategorije.

Vaterpolski klub Gusar organizira Školu plivanja za djecu rođenu 2015, godine i mlađu koja će se održavati na bazenu Hotela Astarea u Mlinima ponedjeljkom, srijedom i petkom od 20:00 do 20:45 sati.

Djeca se mogu upisati na bazenu za vrijeme trajanja treninga i kod trenerice Made Popović 098 1761 375.

Testiranje za upis u prvi razred 2025./2026. godine u OŠ Župa dubrovačka školi kreće 12. svibnja 2025. godine i sastoji se od dva dijela: individualno testiranje kod pedagoga i  grupno testiranje kod psihologa.

Iz župske škole mole roditelje da termin testiranje kod pedagoga odaberu klikom na poveznicu koja se nalazi ovdje ili skeniranjem QR koda koji se nalazi ispod.



Nakon odabira vremena i datuma testiranja, potvrdu ćete dobiti na Vaš mail.

Termin testiranja kod psihologa dobit ćete prilikom testiranja kod pedagoga.

Mole roditelje koji su izrazili potrebu za produženim boravkom da na testiranje donesu elektronske potvrde o radnom odnosu za oba roditelja.

Prijave za termin testiranja su otvorene do 5. svibnja 2025. godine.

Ovogodišnji Župski pjat otvara se upravo na Dan planeta Zemlje i to na izuzetno ekološki način, kroz šetnju bajkovitim limunskim vrtovima, njih više od 300 na jednom mjestu!  
U srcu Rovanja, skrivenog dragulja Župe dubrovačke, prostiru se Lemon Gardens - mirisni agrumi posađeni još 1982. godine pričaju priču o hrabrosti, ljubavi prema zemlji i otpornosti prirode.
Osim nekoliko stotina limuna, u Lemon Gardens OPG Jović moguće je vidjeti i mnoge druge agrume - limetu, yuzu, aleksandrin... Potom divlji šipak, čičimak i brojne druge mediteranske vrste. Ovaj bajkoviti limunarnik odmah je izazvao pažnju i domaćih i stranih posjetitelja Festivala te nije ni čudo da je program u rekordnom roku popunjen.
- - -
Predavanje pod nazivom 'Mračni turizam u Kuparima - posljednje poglavlje' održat će također ovog utorka, u 20 sati. Predavač je Vedran Mezei, turistički vodič i autor do sada dvaju objavljenih knjiga te inicijator i voditelj nekoliko turističkih programa na širem dubrovačkom području.
Na predavanju će biti riječi o takozvanom 'mračnom turizmu', njegovim najpoznatijim lokacijama u svijetu i kod nas, o posebnostima i zanimljivostima vezanima uz takva mjesta te o razlozima zašto ih ljudi posjećuju. Na kraju će se govoriti o povijesti Kupara, iskustvima s vođenih tura, snimanju priloga za National Geographic, Kuparima kao mjestu filmskog seta te o planovima obnove koja bi uskoro trebala započeti. Nedavnim ograđivanjem i čišćenjem lokaliteta i simbolično se zatvara poglavlje mračnog turizma u Kuparima.
Sva mjesta u mlinici su također u rekordnom roku popunjena, ali zainteresirani mogu poslati poruku na broj 0953284521 kako bi dobili informacije o mogućem novom terminu i mjestu održavanja događaja.
- - -
Tijekom trajanja drugog Župskog pjata, od 22. do 27. travnja, osim glavnog programa bit će održani i brojni popratni programi u duhu tradicije, ali i edukacije.
Program Festivala 'Župski pjat' sufinancira TZO Župa dubrovačka te TZ DNŽ, uz brojne volontere, prijatelje, donatore.
Tijekom trajanja Festivala isprobajte tradicijske menije u modernim izričajima ili pak onim originalnim kroz posebne ponude župskih restorana.
- - -
Nastavak programa Župskog pjata: 

Srijeda, 23. travnja:
Dubrovnik Olive Story: Vođeno kušanje maslinovog ulja & gastro prezentacija - Katija Guljelmović & obitelj Kristović
Predavanje: 'Župa dubrovačka na srebrnom platnu' - predavač Ivan Lujo
Četvrtak, 24. travnja:
Marinero Cooking Class: Morski đir
Nutri-gastro predavanje & degustacija: 'O ružmarinu, u Ruzmarinu' - Mirna Sentić (Mirna Nutrigurman)
Petak, 25. travnja:
Tura: Dragulji Malaštice (Vardia)
Gastro radionica: Bazga: Okus djetinjstva - Antonia Medo
Zajednička humanitarna večera Ruzmarin & Veranda
https://www.zupski-pjat.com/uncategorized/25-travnja-u-19-sati-zupski-pjat-u-humanitarnom-duhu-uz-zajednicku-vecer-ruzmarina-i-verande/
Subota, 26. travnja
Gastro prezentacija: Motar, zdravlje kraj mora - Župaho Streak House & Jadranka Ničetić
Etno modna revija: 'Sa regala, iz burala' KUD Marko Marojica na izvoru Bravinjac
Nedjelja, 27. travnja
Tematska šetnja: Postranjskim koracima - predavač Domagoj Kristović

U utakmici 17. kola 1. Županijske lige Župa dubrovačka je jučer na Taranteli izgubila od Maestrala iz Krvavca. Župa je povela golom  Karla Buhača iz kaznenog udarca u 42. minuti, ali su gosti pred kraj poluvremena izjednačili te u nastavku u 73. minuti preokrenuli rezultat na 1:2.

Župa dubrovačka je nastupila u sastavu; Bruno Šutalo, Marin Sršen, Toni Soldić, Filip Gverović, Ivan Šutalo, Karlo Buhač (od 60. Antonio Haklička), Viktor Lekaj, Božo Gustin (od 55. Vedran Zadrić), Bruno Berković, Luka Rašica (od 70. Bruno Lonza), Mihael Peraica (od 55. Kristijan Prkut). Trener; Dean Delevski.

Ove godine, Župski pjat postaje više od festivala tradicije - postaje platforma za širenje dobre energije i pomaganje onima kojima je to najpotrebnije.
- U duhu blagdana, okupljamo dva ugostiteljska tima poznata po velikom srcu i vrhunskom kulinarstvu. Iz prijateljske priče oko humanitarnog aspekta Festivala, rodila se ideja o večeri koja će biti fuzija dva restorana -  Ruzmarin gastro&bar koji od samog početka podržavaju ideju i misiju Festivala, te velikih humanitaraca Maje i Mirka Andrića iz Verande!
Tako smo osmislili kulinarsko-humanitarni susret koji spaja najbolje od dva restorana, sve u znak podrške radu Udruge Saudade, koja već godinama pomaže najmlađima kroz akcije poput '24 sata bez kompromisa' i brojne druge inicijative, s posebnim naglaskom za nabavu medicinske opreme.
U petak, 25. travnja, u 19 sati, Veranda stiže u kuhinju prijatelja iz Ruzmarina kako bi zajedno pripremili večeru za pamćenje. Menu u četiri slijeda, uz prateću čašu vina, izgleda ovako:
Tuna carpaccio
Teleći (skradinski) rižoto
Grdobina s pršutom
Imotska torta
Cijena menija iznosi 55 €, a prihod ide Udruzi Saudade. Napomena: uplata je moguća isključivo gotovinom, zbog uplata na Udrugu.
Broj mjesta je ograničen na 60 sjedećih mjesta, stoga  požurite s rezervacijama:
 +385 20 / 484 941
+385 97 7707 102
 Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pridružite se večeri punoj dobrote, okusa i zajedništva - poručuju iz Župskog pjata.

Uskrs je naš najveći kršćanski blagdan. Sin Božji podnio je za naše spasenje patnju, poniženje i smrt na križu. Time smo upućeni na vrijednosti odricanja, trpljenja i žrtve za druge, za više ciljeve.

Isusovo uskrsnuće, pak, otvorilo nam je prostor vjere, nade, novoga svjetla i novog života.

Želim vam, dragi sugrađani, da uskrsne blagdane provedete u radosti, miru i zadovoljstvu sa svojim najmilijima.

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!

Župan

Nikola Dobroslavić

Papa Franjo preminuo je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025., u 89. godini života, u svojoj rezidenciji Casa Santa Marta u Vatikanu, prenosi Vatican News.

U 9:45 sati, kardinal Kevin Farrell, komornik Apostolske komore, objavio je smrt pape Franje iz Doma svete Marte sljedećim riječima:

„Predraga braćo i sestre, s dubokom žalošću moram objaviti smrt našega Svetog Oca Franje. U 7:35 ovog jutra, rimski biskup Franjo vratio se u kuću Očeva. Cijeli je svoj život posvetio služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Učio nas je kako vjerno, hrabro i univerzalnom ljubavlju živjeti evanđeoske vrijednosti, osobito u korist najsiromašnijih i najisključenijih. S neizmjernom zahvalnošću za njegov primjer pravog učenika Gospodina Isusa, povjeravamo dušu pape Franje beskrajnoj milosrdnoj ljubavi Boga Jedinoga i Trojedinoga.”


Nakon odreknuća Benedikta XVI., kardinali su u srijedu 13. ožujka 2013., na dvama jutarnjim glasovanjima i skrutinijima koji su uslijedili, za novog, 266. papu izabrali nadbiskupa Buenos Airesa kardinala Jorgea Marija Bergoglija kao prvog rimskog biskupa iz Latinske Amerike, prvog isusovca i prvoga koji je nakon točno 1100 godina uzeo novo papinsko ime, Franjo.

Nakon što se toga 13. ožujka u 19:05 nad Sikstinskom kapelom pojavio bijeli dim te nakon već opjevanih riječi kardinala protođakona, a bio je to kardinal Jean-Luis Tauran: „Annuntio vobis gaudium magnum: habemus Papam!“, i nakon što je odmah potom obznanio njegovo ime: „Eminentissimum ac reverendissimum dominum, dominum Georgium Marium, Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Bergoglio, qui sibi nomen imposuit Franciscum“ („Javljam vam veliku radost: imamo Papu! Preuzvišenoga i prepoštovanoga gospodina Jorgea Marija, kardinala svete Rimske Crkve Bergoglia, koji je sebi izabrao ime Franjo“), na Trgu sv. Petra u Vatikanu zavladala je velika radost i iščekivanje njegove pojave.

A onda se okupljenima i cijelome svijetu, koji je s velikom pozornošću putem medija pratio izbor novog pape, obratio Franjo znakovitim i pomalo neočekivanim načinom i riječima: „Braćo i sestre, dobra večer! Vi znate da je dužnost konklave bila dati Rimu biskupa. Čini se da su moja braća kardinali otišli po njega gotovo na kraj svijeta. No tu smo… Zahvaljujem vam na prihvaćanju. Rimska biskupijska zajednica ima svojega biskupa. Hvala! A prije svega želio bih izmoliti molitvu za našega biskupa u miru, Benedikta XVI. Molimo svi zajedno za njega da ga Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!“

Potom se novi Papa zajedno s vjernicima pomolio u tišini i nastavio: „A sada započinjemo taj put: biskup i narod. Taj put Rimske Crkve koja predsjeda u ljubavi svim Crkvama. Put je to bratstva, ljubavi i povjerenja među nama. Molimo uvijek za nas: jedni za druge. Molimo za čitav svijet da vlada veliko bratstvo. Želim da vam ovaj put Crkve koji danas započinjemo i u kojemu će mi pomagati moj kardinal vikar, koji je ovdje prisutan, bude plodonosan za evangelizaciju ovoga tako lijepoga grada. Sada ću podijeliti blagoslov, ali prije toga vas molim za jednu uslugu: prije no što biskup blagoslovi narod, molim vas da vi zamolite Gospodina da blagoslovi mene: bit će to molitva naroda koji moli blagoslov za svojega biskupa. U tišini molite za mene.“

Već u tim spontanim, iz srca izrečenim porukama bile su naznačene mnoge bitne sastavnice pontifikata pape Franje - običnim pozdravom „dobra večer“ želi naznačiti da razumije svakodnevicu te da joj daje važno mjesto u svome i u služenje Crkve. Nazivajući se „rimskim biskupom“ ne dokida papinsko prvenstvo već naglašava biskupski kolegijalitet te otvara vrata ekumenskome dijalogu. Riječju „put“ već je tada naznačio da će željeti Crkvu na putu prema čovjeku te će i sam na tome putu uporno ustrajavati, a riječju „veliko bratstvo“ naznačit će osobito svoj međureligijski dijalog i dijalog u korist svjetskoga mira. Novi se rimski biskup, koji u nastupnome govoru sam za sebe kaže da dolazi „s kraja svijeta“, na neki način vraća istim putem koji je njegova obitelj 1929. g. prevalila u suprotnom smjeru ukrcavši se u Genovi na brod prema Argentini.

Djetinjstvo i mladenačke godine

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. kao prvo od petero djece oca Marija Giuseppea Francesca i majke Regine Marie Sivori. Živjeli su u četvrti Flores u Buenos Airesu, glavnom gradu Argentine. Trenutci zajedništva bili su vezani i za njegovanje obiteljskih korijena u razgovoru na pijemontskom narječju, čime je Jorge Mario ostao trajno povezan s Italijom, zemljom svoga podrijetla. Osim igrom, djetinjstvo Jorge Marija je od malena bilo obilježeno kućnim obvezama u kojima je rado sudjelovao jer se kroz to očitovalo zajedništvo u kojem je uživao.

Od 1943. do 1948. godine Jorge Mario pohađao je Osnovnu školu Antonio Cervino, a po njezinom završetku započeo je srednjoškolsko obrazovanje. Nakon toga se upisao na Tehničko-industrijski institut specijaliziran za prehrambenu kemiju, a paralelno uz srednjoškolsko obrazovanje počeo je raditi u tvornici tekstila, na čemu je uvijek ostao zahvalan svome ocu. Uvijek se s ponosom i radošću osvrće na svoju prošlost i govori kako je zahvalan ocu što ga je poslao raditi jer je to imalo važnu ulogu u njegovu odgoju: „Jako sam zahvalan ocu što me je poslao raditi. Rad je jedna od stvari koja mi je u životu najviše dobra donijela, a osobito taj laboratorij gdje sam vidio sve dobre i loše strane svakog ljudskog pregnuća.“

Još kao mladić osobito je volio igrati nogomet i košarku. Svoje pak kuharske sposobnosti, kasnije u životu, prakticirao je kao odgojitelj i rektor kolegija Máximo u San Miguelu, u kojem je živio. Budući da nedjeljom nije dolazila kuharica, Jorge Mario je sam kuhao studentima. Uz odgovornost prema obitelji, obrazovanju i poslu, nije zanemario vjerski rast i sakramentalni život te je, stoga, redovito pohađao župu San Jose de Flores u kojoj je slavio sakramente.

Odluka za svećeništvo

Taj tihi hod vjere i pouzdanja u Boga u jednom trenutku bio je osobito značajan jer je shvatio da ostatak svoga života želi apsolutno posvetiti služeći Bogu i Crkvi kao svećenik, kroz sakrament svetoga reda. A odluka se zbila posve nenadano, tijekom ispovijedi. Kasnije, već kao kardinal, prisjeća se tih događaja u jednom intervjuu: „Za vrijeme te ispovijedi dogodilo mi se nešto posve neobično, ne znam što, ali nešto što mi je promijenilo život. Rekao bih nešto kao da su me zaskočili dok sam spavao na straži. Bilo je to iznenađenje, zadivljenost jednim susretom i postao sam svjestan što me čeka. To je vjerničko iskustvo: zadivljenost zbog susreta s nekim tko te čeka. Od toga trenutka Bog mi je postao onaj tko me pretekao. Ti ga tražiš, a on je prvi tebe našao. Ti ga želiš susresti, a on prvi dolazi ususret.“

No, još su potrajale paralelne četiri godine studija i rada u laboratoriju za analizu, a potom je uslijedila i teška upala pluća koja je bila opasna po život. Morao je na operaciju te su mu odstranili gornji dio desnog plućnog krila. Iz razdoblja bolnog i mukotrpnog liječenja nakon operacije prisjeća se samo utješne i snažne riječi jedne redovnice: „Nasljeduješ Isusa.“ Kasnije je iz tog iskustva izvukao pouku: „Bol sama po sebi nije krjepost, ali krjepostan može biti način na koji ju se prihvaća. Pozvani smo na puninu i sreću, a u toj nas potrazi bol ograničava. Zbog toga čovjek u potpunosti shvaća smisao patnje kroz patnju Boga koji se rodio kao Krist.“

Sve to još je više osnažilo Jorgeovu odluku kojom je, nakon što je diplomirao kemijsku tehnologiju, odlučio stupiti u Villa Devoto, biskupijsko sjemenište u Buenos Airesu. Nekoliko mjeseci kasnije, 11. ožujka 1958. godine prešao je u novicijat Družbe Isusove. Prije negoli je bio zaređen za svećenika, poslan je u Čile gdje je stekao osnovna znanja iz humanističkih znanosti.

Svećeničko ređenje - studij - mladi isusovački provincijal

Po povratku u Argentinu 1963. godine diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu u San Miguelu, a dana 13. prosinca 1969. godine, uz blagoslov i podršku obitelji, konačno je primio sakrament svetoga reda. Godinu dana kasnije, 1970., diplomirao je i teologiju, a potom je poslan u Španjolsku u Alcalà de Henares da ondje provede završno razdoblje novicijata. Kasnije je i sam bio učitelj isusovačkih novaka u Villa Barilariju na Teološkom fakultetu u San Joseu i rektor istoimenog velikog kolegija.

Dana 22. travnja 1973. godine položio je doživotne zavjete, a već u srpnju iste godine izabran je za provincijala Družbe Isusove u Argentini. Službu provincijala vršio je šest godina. Godine 1986. otac Bergoglio poslan je u Njemačku na poslijediplomski studij u kojem je želio istražiti misao Romana Guardinija. U Njemačkoj se zadržao kraće vrijeme te se ponovno vratio u Argentinu, gdje je vodio kolegij „Salvatore“ u Buenos Airesu i obavljao službu duhovnika i ispovjednika u župi u Cordobi. Župljani su ga poznavali kao čovjeka dubokog siromaštva, velikog molitelja, čovjeka nade i kao učenu osobu koja se odlikuje intuitivnom inteligencijom.

Pomoćni biskup i nadbiskup Buenos Airesa

Osim župljana, darovitosti oca Jorgea Marija osobito je poznavao i cijenio tadašnji nadbiskup Buenos Airesa kardinal Antonio Quarracino, koji ga je htio pridružiti drugoj dvojici svojih pomoćnih biskupa, Héctoru Rubénu Agueru i Rubénu Oscaru Frassiji. Tako je papa Ivan Pavao II., na kardinalov prijedlog, potpisao Bergogliovo imenovanje za pomoćnog biskupa Buenos Airesa, te je za biskupa posvećen 27. lipnja 1992. godine. Samo godinu dana kasnije, 1993. godine, kardinal Quarracino imenovao ga je i za svoga generalnog vikara. U međuvremenu, kako je kardinal počeo osjećati da mu se zdravstveno stanje pogoršava, pokrenuo je postupak za Bergogliovo promaknuće u koadjutora s pravom naslijeđa, tako da nakon njegove smrti može biti uzdignut na čelo nadbiskupije. Tako je 3. lipnja 1997. godine Bergoglio imenovan nadbiskupom koadjutorom, a nakon nepunih devet mjeseci i smrti kardinala Quarracina, 28. veljače 1998. g. postao je prvi isusovac na čelu kurije u Buenos Airesu.

Od samih početaka Bergogliova služba je bila prožeta njegovim vlastitostima - poniznošću i raspoloživošću. Biskupijski svećenici imali su njegov telefonski broj i mogli su ga zvati u bilo koje vrijeme za pomoć, savjet ili rješenje nekog problema. Stalno je odlazio u pohode crkvama koje su se nalazile pod njegovom jurisdikcijom kako bi hrabrio svećenike da osjete blizinu svoga biskupa. Može se reći da je on sam bio prvi primjer „pastira koji mirišu po ovcama“, na koji kao biskup i kasnije kao papa, poziva braću svećenike. Jedan od detalja koji govore o brizi, blizini i služenju biskupa Bergoglia je taj da je znao prenoćiti u nekoj župi i bdjeti nad bolesnim svećenikom.

Kardinal i Papa s teologijom nade i naroda

Na konzistoriju u Vatikanu 21. veljače 2001. godine papa Ivan Pavao II. imenovao je nadbiskupa Bergoglia kardinalom, a on je tu službu prihvatio u još većoj skromnosti. Na istu skromnost i razboritost pozvao je sve vjernike koji su željeli doći u Rim da bi ga pozdravili na ceremoniji primanja znakova kardinalske službe, sa zamolbom da novac koji su namijenili za put radije daju siromašnima. Uz ove specifičnosti kardinala Bergoglia, koje su kasniji ključ čitanja i razumijevanja njegovih gesta kao pape, stoji i to da nije podlegao svjetovnosti i povlasticama koje mogu pratiti službu kardinala, nego je svoju službu nastavio u poniznosti i jednostavnosti.

Tako je, primjerice, odbio stanovati u otmjenoj nadbiskupskoj palači u Olivosu blizu predsjedničke rezidencije i ostao je živjeti u skromnom stanu u buenosaireškoj kuriji. Također, umjesto da se koristi službenim automobilom s osobnim vozačem, nastavio je putovati autobusom ili podzemnom željeznicom gdje mu se svatko mogao obratiti. I odjeća mu je bila ista kao prije - obična reverenda, a za kardinalsko ruho dao je prekrojiti ono koje je pripadalo njegovom prethodniku.

Sve do Biskupske sinode održane u Argentini u listopadu 2001. godine, ujedno krizne godine za Argentinu, konkretan lik i djela argentinskog kardinala nisu bili poznati među crkvenim dostojanstvenicima s ostalih pet kontinenata. Ta Biskupska sinoda u svojim dokumentima opisala je mnoge vidove nečuvene krize koja je vladala Argentinom te tako navodi „…magijsku zamisao države, neodgovorno trošenje zajedničkog novca, ekstremni liberalizam i tiranija tržišta, utaje poreza, manjak poštivanja zakona, kako u njihovu obdržavanju tako i u njihovu donošenju i primjeni, gubitak osjećaja za posao.“

Na Sinodi je nadbiskup New Yorka kardinal Edward Michael Egan nakon rasprave trebao podnijeti referat o temi Biskup - služitelj evanđelja Isusa Krista za nadu svijeta, no zbog svečanosti odavanja počasti žrtvama pokolja poznatog terorističkog napada na tornjeve blizance 11. rujna 2001. godine na njegovo mjesto kao pomoćni relator imenovan je upravo kardinal Bergoglio. U izlaganju o spomenutoj temi, koje je održao sinodskim ocima, oslikan je lik biskupa kakvoga Crkva treba u vršenju svojeg poslanja na početku trećeg tisućljeća.

Biskup je „Božji čovjek koji kroči sa svojim narodom, čovjek zajedništva i misionarstva, čovjek nade, služitelj evanđelja za nadu svijeta. Znamo da čitav svijet teži toj ‚nadi koja ne postiđuje‘ (Rim 5, 5), zato biskup mora biti propovjednik nade koja se rađa iz Kristova križa.“ Biskup, dakle, mora biti bliz onima koji su na rubu društva i kojima je svijet marginalizirao svaku nadu. Svojim misijskim duhom i apostolskom odvažnošću dužan je ulijevati nadu jer koliko se sam biskup nada toliko i prima. „Svaka biskupova pastoralna aktivnost bez nade je neplodna“, reći će. Biskup pred svijetom mora naviještati utjelovljenog Boga u Kristu koji je Bog s ljudskim licem, tj. Bog koji je s nama. Upravo takva sigurnost vjere i navještaja, raspoloživost i velikodušno prihvaćanje, može pobuditi i stvoriti nadu u drugima. Čvrsto uvjerenje da Bog hodi sa svojim narodom te da mu uvijek budi nadu, da je on Bog nježnosti i milosrđa već ga je i u prijašnjoj konklavi istaknula kao ozbiljnoga kandidata za nasljednika Ivana Pavla II., no nakon odreknuća Benedikta XVI. izbor je bio i brz i relativno lagan: Jorge Mario Bergolio izabran je za novoga rimskog biskupa te je, na iznenađenje mnogih, ali znakovito, promišljeno i s razlogom, uzeo ime Franjo.

IKA