Petak, 08 Studeni 2024
Biskup Uzinić u katedrali služio misu za žrtve tragedije u hidroelektrani u Platu

Biskup Uzinić u katedrali služio misu za žrtve tragedije u hidroelektrani u Platu

„Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš“, riječi su misnog čitanja kojima je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić započeo homiliju na večernjoj pontifikalnoj misi 13. siječnja u prepunoj dubrovačkoj katedrali, a koja je bila namijenjena za žrtve tragedije koja se prije četiri dana dogodila u hidroelektrani u Platu te za njihove obitelji.

Te riječi posebno zvuče u ozračju teške tragedije koja se prije nekoliko dana dogodila u našoj biskupiji i koju svi još prolazimo, kazao je biskup, a u kojoj su poginuli Ivica Zvrko iz konavoskog sela Drvenik, župa Pridvorje koji je danas sahranjen, Mato Maškarić, koji je živio u Dubrovniku, a porijeklom iz župe Smokovljani u kojoj će se sutra održati njegov sprovod, nestali Davor Pozniak iz župe sv. Andrije u Dubrovniku, za kojim se još traga i za kojeg Bogu upućujemo molitvu da bude što prije pronađen i šestorica ozlijeđenih koji se oporavljaju u dubrovačkoj bolnici. Dodao je i da su žrtve svi oni koji su pogođeni ovom tragedijom, osobito obitelji, prijatelji, radni kolege, kao i svi mi koje je pogodila ova tragedija.

„Živima je, uz naše suosjećanje, molitvu i pomoć koju im možemo pružiti – osobito kad je riječ o potrazi za Davorom – potrebna i riječ utjehe. Ta se riječ utjehe osobito očekuju od nas svećenika. A nije ih ni nama lako naći. Jer sve što kažemo može zvučati banalno, mogu biti prazne riječi bez sadržaja“, ustvrdio je biskup Uzinić te nastavio: „Ali da to ne bi bilo tako, važno je da sebi posvijestimo da nismo mi ti koju daju i mogu dati riječi utjehe, nego da je to Gospodin. On nas šalje i govori nam po proroku: 'Tješite, tješite moj narod!'“

Dubrovački biskup je potom uputio okupljene da utjehu potraže u Božjoj Riječi koja se nastanila među nama, o čemu se više puta slušalo u božićnom vremenu koje završava. „Božja Riječ, Sin Božji, postao je čovjek da bi mogao u svemu biti dionik našeg život. I naših radosti, u koje zasigurno spadaju i sve one godine života koje su nam darovane u našim najbližima. I naših žalosti, u koje se zasigurno mogu ubrojiti i tragedije poput ove koja je nas pogodila.“