Druga međunarodna Vatrogasna utrka Dubrovnik, memorijal „Goran Komlenac“ održat će se 18. svibnja 2024. na lokaciji Izletište Koraćevo u Orašcu.Utrka će biti podijeljena u tri kategorije; dječja vatrogasna utrka s početkom u 13:30 te utrka vatrogasne mladeži i vatrogasna utrka s početkom u 16:50 sati.

Svi posjetitelji pozvani su da u što većem broju podrže trkače na jedinstvenoj lokaciji Izletišta Koraćevo u netaknutoj prirodi uz prigodni program i DJ-a. Zabava za sve sudionike i posjetitelje s početkom u 20 sati će se nastaviti u Domu mladeži Orašac uz Grupu Vista iz Zadra.

Sredstva od humanitarne Vatrogasne utrke Dubrovnik – memorijal „Goran Komlenac“ se skupljaju za stipendiranje učenika i studenata bez jednog ili oba roditelja, teškog socioekonomskog statusa s područja Dubrovačko-neretvanske županije, u suradnji s  humanitarnom udrugom Tata je Tata - Dubrovnik.

U 80. godini života nakon borbe s teškom bolešću, napustio nas je dubrovački pjesnik, književnik, svestrani umjetnik, prevoditelj, akademik Luko Paljetak.

Rođen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku gdje je završio Učiteljsku školu u Dubrovniku. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je kroatistiku i anglistiku. U Zagrebu doktorirao na Filozofskom fakultetu (filologija).  Bio je pjesnik, prevoditelj, kazališni i likovni kritičar, redatelj, feljtonist, esejist, pisac za djecu, dramski pisac. Jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnika s preko 150 knjiga: objavio je četrdesetak zbirki pjesama, desetak zbirki pjesama za djecu, desetak grafičko-pjesničkih mapa, dva romana, a pisao je i drame, radiodrame, bajke za djecu, dječje i lutkarske igrokaze, haiku poeziju, feljtone, kazališne kritike, književnopovijesne studije i eseje, studije o lutkarskom kazalištu ...

Gospar Luko je bio čest gost večeri čitanja poezije i književnih susreta s djecom, nekoliko puta i u Župi, posljednji i u studenom 2021. godine na Danu čitanja u župskoj školi. Posljednji javni nastup u Dubrovniku Paljetak je imao 11. travnja ove godine u lapadskom ogranku Dubrovačkih knjižnica.

Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika Hrvatske kapucinske provincije kao i Dubrovačko-neretvanske županije, svečano se slavi u nedjelju 12. svibnja u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju u Dubrovniku.

Jutarnju misu, na kojoj se okupio veći broj djelatnika Dubrovačko-neretvanske županije, predslavio je fra Juro Šarčević, gvardijan samostana sv. Jakova u Osijeku. Koncelebrirao je fra Stanko Dodig.

U uvodu propovijedi predvoditelj slavlja je citirao misli koje govore o tome kako su sveci najljepše lice Crkve i kako su oni najbolji tumači evanđelja. Dodao je kako sveci mogu biti i veliki ambasadori jednog naroda jer ih mnogi diljem svijeta poznaju. „Zamislite da se u čitavoj Katoličkoj Crkvi i u cijelom svijetu danas mnogi spominju i časte sv. Leopolda i da milijardu i više ljudi zna da je on bio iz malog hrvatskog naroda“, kazao je propovjednik. Sv. Leopold je bio kapucin. Kapucini danas žive u 114 zemalja i gdje god da djeluju oni se sv. Leopoldu mole i upoznaju druge s njim.

Gvardijan Šarčević je nadalje govorio o štovanju svetaca općenito i njihovoj ulozi u kršćanskoj duhovnosti i povijesti. Naglasio je kako svetost nije nešto što se može lako postići, ali nije ni nešto što se ne može ostvariti. Tome u prilog naveo je misli nekoliko svetaca i znanstvenika. Promišljajući o tome što je volja Božja, istaknuo je misao sv. Pavla da je volja Božja „vaša svetost“.

Sv. Leopold je svakodnevne obične stvari činio s neobičnom, velikom ljubavi i strpljenjem, ustvrdio je osječki gvardijan dodavši kako je svetac uzimao Evanđelje ozbiljno za pravilo svoga života i ponašanja. Tako je postao živa slika Kristova. Propovjednik je nadalje govorio o nekim naglascima iz svečevog života i porukama koje šalju. Sv. Leopold je pristao postati oruđe Božje ljubavi. Tražio je uvijek ono pozitivno u čovjeku i mnogi okorjeli grešnici dolazili su njemu na ispovijed.  Poznata je njegova rečenica: „Nijedan čovjek nije toliko od blata, da se u njemu ne bi moglo naći i jedno zrnca zlata“.

Liturgijsko pjevanje prevodio je zbor svetišta. Na misi je sudjelovao župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić sa suradnicima.

Tijekom prijepodneva u svetištu kojim upravlja fra Mijo Šarčević, slavljena je misa za kapucinsku provinciju, a navečer će se slaviti misa za redovnike i redovnice.

Za proslavu svečeva blagdana vjernici su se pripremali trodnevnicom koju je također predvodio fra Juro Šarčević.

Pobjedom na gostovanju u Žrnovu golom Mateja Perića u 81. minuti Župa dubrovačka je dva kola prije kraja 1.ŽNL preuzela vodstvo na tablici lige. Izravni konkurenti za naslov, do danas vodeći Sokol je izgubio od Jadrana u Smokvici 3:1, Konavljanin je dobio  BSK Zmaja na Šupljaci 1:0 a Slaven odigrao na Grudi neriješeno s Croatiom Gabrile.

U pretposljednjem kolu Župa u nedjelju na Taranteli dočekuje Maestral iz Krvavca.

Dubrovačko-neretvanska županija danas obilježava blagdan svog zaštitnika Sv. Leopolda Mandića koji se slavi kao dan županije.

Sveta misa povodom blagdana svetog Leopolda Bogdana Mandića i Dana DNŽ  u Crkvi Gospe od Milosrđa služena je jutros u 9 sati.

Veći dio programa proslave održao se u petak kada je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana počast poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata na groblju Boninovo,  u Sponzi su dodijeljene nagrade najboljim sportašima Dubrovačko-neretvanske županije,  Svečana sjednica Skupštine županije održana je u Kazalište Marina Držića, a koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra i mladih umjetnika  Županije uvečer u Kneževu dvoru.

Sv. Leopold Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom (danas Crna Gora). Njegovi roditelji, otac Petar Antun Mandić i majka Dragica (Karla) rođ. Carević, na krštenju (13. 6. 1866.) su mu dali ime Bogdan Ivan. Dječak se od rane mladosti odlikovao uzornim vladanjem i ljubavlju prema svojim vršnjacima i drugim prijateljima, tako da mu je kotorski biskup Kazimir Forlani prigodom ulaska u Kapucinsko sjemenište u Udinama (16. 11. 1882.) da svjedočanstvo da je “od najnježnijih godina davao primjer svake kreposti, jer je cijelom dušom nastojao oko kršćanske savršenosti”.

U sjemeništu talijanske Venetske kapucinske Provincije (koja je tada imala i svoj samostan u Herceg Novom) naš se zemljak nastavio odlikovati marljivošću u učenju, uzornim ponašanjem i pobožnošću, tako da su ga redovnički poglavari već 2. svibnja 1884. primili u novicijat u Bassano del Grappa. Po ondašnjem redovničkom običaju, prilikom stupanja u novicijat i oblačenja redovničkog odijela, u znak ‘novog života’ poglavari mu dodjeljuju i novo ime: LEOPOLD.

Prve redovničke zavjete u Kapucinskom redu položio je 4. svibnja 1885. Nakon novicijata odlazi na studij filozofije u Padovi, gdje 20. listopada 1888. polaže svečane (doživotne) zavjete. Teologiju je studirao u Veneciji gdje biva i ređen za svećenika (20. 9. 1890.).

Već u najranijim godinama Leopold Bogdan Mandić osjetio je želju da radi na kršćanskom jedinstvu, posebno na jedinstvu između Istočne i Zapadne Crkve, kod čega je osobito mislio na crkveno jedinstvo slavenskih naroda. Zato je odmah nakon svećeničkog ređenja zamolio redovničke poglavare da ga pošalju u domovinu kako bi se mogao posvetiti radu oko jedinstva, jer je to smatrao svojim osobitim pozivom koji mu je Bog namijenio. Poglavari nisu udovoljili njegovoj želji; on se podložio njihovoj odluci i sav se predao apostolatu izmirenja ljudi s Bogom.

Kao mladi svećenik u početku je djelovao u raznim samostanima, gdje se uvijek u duhu sv. Oca Franje rado primao svakog posla. Jedno vrijeme je djelovao i u hrvatskim krajevima, i to kao poglavar (gvardijan) samostana Gospe od Zdravlja u Zadru, a oko godinu dana (1905.-1906.) u Kopru. Svega nekoliko dana tijekom 1923. godine djelovao je i u Rijeci No, najduže boravi u Padovi (od 1906. pa do smrti 1942.) prvenstveno kao ispovjednik.

Kad je uvidio da se neće moći posvetiti aktivnom radu za crkveno jedinstvo i spoznao da je njegovo poslanje da svoj život posveti radu za duše u ispovjedaonici, načinio je zavjet da će, među ostalim, svakoga čovjeka koji dođe k njemu na ispovijed primiti kao istočnog kršćanskog brata: u postupak sa svakim pojedinim pokornikom stavit će su svoju želju za svetim jedinstvom između kršćanskog Istoka i Zapada.

Njegova ispovjedaonica bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi različitog društvenog statusa: od sveučilišnih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.

Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom “Gospodaricom”.  Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki čak smatrali i previše blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.

Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Mrtvo tijelo fra Leopolda kroz 21 godinu počivalo je na gradskom groblju u Padovi, a onda je 19. rujna 1963. preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa u Padovi. Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

Generalni postulator Kapucinskog reda 4. srpnja 1977. uputio je Zboru za proglašenje svetaca molbu da se nastavi s postupkom i za Leopoldovo proglašenje svetim. U godini 1980.-1981. u Trentu su obavljena ispitivanja u vezi s čudom ozdravljenja Elizabete Ponzolotto, a koje je predloženo u apostolskom postupku za njegovo proglašenje svetim. Nakon što je papinski liječnički savjet potvrdio velikom većinom glasova da je ozdravljenje gospođe Ponzlotto, uslijedila je objava dekreta pape Ivana Pavla II. o dokazanom čudu koje se dogodilo na zagovor blaženog Leopolda.

16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.

Drugog dana Grand Slama u Astani, Kazahstan Iva Oberan je stigla do borbe za brončanu medalju, nažalost nije ponovila prošlotjedni uspjeh iz Tadžikistana te je ostala bez medalje. U borbi protiv Dane Pohl iz Njemačke presudilo je bacanje nakon kojeg je sudac zatražio pregled snimke te je utvrdio da je Iva imala nedozvoljenu tehniku, pa je župska judašica diskvalificirana.

Do polufinala Iva je stigla s tri pobjede, ali je u borbi za finale izgubila od kolegice iz reprezentacije  Katarine Krišto, judašica Dalmacijacementa koja je osvojila zlato na ovom rand Slamu.

Dubrovački muzeji prvi put priključili su se obilježavanju Noći tvrđava u petak, 10. svibnja 2024. godine. Za sve posjetitelje organiziran je besplatan obilazak stalnog postava Pomorskog muzeja u tvrđavi sv. Ivana te izložbi Arheološkog muzeja u tvrđavi Revelin - „Skriveno blago dubrovačke katedrale – numizmatički nalazi“, „Ranosrednjovjekovna skulptura u Dubrovniku i okolici“ i „Cvijet u kamenu“. U Pomorskom muzeju održano je predavanje „Prostorni razvoj istočnog dijela obrambenog sustava Pustijerne u Dubrovniku do 16. stoljeća“ dipl. ing. arh. Jelice Peković.

- Izgradnja fortifikacijskog sustava je od najranijeg razdoblja pratila širenje Dubrovnika koji je, nastavši na važnom pomorskom putu, postao spona trgovine između Mediterana i kopnenog zaleđa. Pustijerna se kao treće proširenje grada spominje 949. godine u djelu bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta „De admisnistrando imperio“ te je bila urbanizirani prostor naseljen građanima koji su se bavili brodarstvom, trgovinom i pomorstvom. Otok Lokrum štitio je akvatorij gradske luke od morskih valova, a prirodni, kameniti rt Pustijerne zatvarao je najsigurniji dio povijesne gradske luke zvan „malo“ ili „unutrašnje“ more – istaknula je uvodno Jelica Peković dodavši kako su, vjerojatno tijekom 12. i 13. stoljeća, u zaštićenom akvatoriju izgrađeni arsenali uz sjeverni potez gradskog zida s utvrdama, s kojih se mogao kontrolirati promet i braniti akvatorij luke.

- Temeljem arheoloških nalaza i do danas sačuvanih debelih zidova na razini prizemlja i prvog kata kuća na sjevernom potezu današnje Ulice od Pustijerne, može se pretpostaviti da je prvi sjeverni gradski zid Pustijerne bio na toj liniji u smjeru istok-zapad, kao prvi zid koji je štitio luku prije urbanizacije Pustijerne. Prema dokumentima koji uz položaj gradskog zida navode kuće-kule patricijskih obitelji, može se zaključiti da su prvu obranu grada na tom potezu osiguravali vlastelinski rodovi – naglasila je istaknuvši kako je zbog osvajanja i napredovanja ratnih brodova Genove te u skladu s početkom upotrebe vatrenog oružja, Veliko vijeće Dubrovačke Republike 1346. godine donijelo brojne odredbe o izgradnji novih i dogradnjama postojećih utvrda.

- U istom razdoblju zaključeni su i pomorsko-trgovački ugovori s talijanskim gradovima Anconom, Barlettom, Messinom i Siracusom pa je zbog sigurnosti gradske luke na zasjedanju Vijeća 1346. godine odlučeno da se na gatu („Mulu“) luke izgradi kamena utvrda, koja se je nazivala „Kula od Mula“. Gabariti te kule su u potpunosti ugrađeni u volumen današnje utvrde, kao i gabariti manje kuće-kule za čuvara lučkog lanca, dograđene uz sjeverni zid kule, a koja je, prema dokumentima bila izgrađena prije 1431. godine. Tada je, vjerojatno, proširen i preoblikovan gat gradske luke jer je promijenjen i način vezivanja lučkog lanca. U periodu od 1408. do 1431. godine podvostručen je i dio sjevernog zida Gundulićeve kule i postavljena su tada nova vrata za izlaz na „Muo“ gradske luke te je oblikovano stubište za izlaz na obrambeni položaj zvan zidine („ugao ili barbacanus“) sv. Ivana. Polovicom 15. stoljeća na kulu od „Mula“ postavljene su trostruke kamene konzole i četverostrešni krov, a oko kule i kuće čuvara lučkog lanca izgrađena je polukružna utvrda, koja se, prema dokumentima, nazivala „stražarska toreta“. Zid „torete“ nastavljao se na vanjski zid podignut istočno od polukružnog „barbacanus-a“ sv. Ivana, spajajući se s jugoistočnim uglom ranije utvrde „Gloton“ – naglasila je Peković i dodala kako je koncem 15. stoljeća podvostručen zid polukružne utvrde i ostalih spojnih zidova te je presvođen i prostor između građevina na Mulu i polukružne „torete“, kao i prostor između polukružnog „barbacanus-a“ i spojnih, vanjskih zidova.

- Taj zahvat je omogućio oblikovanje platformi za topove na povišenom položaju, što je zasigurno učvrstilo obranu Pustijerne i jugoistočnog dijela Dubrovnika te povećao kontrolu prometa gradske luke. Gotovo istodobnom izgradnjom gradskog zida koji je sačuvan do danas, sjeverno od poteza dotadašnjih arsenala, regulirana je današnja Ulica kneza Damjana Jude, čime su oslobođena sjeverna pročelja kuća Pustijerne i povećana sigurnost luke. – zaključila je.

Noć tvrđava je kulturno-turistička manifestacija na utvrđenim spomenicima kulturne baštine i prvi put je održana 2022. godine na području Hrvatske, Crne Gore te Bosne i Hercegovine kao rezultat zajedničkog europskog projekta FORTITUDE.

Brojni bivši učenici, generacije župskih školaraca koje je učio, kolege i prijatelji ovih se dana opraštaju od dugogodišnjeg učitelja župske škole Suada Brkovića, koji nas je nakon teške bolesti prerano napustio 6. svibnja u 69. godini života. Ispraćaj učitelja Suada bio je jučer na Muslimanskom groblju Boninovo, a pokopan je na novom groblju na Dupcu. 

Uz rodbinu, brojne prijatelje i bivše učenike, ispratio ga je cijeli njegov 8. b s razrednikom posljednji razred koji je vodio - njegova zadnja generacija nakon koje je pošao u mirovinu i svi kolege koji su s njim radili.

- Kad gledate ili čitate neku toplu priču o školi, uvijek je tu učitelj pun razumijevanja, blizak djeci, odličan psiholog i motivator, svestran, šaljivdžija, a opet autoritet. Eto, takav je bio Suad. Godinama smo radili u paraleli, zajedno vodili djecu na izlete, terensku nastavu. S njim je bilo lako surađivati, bez velikih dogovora, spontano bismo podijelili posao i sve je teklo glatko.

Puno sam naučila uz njega o prihvaćanju svih pozitivnih i negativnih strana našeg posla. U zbornicu je unosio šalu i vedrinu, otvarao ljepše teme. I kad bi pričao kako se "o jadu zabavio", to bi ispala anegdota.  Sjećam se brojnih druženja u kolektivu na kojima bi poveo pjesmu, a jednom i gitaru zasvirao. Ne pamtim kad sam ga vidjela nenasmijana, ali bih mogla prepričati niz zabavnih situacija.

Razum kaže da Suad više neće doći na druženje u školu, više se nećemo čuti telefonom i neće s toliko ljubavi i ponosa pričati o unučicama i pažnji obitelji, ali ja ću ga vazda u mislima vidjeti na njegovom mjestu u zbornici - poručila je Suadova dugogodišnja kolegica, učiteljica Luce Čučić.

Učitelj Brković u župskoj Osnovnoj školi je počeo raditi krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, do Domovinskog rata je bio učitelj u područnoj školi Brgat. U mirovinu je otišao prije četiri godine.

Društvo prijatelja dubrovačke starine i ove godine, prigodno osmišljenim sadržajima, priključilo se obilježavanju Noći tvrđava koja će se održati večeras, 10. svibnja najvećim dijelom na tvđavi Lovrjenac.
Prva dva progama, za koja se prethodno trebalo prijaviti, su Mala škola mačevanja i streličarstva za srednjoškolce, u organizaciji Povijesne grupe SKUP te Vođena tura od Brsalja preko Pila do Lovrjenca, turističkog vodiča Marka Miloša.
Vrhunac večeri je program koji će se od 19.30 do 22.15 sati održavati na tvrđavi Lovrjenac, a za čija je prigodna uprizorenja zadužena ekipa SFT umjetničkog kolektiva pod režijom Marka Mijatovića. Posjetitelji će tako imati priliku uživati u pojekcijskom mappingu i interaktivnim instalacijama koje su izradili Pixel dizajn i Linear studio uz glazbu Žarka Dragojevića, izložbu plakata iz fundusa Dubrovačkih ljetnih igra, jazz notama Maje Grgić i kontrabasista Zvonimira Šestaka, smiješno strašnim pričama Dubrovnika pripovjedačice Marije Milovac te renesansnoj trpezi, koja će zasigurno  upotpuniti dojam cijelokupne večeri. Ulaz na sve programe je slobodan.
Noć tvrđava je kulturno-turistička manifestacija koja se održava na utvrđenim spomenicima kulturne baštine (tvrđave, utvrde, dvorci…). Prvi put je realizirana 2022. godine kao rezultat zajedničkog europskog projekta FORTITUDE te je do danas povezala i promovirala programe na više od 45 fortifikacijskih lokaliteta u 8 zemalja: Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Češkoj, Rumunjskoj. Srbiji, Ukrajini i Sloveniji.
###


PROGRAM NOĆI TVRĐAVA:

17:30 – 18:30 Mala škola mačevanja i streličarstva za srednjoškolce | Povijesna grupa SKUP

18:30 – 19:30 Vođena tura od Brsalja preko Pila do Lovrjenca | Vodič: Marko Miloš
---
19:30 – 22:15 PROGRAM NA LOVRJENCU
Projekcijski mapping + interaktivna instalacija
Oblikovanje/realizacija: Pixel dizajn, Linear studio
Glazba: Žarko Dragojević
***
Specijalno uprizorenje XD
Koautor/dramaturgija/režija: Marko Mijatović
Koautori/glumci: Dario Gverović, Mislav Stanković, Melko Dragojević
Mačevaoci: Povijesna grupa SKUP
***
Prezentacija Lente vremena Lovrjenca | Otvorenje uređene kapele svetog Lovra
Vedran Kosović, predsjednik DPDS-a
***
Jazz na Lovrjencu
Maja Grgić, glazbenica | Zvonimir Šestak, kontrabas
***
Dubrovačke zgode i nezgode – smiješno strašne priče Dubrovnika
Autorica/pripovjedačica: Marija Milovac
***
Dubrovnik i njegove tvrđave
Izložba plakata iz fundusa Dubrovačkih ljetnih igara
***
Renesansna trpeza
----
22:30 – 23:00 Promatranje projekcije na Lovrjencu s Brsalja

Povodom Dana Dubrovačko-neretvanske županije i blagdana svetog Leopolda Bogdana Mandića danas je u kazalištu Marina Držića u Dubrovniku održana svečana sjednica Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije.

Mnogobrojnim uzvanicima prigodnim govorima obratili su se predsjednica Županijske skupštine Terezina Orlić, župan Nikola Dobroslavić, predsjednica Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Marija Buhač, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, saborski zastupnik i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković te izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.

Na svečanoj sjednici dodijeljene su i nagrade ovogodišnjim laureatima.