Prvog dana nakon razornog potresa koji je pogodio Sisačko moslavačku županiju dubrovački vatrogasci su krenuli prema Petrinji kako bi pomogli teško razrušenom gradu. Kao i na proljeće kad se išlo na raščišćavanje ruševina zagrebačkog potresa, u Petrinju je među prvima krenuo i župski vatrogasac Maro Barović.

- Odmah nakon vijesti o jakom potresu koji je razori Petrinju sam imao osjećaj da bi mogli završiti u tom gradu i tako je i bilo. Čim sam dobio poziv 29. prosinca nisam razmišljao ni sekunde, nego sam se spravio i s kolegama se uputio na "doček" put Banije. Nismo znali ni gdje idemo, koliko ćemo ostati, gdje ćemo spavati i što ćemo gore zateći, a niti što ćemo raditi. Sve se rješavalo u hodu, s našeg područja je u prvoj turi otišlo 30-tak vatrogasaca i dva pretražna psa.

Jako slično kao kad smo bili u Zagrebu u trećem mjesecu, samo što smo znali malo više o virusu i kako se zaštititi, te da su manje visine nego u Zagrebu, međutim bilo je hladnije. Polovicu vremena je padala kiša padala što je puno utjecalo na kretanje po krovovima koji su bili jako strmi i skliski.

Dan je počinjao jako rano ustajem u 5 sati, nakon sastanka zapovjednika dobili bi sektor gdje radimo i tako bi redom cijeli dan do noći, što nismo mogli sami, došli bi nam pomoći građevinari volonteri s kranovima, dizalicama. Svaka čast svim ljudima, volonterima, ljudima dragovoljcima dobrog i velikog srca koji su nesebično pomagali na sve načine, puno je meni poznatih ljudi bilo tamo, puno ih se javilo kao podrška.

Tamo su ljudi jako preplašeni i koliko smo vidjeli skromni, nisu od velikih prohtjeva, vide i oni da mi dajemo sve od sebe tako da su zadovoljni te nas hvale, To je naš poziv i posao, te dijelim mišljenje mojih kolega da bi i nama svi priskočili u pomoć ako ne daj Bože bude potrebe, nadamo se da neće - poručio je Maro Barović.

Prva tura vatrogasaca iz Dubrovačko neretvanske županije je Novu godinu dočekala u razrušenom gradu, te se iz Petrinje vratila u utorak 5. siječnja.

slike; Maro Barović i Dubrovački vatrogasci