Sinoć je u samostanu sv. Vićenca održano predavanje „Kolenda kroz dubrovačka stoljeća“, organizirano u sklopu programa „Advent u Župi“. Predavanje je održao Vedran Mezei, turistički vodič i autor povijesnog romana „Treći ključ“.

Pored stoljetnog putovanja kroz prošlost i pregleda kolendarskih događaja na širem dubrovačkom području, Mezei je iznio i neke zanimljivosti vezane za Župu dubrovačku. Tako je kao primjer staroslavenskih motiva u stihovima kolende pročitao i dio jedne župske kolende koju je od zaborava sačuvao dominikanac Antonin Zaninović, inače hrvatski glazbeni pisac i rođeni Hvaranin.

Posjetitelji su mogli saznati i da poznati stihovi tzv. kolendarske rugalice – „ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza“ – potječu iz Mandaljene iako su brzo prihvaćeni u Gradu, Trstenom, na Mljetu, gotovo na cijelom dubrovačkom području.

Poznato je da kolenda nije bila samo čestitarska pjesma, već je predstavljala i kiticu cvijeća, a upravo ovaj pojam koristio je i Marin Držić u svom Dundo Maroju. U Župi je kolendica bio naziv za kiticu cvijeća kojom bi se okitio domaćin kuće nakon božićnog objeda kada bi svojim susjedima išao čestitati Božić.

Kolenda je bila i muško ime koje se od dvanaestog stoljeća na ovim prostorima zadržalo više od sedamsto godina. Iako je ime s vremenom nestalo, i dalje postoji prezime Kolendić. Spis Kaznenog suda u Dubrovniku iz 18. stoljeća otkriva kako su dva Kolendića iz Brgata jedan drugoga tužili sudu zbog uvrede i šamara.    

Po završetku predavanja domaćini u samostanu svetog Vićenca počastili su posjetitelje prigodnim tratamentom.