"Pobjedni dan slavimo, uskrsnuća Gospodnjeg, svemir sav je obnovljen, čovječanstvo spašeno, slava tebi Kriste Bože, aleluja, aleluja!"

U ovim za nas posebno neuobičajenim stvarnostima, kada smo pogođeni opasnosti koju donosi Korona virus, želeći sačuvati nutarnji mir i radost koju nam donosi uskrsli Krist, želim Vam blagoslovljen Uskrs, ispunjen nadom u novi početak koji nas poziva da postanemo ne samo novi ljudi nego bolji ljudi.    Od srca don Nikola!
Ne bojte se! I naravno ostanite doma.

Župan Nikola Dobroslavić uputio je uskršnju čestitku nadbiskupu splitsko-dalmatinskom mons. Marinu Barišiću, biskupu dubrovačkom mons. Mati Uziniću te svim građanima Dubrovačko-neretvanske županije.


Poštovani sugrađani,

Ovogodišnji Uskrs dolazi nam u vrijeme opasne pandemije koronavirusa i s njom povezanih ograničenja. No, to ne umanjuje značaj našega najvećeg vjerskog blagdana, niti radost njegova slavljenja. Proslavit ćemo ga u obitelji i s jednakom duhovnošću kao i uvijek do sada.

Uskrs simbolizira pobjedu dobra nad zlom, tako ćemo mi pobijediti i ovu pandemiju.
Dragi sugrađani, pridržavajte se i u vrijeme blagdana propisanih mjera protiv širenja zaraze, čuvajte svoje zdravlje i zdravlje drugih.

Sretan Vam i blagoslovljen Uskrs!

Za akademsku klaviristicu Stefani Grbić ovakvo stanje, kako kaže, nije ništa novo jer zbog svojeg zanimanja inače većinu vremena provodi izolaciji vježbajući i pripremajući nadolazeće koncerte. U ovo vrijeme pandemije održava i online nastavu za učenike Umjetničke škole “Luke Sorkočevića”, a doma je počela peći beskvasni kruh ili kruh s domaćim kvascem

Zbog trenutne situacije zbog zdravlja sebe i svojih najbližih, pridržavam se uputa Nacionalnog stožera te rijetko izlazim iz kuće. Zapravo, zbog svojeg zanimanja kao akademski umjetnik klavirist većinu vremena provodim u tzv. izolaciji vježbajući i pripremajući nadolazeće koncerte, pa je ovakvo stanje za mene zapravo normalno.

Možda nam je svima upravo potreban takav predah da odmorimo od prebrzog života, prometnih gužvi, turista .. Međutim, upravo zbog današnje tehnologije smo socijalno više povezani. Drago mi je vidjeti da je recimo na Facebooku nastala virtualna dubrovačka pjaca s ponudom domaćih proizvoda, pa pogledam i divim se što zapravo sve nudimo. Nadam se da će ljudi i nakon ove izolacije nastaviti podupirati našu proizvodnju te da ćemo puno manje uvoziti a puno više izvoziti.

Doma sam počela peći beskvasni kruh ili kruh s domaćim kvascem, snalazim se s onim što ima bez da odmah odem i kupim, izvezla sam nekoliko zaštitnih pamučnih maski, a da ne govorim koliko smeća iz kuće se bacilo.

Posvećena sam radu iz kuće, te pomažem učenicima koliko je god to moguće. Održavam online nastavu jer radim u Umjetničkoj školi “Luke Sorkočevića”.  Radimo na način da se učenici snime i pošalju svoje snimke, a ja njima svoje. Tu je također prednost tehnologije koju možemo pametno koristiti. Jedino tako možemo ostati u kontinuitetu a da se ne zaboravi već naučeno.

Njima je ova situacija čudna, ali su se brzo navikli. U trenu su se morali osamostaliti i postati odgovorniji, te dobro napraviti plan učenja. Upravo snimanjem sebe brzo uoče pogreške te ih odmah korigiraju, dok se u suprotnom većinom oslanjaju na ispravku nastavnika. Trenutno su jako zatrpani s domaćim zadacima pa im ostavljam vremena da se stignu svemu posvetiti. Nije lako ni njihovim roditeljima koji su postali preko noći učitelji - roditelji.
Situaciji koju ne možemo mijenjati jedino se možemo prilagoditi.

Sretan i blagoslovljen Uskrs svim Župljanima i Župkama.

Iako posao arheologa većim dijelom ovisi o terenskom radu, Domagoj Kristović se u ovoj situaciji prilagodio radu od kuće. Radno vrijeme je od 8 do 16 sati, a kad završi s poslom vrijeme provodi čisteći baštine, u sadnji povrća i uz sve one poslove oko kuće i baštine koji se godinama zbog poslovnih obaveza nisu stigli napraviti.

Čovjek se navikne na sve pa i na ovu izolaciju. Kao i svi mislio sam da će nas ovo zaobići, no to moje uvijek optimistično razmišljanje i planove je u ožujku promijenila korona.

Radim kao i svi koji mogu od kuće. Posao arheologa je većinom terenski, no ima popratnu dokumentaciju i pisanje raznih izvještaja te se time bavim. Dan započinje oko 7,30, slijedi jutarnja kava i radno vrijeme od 8 do 16 sati. Sve ono što inače imam u uredu, sam premjestio doma. U početku mi je bilo neobično raditi od kuće no i to je isto način na koji se obavi dosta posla. Iskreno ovaj dio i nije tako loš budući da si doma i sve pogodnosti imaš na jednom mjestu. Možda jedina dobra stvar u ovome svemu je da se toliko toga može „odjednom“ riješiti online. Sve se riješi u par klikova mišom i to je nešto što bi i u budućnosti trebali zadržati.

Kad završim s poslom radim vjerojatno isto što i većina ljudi koji žive na selu. Nama u Buićima i ostalim selima možda ova izolacija „lakše“ pada jer imamo prostora oko kuća, imamo baštine, imamo gdje otići i nešto raditi. U zadnje vrijeme popodne čistimo baštine, sadimo povrće, radimo sve ono što godinama zbog posla nismo stigli. Kako imamo dosta zemlje, mislim da ću imat što radit ako i ova situacija potraje.

Kući nas ima četvero. Jedan član obitelji ide u trgovinu svaka dva do tri dona, a mi ostali se pridržavamo odredba Stožera imajući u vidu da imamo i starijeg člana obitelji, kao i nećake pa pazim da se što manje krećem izvan sela. Poštujemo sve što je preporučeno i držimo se toga. Imam kontakte doslovno s desetak ljudi najbliže rodbine i susjeda.

Kave u kafićima s prijateljima i taj neki socijalni aspekt su zamijenile kave na otvorenom, naravno udaljeni jedni od drugih. Dosta u zadnje vrijeme koristimo Skype, sve vrste videopoziva i održavamo kontakte. Nedjeljom najčešće se odemo prošetati malo po brdu, oko sela i pri tome uvijek nađem nešto zanimljivo i slikam.

Večernje sate nekako odvojim za neki dobar film, čitam knjige vezane za povijest, uređujem stranicu Heritage_zupadubrovacka pa se s time zabavljam. Nažalost taman kad smo se mislili šetati po Župi dogodio se ovaj virus, pa ćemo se s time morat strpjet dok ovo ne prođe. Nastojim pratitelje svakodnevno zabaviti s nekim crticama iz župske prošlosti, da svi zajedno naučimo nešto o Župi. Dosta je zanimljivo kako su po Župi onda za vrijeme Republike postojale straže koje su nadzirale promet ljudi, baš kao i danas što radi policija.

Iz svega što ti se dogodi u životu treba izdvojiti nešto pozitivno da lakše preživiš i da znaš s time živjet sutra. Naravno da nam svima nedostaje ono osnovno pravo, sloboda kretanja, ali mislim da smo svi shvatili u izolaciji koliko nam stvari ne treba i koliko vremena imamo za dosta toga napraviti i promijeniti u životu.

Zato drage Župke i Župljani ostanite što više doma, pridržavajte se uputa nadležnih tijela jer je to najvažnije kako bi ova situacija prošla.

Poštovani čitatelji portala, poslovni partneri i svi ljudi dobre volje, sretan Vam i blagoslovljen Uskrs.  

Neka Vas na ovaj Uskrs, neobičniji nego ikad prije, razveseli obiteljska toplina u najužem krugu vaših najmilijih, da s njima u miru i veselju uz Božji Blagoslov uživate u blagdanskom stolu.

Pozivamo Vas da svi zajedno poslušamo poruku odgovornog ponašanja bez velikih okupljanja, druženja i obilazaka, da ne posjećujte rodbinu, osobito starije roditelje ili rođake.

Želimo vam svima puno zdravlja, nade i vjere u bolje i sretnije sutra, Sretan Vam Uskrs i ne zaboravite ono najvažnije -  ostanite doma!!

Općinski načelnik Silvio Nardelli uputio je svim vjernicima žiteljima Župe i Županije uskrsnu čestitku;

Poštovani žitelji Župe dubrovačke i svi građani Dubrovačko neretvanske županije

Neka nam najveći kršćanski blagdan Uskrs u ovim teškim vremenima donese najviše zdravlja, mira i optimizma, nadu i čvrstu vjeru u bolju, sretniju, zdraviju i ljepšu budućnost.

Svima Vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs i obilje zdravlja, uz poruku ostanite doma bez velikih okupljanja i druženja i na taj način zaštitite sebe i druge, pogotovo svoje starije ukućane.


Općinski načelnik Silvio Nardelli

U ovim teškim vremenima kada to ne može s oltara, don Bernarda Pleše uputio je svojim župljanima župe sv. Ilara Uskrsna poruku i  čestitku putem mrežnih stranica Župe Mlini.

Poštovani župljani župe sv. Ilara,

U molitvi kod blagoslova ognja i uskrsne svijeće molimo: „U ovoj presvetoj noći Gospodin naš Isus Krist prešao je iz smrti u život. Crkva poziva svu svoju djecu širom svijeta da se okupe na bdjenje i molitvu.“

Ovaj puta taj poziv vrijedi na načina da „ostanemodoma“ u bdjenju i molitvi. Vjerujem kako smo svi, bez iznimke zbunjeni i u nevjerici pratimo što se to sve zbiva oko nas. Tako smo i pod tim motom „ostanimodoma“ proslavili i ovaj Veliki tjedan, a napose Sveto trodnevlje – i to u virtualnom svijetu. Je li stvaran ili nije, ne znam, no, onaj drugi, duhovnisvijet, stvarniji je od nas samih. U tom duhovnom svijetu, bili smo i ostajemo do daljnjega zajedno sjedinjeni i povezani u molitvi. Sve nas povezuje Uskrsli Gospodin u svojoj svećeničkoj molitvi:„Da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.“(Iv 17,21)

Naša posljednja zajednička misa u župnoj crkvi bila je na svetkovinu sv. Josipa. Znakovito. Otada smo poslani svatko u svoj dom, a ni sami ne znamo zašto. Josipu također nikada ništa nije bilo jasno. Ne boj se uzeti Mariju za ženu, … Idi u Egipat, .. Josip i Marija sve te svoje nedoumice i dvojbe pobožno su prebirali u svojim srcima. I Abraham je povjerovao na „neviđeno“: “Idi iz Ura Kaldejskog … u nepoznato…. Ništa nisu pitali. Uračunalo se to i takvo povjerenje i vjerovanje svima u pravednost.
Od nedjelje Cvjetnice pa do Velike Subote razmišljali smo, razmatrali i na duhovan način sudjelovali kroz Pashalno otajstvo o najvećim tajnama naše vjere – o ustanovljenju Euharistije, svećeničkog reda, o Isusovoj muci i smrti na križu, pa sve do Uskrsnuća.

Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi: „Hod prema Uskrsu“ podsjeća nas kako je Židovska Pasha bila i jest obiteljski blagdan. Nije se slavila u Hramu, nego u kući. U tom kontekstu kuća se pojavljuje kao mjesto spasenja, utočište u tamnoj noći prolaska anđela Gospodnjeg. S druge strane, egipatska noć je slika snaga smrti, razaranja i kaosa koje se uvijek iznova pojavljuje iz dubine svijeta i čovjeka te prijete razaranjem “dobrog“ stvorenja i pretvaranjem svijeta u pustinju, u nešto nenastanjivo. U takvoj situaciji kuća i obitelj pružaju zaklon. Kuća i obitelj oklop su koji štiti život, mjesto u kojem su sigurnost i mir; mir kao plod zajedničkog života koji omogućuje i čuva stvorenje. Obitelj, koja je na vjetrometini čuva Crkva kao novi Jeruzalem. To je živa kuća koja udaljava snage zla te je mjesto mira. Crkva je novi grad kao Isusova obitelj, a njena vjera brana i zidina protiv prijeteće snage kaosa koje žele razoriti svijet.

Znakovito je kako smo i mi u ovim trenucima, po Providnosti Božjoj svaki u svojim kućama, domovima. Sa svojim obiteljima i ukućanima. I ne samo mi, nego cijeli svijet.

Prilika je to i  poziv da se kako na osobnoj razini, tako i kao narod, te narodi Europe, naglašava papa Benedikt XVI.,  vratimo našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju.

Pokušajmo ova, nama čudna i tajnovita vremena, prepoznati kao znakovita, milosna vremena. Vremena za prepoznavanje i ponovno otkrivanja puno toga što nam je ostalo zamagljeno.

Danas sam na nekom portalu pročitao kako se nakon 30 godina ponovno vidi vrh Himalaje. Korona je pročistila nebo. Svi su oduševljeni, a napose oni koji ga nikada nisu ni vidjeli. Iskoristimo ove trenutke i uočimo te čiste i bistre vrhove neprolaznih vrijednosti u ozračju Uskrsnuća Gospodinovoga.

I na kraju, mogli bi možda i ovih blagdanskih dana biti pod dojmom kako  nam je ovogodišnje uskršnje čestitanje „okrunjeno koronom“ u svom motu „Ostanidoma“, pa umjesto „Sretan Uskrs“, zaželjeti jedno drugome „Ostanidoma“. Ne, naš usklik  je „Aleluja“! „Feliks Aleluja“ koji nas kroz uskrsno jutro poziva na radost. To je zalog našeg mira u ovom nemirnom svijetu, naše sigurnosti u dvojbama i strahovima.
Neka vam je sretan i blagoslovljen Uskrs.
don Bernardo, vaš župnik,

Draga braćo i sestre, dragi prijatelji,

prisjećajući se naših kalendara, planova, izjava koje smo imali na početku ove građanske godine, ne mogu i u nama ne odzvoniti riječi učenika na putu u Emaus: „A mi se nadasmo…“ (Lk 24,21). Proživljavamo u povijesti nezapamćene trenutke, kada se kao živa Crkva nismo u mogućnosti niti na Uskrs susresti u našim crkvama, sudjelovati na euharistijskim slavljima, obredima. Nismo u mogućnosti posjetiti drage nam ljude, prijatelje u njihovim domovima, a neki od nas nisu u mogućnosti niti ovaj najveći kršćanski blagdan provesti u krugu svoje obitelji. Ova situacija nije nas samo fizički ostavila u našim domovima, nego nas je uskratila za radost i osmijeh unučadi, baka i djedova, rodbine i prijatelja. Nalazimo se u situaciji koju nitko od nas nije očekivao i zbog toga osjećamo nesigurnost pred onim sutra. Sve ono što smo planirali, sve naše nade u trenu su se raspršile i većina nas osjeća samo breme nemoći.

Zato vam, braćo i sestre, ovog Uskrsa želim probuditi nadu i ponoviti da, koliko god je teško, nismo sami. Prije dvije tisuće godina naš Gospodin, naizgled nemoćan i u bezizlaznoj situaciji, prošao je težinu Velikog petka i dočekao uskrsno jutro kao pobjednik. Njemu se utecimo i Njemu povjerujmo. Budimo ustrajni u nasljedovanju našeg Gospodina. Budni budimo i molimo. Ne dozvolimo da se naša nada pretvori u razočarenje, baš kao što se nakratko pretvorila i u dvojice pomalo zbunjenih Isusovih učenika na putu u Emaus. A njima se to dogodilo jer i molitva može biti bijeg, ako se zaustavlja na ljudskim nadanjima i čežnjama, ne dozvoljavajući Gospodinu da dotakne njihova srca. Dvije su opasnosti u situacijama krize, zatvoriti se u svoj svijet i svoja razočaranja, ili pokušati pobjeći u neke druge svjetove noseći svoja razočarenja sa sobom. Ni jedni ni drugi ne nalaze traženu utjehu i mir.

Braćo i sestre, tamo gdje naše ljudske nade dolaze do svog kraja, događa se susret s nadom koju nam donosi uskrsli Gospodin. Zato ne bojmo se odbaciti naša ljudska, prolazna nadanja. Prestanimo naš život krojiti po ovozemaljskim mjerilima uspjeha, prema kojima onda danonoćno jurimo nastojeći imati sve više i više. Dozvolimo da se naš život ostvari u onom najvažnijem što imamo i možemo dati, a to je ljubav i služenje. Jer samo takav život pobjeđuje sve nevolje, a na koncu pobjeđuje i smrt. Bog nas je toliko ljubio, da nam je darovao svoga Sina kako bi se pridružio našoj patnji. Upravo zbog toga što je iskustvo naše ljudske patnje, Isusovo osobno iskustvo, uskrsli Gospodin, našu prizemnu i slabu nadu, ispunja novom nadom, nadom koja se ne zaustavlja na grobu, već mu daje novu perspektivu. Ta nova perspektiva je nada uskrsnuća, onog Isusovog, ali s njim i onog našeg. Na njoj se temelji i iz nje proizlazi naša kršćanska vjera.

Uskrsna nada ne mijenja stvarnost, već mijenja nas, omogućavajući nam da postanemo oni koji će mijenjati stvarnost. Uskrsna nada raspaljuje naša srca, budi našu vjeru, osposobljavajući nas za ljubav, za izlazak iz zatvorenosti našeg vlastitog beznađa na putove domišljatih susreta s braćom i sestrama, susreta kojemu metri društvene distance i zidovi naših domova nisu i ne mogu biti prepreka nego izazov. Upravo u ovoj situaciji želi nas pohoditi uskrsnuli Gospodin, kako bi nam donio utjehu i ohrabrenje: „Mir vama! Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Ta ja sam!“ (Lk 24,36.38)

Neka nam uskrsna nada probudi uspavanu vjeru, ražari naša srca i osposobi ih za djelotvornu ljubav. Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Mate Uzinić, dubrovački biskup

Župski MMA borac, KSW-ov prvak u bantam kategoriji Antun Račić pandemiju koronavirusa dočekao je daleko od svog doma. "Zapeo" je u njemačkom Düsseldorfu  gdje je pošao na pripreme početkom veljače.

- Pošao sam iz Župe početkom drugog mjeseca s ciljem da odradim pripreme za borbu koja je trebala biti 30.svibnja, ali nažalost zbog ove cijele situacije to je sve otkazano do daljnjeg. Plan je bio da budem ovdje sve do borbe, osim za Uskrs kada sam mislio par dana doći doma, sad zbog mjera izolacije i karantene ni to ne mogu.

Što se trenutno događa u tvom sportu, ima li ikakvih najava što bi moglo biti dalje?

- Trenutno je sve stalo, ništa se još ne zna, pogotovo kada će se nastaviti s borilačkim priredbama. Nadam se da bih do kraja ove godine mogao odraditi bar jednu borbu i to nakon ljeta ako sve bude ok.

Gdje si smješten, što trenutno radiš, možeš li opisati jedan prosječan dan?

- U Düsseldorfu u UFD timu i dalje treniram, ali u ograničenim mogućnostima zbog cijele ove situacije. Nastojim iz onoga što mogu raditi izvući maksimum tako da se održavam u dobroj formi. Smješten sam u stanu poviše dvorane što je dobro jer mogu koristiti dvoranu.  Meni se i nije baš puno toga promijenilo jer inače kad dođem ovdje na pripreme većinu vremena treniram i odmaram uz sve ostale kućanske poslove tako da je i sada isto. Velika je razlika što nam je zabranjeno održavanje pravih profesionalnih treninga i onda se snalazimo sami bez trenera i u malim grupama treniramo. Primijeti se da je sve drukčije malo vani. Treniram dva puta dnevno jer nemam što drugo radit nego trenirati i čekati da sve ovo prođe da mogu doma.


Koliko često imaš potrebu za izlazak iz prostora u kojem boraviš, kakve su mjere izolacije u tom dijelu Njemačke? Kako se snalaziš, s koliko ljudi komuniciraš?

- Pa izađem s prijateljima prošetati malo i do butige, ali nema kafića i tog druženja vani. Može se izaći, ali maksimalno troje ljudi smije biti zajedno.  Nije mi problem, snalazim se. Imam tu dva prijatelja, Damir Beljo iz Mostara i Martin Batur iz Zadra koji su isto kao i ja došli ovdje na pripreme pa zapeli tako da smo mi većinom skupa i na druženju i na treninzima.

Žao mi je što za Uskrs neću biti doma u Župi sa svojom obitelji ali što je tu je, bitno da ovo što prije prođe pa ću doma.

Na kraju pozdrav svim mojim Župkama i Župljanima, nadam se da su svi dobro i da se drže svih mjera u borbi protiv ove pandemije. Vjerujem da će ubrzo ponovno sve biti ok. Držite se i vidimo se brzo.

Dok naša županija bilježi najviše novooboljelih u jednom danu, brojevi na nacionalnoj razini su puno bolji. Danas imamo 39 novooboljelih od koronavirusa, ali i  92 izliječene osobe u zadnja 24 sata. Tako je u Hrvatskoj od početka pandemije ukupno 1534 zaraženih, od kojih je ukupan broj oporavljenih 323. Hospitaliziranih je 357 što je 14 više nego jučer, na respiratoru su 32 bolesnika.  Testirano je 15691 ljudi, od čega jučer 1079.