Petak, 16 Travanj 2021
2mob
Sonja Mišić, Prva dama Župskog karnevala; U karnevalu sam bila aktivna 15 godina, dok sam živa pamtit ću snimanje Kviskoteke

Sonja Mišić, Prva dama Župskog karnevala; U karnevalu sam bila aktivna 15 godina, dok sam živa pamtit ću snimanje Kviskoteke

Na Četvrtak od poklada prije trideset godina davne veljače 1991. godine u popularnom kvizu HTV-a koji  je vodio  Oliver Mlakar u igri Detekcije predstavila se Prva dama Župskog karnevala gospođa Sonja Mišić. Danas na Četvrtak od poklada tri desetljeća kasnije kroz razgovor s gospođom Sonjom prisjetit ćemo te Kviskoteke emitirane 7. veljače 1991.

Na jednom od brojnih sastanaka Odbora Župskog karnevala raspravljali smo o tome da bi trebali nekako doći do televizije zbog reklame i omasovljenja povorke. Tu je pala ideja da se javimo gosparu Lazu Goluži, te pokušamo sudjelovati u „Igri detekcije“ u sklopu poznate Kviskoteke.  Svi smo se složili da gošća  bude „Prva dama Župskog karnevala“ i to da osim mene idu još dvije ženske iz Župe.  Ja sam tad rekla da želim ić s našim festanjulima.  Smatrala sam da je bolje tako,  jer će mislit da u karnevalu dama može biti maškarani muškarac.  Na kraju, nitko od sudionika Kviskoteke, nije bio siguran, tko je Prva dama Župskog karnevala, iako sam dobila 2 glasa „za“.

Uz Vas je kao osoba A bio Tonći Tabain iz Vrela, a kao osoba B pok. Pero Lučić iz Blata, kakva su bila pitanja natjecatelja, koliko je natjecatelja pogodio tko je prva dama?

Osobe A, B i C su bile maškarane u lijepe rokoko kostime. Morali smo svi govoriti izmijenjenim ženskim glasom. Bila su četiri natjecatelja u Kviskoteci;  gospodin iz Bjelovara,  gospodin iz Beograda , mlada gospođa s Kvarnera i još jedan gospodin. Natjecatelj iz Beograda je bio carinik i poznavao je carinike iz tadašnje klape Maestral pa je postavljao pitanja o njima,  a površno je poznavao i Dubrovnik  pa je pitao kroz koje se mjesto prolazi kas se ide iz Župe u Grad misleći pri tom na Sveti Jakov. Nitko od njih nije bio siguran tko je Prva dama Župskog karnevala, što su kasnije i potvrdili jer su od mogućih 12, dali samo po 6 bodova.

Vrijedno je napomenuti da smo nosili poklon u Kviskoteku, i to KVISKA kojeg je izradio Vlaho Miloslavić. Rečeno nam je da ih ima puno, svi su različiti i čuvaju se u arhivi TV.

Prva dama Župskog karnevala, možete li čitateljima približiti kako je došlo do „imenovanja“ na tu „funkciju“, što je to u biti značilo u tadašnjem karnevalu, za što je prva dama bila zadužena.

U „malim“, seoskim karnevalima je bilo malo ženske čeljadi, obično su sve bili muški. Kad se oformio Župski karnevo, također su svi bili muški.  Međutim, ja sam tad bila u Turist birou u Srebrenom,  u istoj zgradi s Turističkim društvom gdje je radio gospar Tonči Marega.  On me je invito da se priključim Karnevalu i moram priznat, nije me moro puno molit. Osim toga, sve oko Karnevala se događa zimi kad u Turist birou i nije bilo puno posla. Uvečer smo imali tu i sastanke,  skupljali robu, rekvizite.  Na raspolaganju nam je bio telefon, faks,  grijalica .......

Titulu „Prva dama Župskog karnevala“, moram priznat, nije bilo teško dobit, jer sam bila jedina ženska u Odboru. S tim terminom smo počeli baratat malo prije nego smo se odlučili za Kviskoteku i taman smo potrefili.
Moje glavno zaduženje je bilo, tajnica predsjednika Župskog karnevala, koji je bio gospar Tonči Marega. Osim toga, sve što je trebalo oko Karnevala; razvrstavanje materijala iz škatula, dogovori oko šivanja kostima  (šile su gospođe Nika Bego, Vinka Kisić, Made Kurajica...), razvrstavanje stare garderobe, zaduživanje iste, zvanje za sastanke Odbora Župskog karnevala (svake zime najmanje mjesec dana skoro svako veče, a nekad i dva ako je bilo i extra događanja). Uvečer smo pisali tekstove, dogovarali oko rekvizita za pojedine scene itd.  Puno vremena je trebalo za organizirat zabave u Astareji ili Orlandu: naći sponzore, muziku, prodaju ulaznica, lutrije.  Mi smo se sami financirali od zabava, a često smo i iz špaga davali za neke manje troškove.  Sve u svemu, epitet „Prva dama“ nije bio bitan, ali dobro je poslužio.

Župski karnevo je pokrenut početkom osamdesetih, nastao je spajanjem mjesnih  - seoskih karnevala, možete li iz svoga sjećanja približiti prvih 10 godina karnevala u kojima je postao prepoznatljiv puno šire od granica tadašnjeg Grada ili današnje Županije?

Prije četrdesetak godina nekoliko se malih karnevala u Župi udružuje u veliki, s tim da je ideja o osnivanju velikog  Župskog karnevala  začeta još 1975. godine. Također je vrlo značajno da se Župskog karnevala  učlanjuje u Fondaciju Europskih karnevalskih gradova (FECC) 1991. godine, i to kao prvi član iz Hrvatske.  Posjedujem fotografiju koja je snimljena u prostoru Turist biroa u Srebrenom, na kojoj su pok. Tonči Marega,  Miše Galjuf, Braco Grbić i Sonja Mišić ispred Župskog karnevala i gdin Van den Kron kao predsjednik FECC-a.  Župljani ubrzo nakon toga učlanjuju u FECC i ostale hrvatske karnevale, pa između ostalih i Rijeku!!

U tih prvih 10 godina pomalo smo se uhodavali, organizirali, svake godine nas je bilo sve više. Moram napomenuti da smo bili rado dočekivani na Stradunu, što dokazuju slike krcatog Straduna. Ovo je bio jedinstveni, tzv. putujući karnevo s predstavljanjem na tri, a nekad i na četiri mjesta;  Grad, Postranje, Cavtat,  a dio se čitao i prikazivao uvečer na karnevalskoj zabavi.  Puno publike je išlo za nama, te nas tako gledali tri puta.

U Postranju bi organizirali objed za povorku i goste, a naši Postranjani su nas dočekivali zdravicama.

Župski karnevo  je godinama punio Stradun zbog humora, satire, parodija, zabavnih scena, kostima, zatim porukama i pitalicama.  Testament se pisao za Grad, za Župu i za Cavtat. Moram napomenuti da u to „mračno doba“, nije bilo cenzure.  Krcat Stradun svjedoči o zanimanju građana za pročitani testamenat.

Prva dama Župskog karnevala 30 godina poslije, što radi danas, maškarava li se, ide li za karnevalom

Ja sam punih 15 godina bila vrlo aktivna u karnevalu uključujući 1996., a onda sam povremeno maškarana išla s povorkom. Vremena se mijenjaju u svemu pa tako i u karnevalima. Zapravo,  prije smo čekali poklade da rečemo što nas tišti, što mislimo da nije u redu. Sad govorimo cijelu godinu, ali nas nitko ne obada pa čemu se truditi.  Inače, bavila sam se posljednjih godina organizacijom putovanja, i to od 2013.-2020. Organizirala sam 25 izleta za svoje susjede i prijatelje  u trajanju od 1 ili više dana. Nadam se da ću opet kad prestane korona.
 Osim toga vodim grupu Boćarice, ima nas 17, a za ne falit, trener nam je osoba A, opet ima veze karnevo,  gospar Tonći Tabain!  Nije mu lako s „profesionalnim“ boćaricama, ali dobro se snalazi. Treniramo u Čibači na terinu kod Mata Marlaisa.
Kako gledate na rad karnevalskih udruga zadnjih godina i za kraj imate li poruku ili savjet mlađima vezano uz karnevo i maškaravanje, naravno.

Pravo za reć, nisam redovno pratila razvoj karnevalskih udruga, ali što god da se radi, podržavam.  Ja užam reć: „Važno da se nešto događa.“ To je velika istina. Vrlo je važno da se sad djeca maškaravaju već u vrtićima i školama, stiču naviku, zavole to. Sad ima i robe za djecu maškarat, nije kao nekad.

Stvarno je divno viđet grupu dječice u raznim kostimima pa se slikavaju, imat će lijepe uspomene.
Kod nas u Župi postoji navika maškaravanja, odavno. To treba samo nastavit i podržat.
Žao mi je da nema više onako lijepih i masovnih karnevalskih zabava u Hotelima, ali privatizacija je uvela neke druge norme.
Uglavnom, jako mi je drago što sam sudjelovala u radu ŽK, to su krasne uspomene. Dok sam živa, sjećat ću se snimanja Kviskoteke, zabave i druženja u vezi s tim.

  • marketingA1